Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Procol Harum
Izdavač: Repertoire Records
Izdanje: 1968
Trajanje: 39:09
Ocjena: 5/5
“Shine on Brightly” bio je drugi studijski podvig legendarnih progresivnorockerskih pionira Procol Harum. Nakon izlaska kultnog istoimenog prvijenca, koji ih je na krilima hita “A Whiter Shade of Pale” izbacio u stratosferu najuzbudljivijih sastava druge polovice šezdesetih, bili su odlučni nadograditi svoj izniman talent i snimiti svoje prvo pravo studijsko remek-djelo. Kultni tandem pjevača/klavijaturista Garyja Brookera i tekstopisca Keitha Reida u ta je vremena radio kao dobro podmazan stroj koji je stvorio neke od najljepših neprolaznih melodija u povijesti pionirskog prog rocka i klasičnog rocka. Toj su se vezi pridružili još orguljaški maestro Matthew Fisher i gitaristički velemajstor Robin Trower, koji je svojim blueserskim gitarskim frazama znao pošteno začiniti simfonijsko-psihodelično obojene aranžmane pojedinih skladbi.
Vedro raspoloženje, koje uspješno stvara spoj Brookerova melankoličnog vokala i pompoznog, ali toplog zvuka Fisherovih Hammond orgulja, glavna je odlika uvodne neprolazne “Quite Rightly So”. Starinska atmosfera kroz koju režu Trowerove bluesom začinjene gitarske fraze, kao i u slučaju brojnih drugih Procol Harum klasika, budi sjećanje na neka davno izgubljena romantična vremena. Naslovna klasika, koja se opet ponosi izvanrednom Brookerovom emotivnom ekspresijom i začinjena slojem “hammondica”, s godinama je gotovo postala narodna. Fisherovi klasicistički aranžmani na orguljama opet su majstorski izvedeni, dok Trower vjerno brine za melankoliju što izvire iz bluesa.
Na vragolastoj “Skip Softly (My Moonbeams)” Brooker demonstrira svoj neiscrpan klavirski talent, dok se između pojedinih simfonijskih pasaža šeta Trower sa svojim režećim gitarskim frazama. U drugom dijelu njegov razjareni solo, potkrijepljen vatrenim slojevima Hammond orgulja, pobrine se za melodramatičan preokret ugođaja. Trower je oduvijek disao za blues pa nije iznenađenje da se najviše razigra upravo na “Wish Me Well”, koja je daleko najbluesovskije obojena skladba na albumu i na kojoj s Brookerom dijeli glavni vokal. “Rambling On” je puno karakterističniji Procol Harum klasik s izrazitim melodramatičnim ambijentom na račun Brookerova srceparajućeg vokala, nježne klavirske melodije i uzburkanih pasaža na gitari i Hammond orguljama.
Melankolična “Magdalene( My Regal Zenophone)” predstavlja trenutak kada se Reid u tekstu vragolasto narugao iznimno popularnim hipijevskim New Age pokretima koji su u drugoj polovici šezdesetih masovno opsjeli tadašnju mladež. To je još jedna skladba koja u drugom dijelu doživi neočekivan, zanimljiv stilski i ambijentalni preokret u gotovo sakralno ozračje. Sve to ipak je bilo samo zagrijavanje za najveće postignuće cijelog albuma i jedno od najboljih, možda čak i najvažnije ostvarenje u njihovoj karijeri. To je praotac svih progresivnorockerskih epova – sedamnaestominutno neprolazno remek-djelo “In Held ‘Twas I”. Njime su Procol Harum radikalno prekinuli sve dotadašnje rockerske i pop standarde te postavili temeljni kamen za jedan od ključnih oblika progresivnorockerskog skladateljskog izričaja koji je obilježio sedamdesete – dvadeset minuta ili dulje epske suite. Glavna posebnost “In Held ‘Twas in I'” jest to što je naslov zapravo akronim koji sadrži početna slova naslova svih dijelova te monumentalne suite:
|
In |
“Glimpses of Nirvana”, part 1 (uvodni mistični dio s filozofskom mantrom) |
|
Held |
“Glimpses of Nirvana”, part 2 (dramatičan preokret u vihoritu fusion sekciju i postupno smirivanje uzburkanog ugođaja uz pomoć nježnog klavira) |
|
′Twas |
“′Twas Teatime at the Circus” (komičan dio s cirkuskim ambijentom i izdašnom dozom britanskog crnog humora) |
|
In |
“In the Autumn of My Madness” (psihodelično-kontemplativan dio s veličanstvenim solom na Hammond orguljama) |
|
I |
“Look to Your Soul” (najduža, izrazito eksperimentalna i simfonijska sekcija, nakon koje slijedi konačno ‘otkrivenje’ u sekciji “Grand Finale” na račun monumentalnog gitarskog sola, jednog od najboljih pjevačkih nastupa u Brookerovoj karijeri i zborskih vokalnih harmonija) |
“Shine on Brightly” je u usporedbi s kultnim prvijencem značio još jedan korak naprijed za legendarni sastav i istodobno je jedan od ključnih albuma za razumijevanje embrionalnih oblika progresivnog rocka. Ta klasika i danas ima neprocjenjivu umjetničku vrijednost jer nas s lakoćom vraća u čudesno glazbeno razdoblje koje je vrilo od umjetničke kreativnosti i neukrotive glazbene pustolovine. Aranžmanska slojevitost i ambijentalna širina remek-djela poput “Shine on Brightly” uvijek nas iznova vraćaju u naručje tih često previđanih glazbenih velikana i pionira progresivnorockerske svirke.
Postava
Gary Brooker – klavir i vokal
Keith Reid – tekstovi
Robin Trower – gitara, su-vokal s Garyjem Brookerom na Wish Me Well
Matthew Fisher – orgulje, vokal na In The Autumn of My Madness, klavir na Grand Finale
Dave Knights – bas-gitara
B.J. Wilson – bubnjevi
Produkcija
Denny Cordell
Popis skladbi
1. Quite Rightly So
2. Shine on Brightly
3. Skip Softly (My Moonbeams)
4. Wishing Well
5. Rambling On
6. Magdalene (My Regal Zonophone)
7. In Held ‘Twas in I
a) Glimpses of Nirvana
b) ‘Twas Teatime at the Circus
c) In the Autumn of My Madness
d) Look to Your Soul
e) Grand Finale
