Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: A.C.T.
Izdavačka kuća: Inside Out Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 3/5
Švedski art rockeri A.C.T. definitivno lijepo napreduju u svom razvoju, iako sa svojim glazbenim izrazom ne donose ništa posebno novo i vjerno nastavljaju tradiciju sofisticiranog prog rocka kakav su zacrtali već njihovi uzori poput Sage, Queen, Rush, ELO, It Bites i tako dalje. Već nakon nekoliko preslušavanja ”Silence”, njihova četvrtog albuma, primijetio sam očit napredak u odnosu na prethodni album “Last Epic” (2003) kao i na prvijenac “Today’s Report” (1999), iako osnovna formula njihova glazbenog izraza ostaje nepromijenjena. Iako je spomenuti prvijenac bio na zavidnoj kvalitativnoj razini, nikad ne bih pomislio da će ovaj mali bend iz švedskog grada Malmö ikad dogurati tako daleko. Sa “Silence” su postigli podvig koji je gotovo na granici zamislivog za žanr glazbe koji sviraju, jer su se s njim plasirali na visoko 4. mjesto na domaćim glazbenim ljestvicama. U čemu je recept njihova iznenadnog uspjeha nakon godina priličnog obskuriteta?
Kao i većinu modernih švedskih prog rock bendova, i A.C.T. krasi dobra tehnička potkovanost, posjedovanje usklađenog i izoštrenog osjećaja za pisanje većine svojih skladbi i odlična produkcija. I ovaj put su klavijature i vokali vrlo kvalitetni, jedina primjedba ide na rad basista Petera Aspa, čiji doprinos često ostaje u pozadini ostalih članova, malo i zbog načina produkcije. Zvuk benda je i ovaj put vrlo bogat i dinamičan i nikad se ne dogodi da bi se neki pojedini instrument posebno isticao u kakvim duljim solističkim ekspanzijama u kojima bi pojedinac reklamirao svoje vještine.
Općenito, “Silence” je vrlo melankoličan album. Na njemu je bend još povećao broj skladbi koje sadrže violine. Bend koristi više orkestralnih dionica nego ikad prije i konačni rezultat je prilično dobar. Isto tako, njihov je zvuk još melodičniji nego inače pa bi nakon površnih slušanja čovjek čak rekao da su se pojednostavili i da time žele ugoditi široj publici. Ipak, nakon pomnijih slušanja iskusan slušatelj primijeti da gotovo svaka skladba ima složenu zamisao i sadrži brojne progresivne elemente, iako ne govorimo o progresivnom rocku u pravom smislu riječi. I ovaj put su uspjeli dobro uskladiti svoje koketiranje s progresivom, popom i melodičnim metalom. Možda se mjestimice malo nedostaje energičnosti jer se uz izbor svih tih melodija ugodnih uhu zaboravi na koji oštriji kroše, recimo na gitari. Iako je Ola Andersson odličan gitarist, na ovom je albumu u tom pogledu pomalo zapostavljen. Skladbi na albumu je puno, čak devetnaest, pa ću istaknuti samo najzanimljivije. Uvodna “Truth In Pain” je ukusna stvar jer ima dobru dinamiku, odličnu gitaru koja nosi stihove i zanimljivu interakciju klavijatura i gitare na kraju skladbe. “Puppeteers” ima ženske prateće vokale koji grade atmosferu. “This Wonderful World” ima brojne dobre orkestralne aranžmane, odličan refren i izniman tok. “Out Of Ideas”, u kojoj do izražaja pomalo dolaze i elementi funka, sadrži ukusno gitarsko solo. “Hope” bi se ukratko mogao opisati i kao progresivni pop metal u kojem bi mogli uživati brojni ljubitelji sva tri žanra. Koga neće smetati da Herman Saming sa svojim prilično jedinstvenim i neobičnim načinom pjevanja u jednom trenutku zvuči kao odrasla osoba, a u drugom kao neki osmogodišnjak, uživat će u njezinoj dotjeranoj melodici. “Into The Unkonown” je još jedna vrlo dobra stvar koja je, kao i većina ostalih skladbi na albumu, vrlo pop orijentirana, no zahvaljujući vokalu, prilično sirovoj ritam liniji i izvanrednim dionicama na gitari sadrži i mnoge elemente koji su inače svojstveni progresivnom metalu. Epska “Useless Argument” sadrži i malo koketiranja s glazbenim izrazom Queen. Većina ostalih skladbi ima svoje specifične, zanimljive trenutke, ali se baš posebno ne izdvajaju iz uhodane formule popa s progresivnim elementima. Nekih dosadnih skladbi koje su tu samo da popune prostor na albumu nema. Skladbe od jedanaeste do završne čine epsku, kvazi-konceptualnu suitu “Consequences [The Long One]”, koja sadrži poveći broj vrhunaca albuma. “Memory To Fight” je recimo jedna od onih skladbi koje su definitivno vrijedne cijene albuma.
Ako su vam se svidjeli njihovi prethodni albumi, svidjet će vam se i “Silence”. Još jednom pohvala i klavijaturistu i gitaristu, ukusnim melodijama, bombastičnim vokalnim harmonijama i dobro postavljenim aranžmanima. A.C.T. imaju neki poseban šarm koji ih čini zanimljivima i jedinstvenima i za širi krug glazbene publike. Uz album će uživati ponajprije oni ljubitelji progresivnog rocka koji imaju širok glazbeni spektar i ne smeta ih inače široki most između progresive i popa, kao i žanrovski neopterećeni slušatelji, dok će ljubiteljima glazbenog mainstreama ipak biti pretežak. Prog puristima također odsvjetujem da si kratkaju vrijeme njegovim istraživanjem. A.C.T. su sa “Silence” ponovno dokazali da su jedinstven bend sa svojim “progresivnim popom” i da se s takvim pristupom mogu nadati uspjehu (barem u glazbeno razvijenim zemljama) i u budućnosti.
Postava
Herman Saming – vokal & prateći vokal
Ola Andersson – električna & akustična gitara, vokal & prateći vokal
Jerry Sahlin – sintisajzer, vokal & prateći vokal, vocoder
Peter Asp – bas gitara, bas sintisajzer, bas pedala
Thomas Lejon – bubnjevi & udaraljke
The Acting Orchestra:
Tomas Ebrelius – violina
Hanna Hajslund Hansen – violina
Catharina Holm – viola
John Löfgren – čelo
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Kenny Sahlin – dodatni glavni vokal (2)
Martin Hedin – ljuti kupac (11)
Produkcija
Martin Hedin
Popis skladbi
1. Truth is Pain (4:09)
2. Puppeteers (4:13)
3. This Wonderful World (4:20)
4. Out of Ideas (4:47)
5. Hope (4:29)
6. Into the Unknown (3:55)
7. No Longer Touching Ground (4:11)
8. Useless Argument (4:49)
9. The Voice Within (3:55)
10. Polish, Reduce, and Enlarge (3:55) *
11. Call In Dead (2:51)
Consequences [The Long One]
12. Silent Screams (1:58)
13. Introduction (0:51)
14. The Millionaire (2:10)
15. Joanna (3:09)
16. A Father’s Love (2:32)
17. Memory to Fight (2:43)
18. The Diary (3:10)
19. A Wound that Won’t Heal (4:32)
20. The Final Silence (1:36)
Trajanje albuma: 68:15
