Shaka Rock
Izvođač: Jet
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 40.23
Ocjena: 2/5
Jet, australski MTV-jevski izvozni proizvod nove ere, party rockeri koji su 2003. godine temeljito potresli planet svojim prvijencem “Get Born”, nakon tri godine stanke izdaju novi studijski album, prvi za EMI Records. Dolaskom na scenu 2003. svakako su u vode mainstream rocka i popa donijeli prijeko potrebnu svježinu. Vukli su iz ostavštine sedamdesetih, spajali melodičnost The Beatles, dodavali clashevsku razuzdanost i navijali gitarske rifove tako da bi koga mogli podsjetiti na instruktorske satove kod sunarodnjaka AC/DC. Izvrstan odgovor na sve veću dosadu koju je još prije nekoliko godina nudilo samoreciklirano brit pop zrakoprazno i ustajalost sve oholijih Oasis.
Ali bez obzira na konkretnu stanku do nastanka “Shaka Rock”, u kojoj je skupina mogla sabrati misli i usmjeriti ih u istraživanje i progresivni razvoj, novi album ne nudi ništa novo. Jet su se počeli ponavljati, samogenerirati, trude se prepričavati uspješnu prošlost, pokušavaju se prodavati po istim principima. Sve bi bilo dobro da su iz sebe iscijedili dovoljno sebe samih i reciklažu ponudili (još jednom) na nov, duhovit, svjež način. Dakle, kratka evolucija je stala, a samoparodija više ne pali.
Stvar koja pokušava uhvatiti, naravno, kolosalan uspjeh njihova hita iz 2003. Are You Gonna Be My Girl najočitije je sažeta u skladbi She’s A Genious, koja je u lipnju 2009. već izašla kao hit singl. Ako oduzmeš malo vodećeg uzorka zimzelenom hitu (davno preminule) skupine The Knack My Sharona i dodaš mu u refrenu prstohvat The Ramones “O-O-O-O-O-Oh” gravure, cijela stvar naravno može drsko funkcionirati, zar ne? Novi Jet hit She’s A Genious tipično je jetovsko koketiranje s retro rockom sedamdesetih, ali stvar funkcionira drugačije, dovoljno jetovski i ne predstavlja degradaciju u smislu puke reciklaže. To je dakle uspješniji trenutak albuma, kojih je nažalost jedva nekoliko.
Inače tipična vožnja po sredini između ne previše bučnog (još uvijek) organskog retro zvuka gitara, naravno u novoj produkciji puno kontroliranijeg i izbrušenijeg zvuka, podloženog često jednostavnim ritmovima koji pozivaju na ples od uvodne Killed In Action do Times Like This, ili još očitije u Beat The Repeat, koja priziva, ponajviše zbog vokalnog stila u ovoj pjesmi, i neku starinu a la B52’s.
La Di Da predstavlja novi, uspješniji trenutak albuma, a vokal Nicka Cestera ne bi mogao funkcionirati bolje. La Di Da među skladbama najviše miriše na post brit rock, a smjernice s Kaiser Chiefs ili Franz Ferdinand ovdje vam neće biti strane. Seventeen se na klavijaturama otvara naravno u stilu (upravo ću pasti u nesvijest!) Hold The Line od Toto, srećom se nakon tri sekunde uključi slatki vokal i skladba dobiva konotaciju ostavštine The Beatles. To je drugi singl albuma, koji je puno manje zanimljiv, gibak i duhovit od She’s A Genious. Start The Show nepovratno grabi za poluge stare hard rock škole i predstavlja najtvrđi trenutak albuma s ritmičkom podlogom ojačanom kravljim zvonom. Naravno, tu je i zajedljivi Cester, koji prekriva ta koketiranja svojim punkerskim pjevanjem. Doista se osjeti prstohvat AC/DC-ja u ovom trenutku. Nevjerojatno. I opet, nažalost, premalo zanimljivo. Možda je kriv što album ne zadiše u većoj dinamici i razgibanosti, u velikoj mjeri i jednodimenzionalno pjevanje, radije kažem vrištanje, deranje i zajedljivost vokalista Nicka Cestera, koji nije spreman dublje zaći u pojedine figure vodećih motiva skladbi i udahnuti tim trenucima više suptilnosti.
Dosta neopipljivosti i praznine ostavlja album dok prolazimo kroz skladbe Walk, Goodbye Hollywood, Let Me Out, Beat The Repeat itd… ni završna She Holds The Grudge ne ostavlja poseban dojam. Dakle, novi album je lijep party rock, s osjetnim poppy prizvukom, koji se utapa u samoparodiji i nesposobnosti Jet da njime ponude svježinu, duhovitost i naprave razvojni korak naprijed. To bi album učinilo privlačnim za slušanje u svakom trenutku. U reciklaži nema ništa loše. Svijet rock n’ rolla u cijelosti zapravo već cijelu eru čovječanstva funkcionira tako. A koliko duhovitosti i vlastite prepoznatljivosti pojedinoj skupini uspije ugurati u “staro” da izgleda istodobno novo i prepoznatljivo, činjenica je koja dijeli dobre od prosječnih. Shaka Rock ovaj put ne uspijeva proviriti iz sivila prosjeka.
Postava
Nic Cester – vokal, ritam gitara, klavir
Cameron Muncey – gitara, prateći vokal
Mark Wilson – bas gitara
Chris Cester – bubnjevi
Produkcija
Jet & Chris “Frenchie” Smith
Popis skladbi
1. K.I.A. (Killed In Action) (3:28)
2. Beat On Repeat (2:30)
3. She’s A Genius (2:58)
4. Black Hearts (On Fire) (3:13)
5. Seventeen (3:41)
6. La Di Da (2:53)
7. Goodbye Hollywood (4:12)
8. Walk (3:07)
9. Times Like This (3:19)
10. Let Me Out (3:11)
11. Start The Show (3:58)
12. She Holds A Grudge (4:17)