Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: White Widdow
Izdavač: AOR Heaven Records
Izlazak: 2016
Trajanje: 37:44
Ocjena: 3/5
Nakon tri izdana albuma između 2010. i 2014. australski AOR revitalisti White Widdow sigurno su se usidrili u njedrima provjerene glazbene recepture kojom su osvojili ljubitelje melodičnog rocka i AOR glazbe. Bez obzira na to što su cijelo vrijeme iznimno spretno i na moć dopadljivo podgrijavali »staru juhu« sastava koji su osamdesetih postavili AOR na noge. No svaka takva priča mora se negdje zaključiti, osim ako si ne postavljaš artističke izazove kojima sazrijevaš. Dečki doduše zadržavaju svu poduzetnost, marljivost, zauzetost! Skupa su dakle sastavili četvrti studijski album »Silhouette«. No ponavljanje već provjerenih i iskorištenih trikova postalo je preočita stalnica.
Skladbe djeluju kao da slušaš jedan te isti refrenski napjev. Non-stop. Samo malo drukčije prepakiran. Od skladbe do skladbe. Štoviše. Bend je u silnoj želji za postizanjem ultra-melodične zaraznosti refrene ponavljao u višestrukim repeticijama. To naravno smeta, a skladbe su posljedično preduge, iako album u cjelini traje skromnih 37 minuta i 44 sekunde.
Isto tako »Silhouette« iznenađuje i time što, kad zvuk novog albuma usporediš sa svim trima prethodnicima, donosi mekšu produkciju. Na albumu »Silhouette« u prvi plan stupaju vokali i višestruke vokalne harmonije, koje su poduprte i upotrebom vokodera (refrenski napjevi) te iznenađujuće sintisajzerima, koji ponovno prizivaju zvučnu kulturu osamdesetih u najstrožem smislu te riječi. Gitare su se u riffovima unutar produkcije malo pritajile, ali u »mid-eight« pasažama i dalje pobrinu za poneki iznimno iskričav i markantan trenutak majstorskog soliranja. Možda album ne bi trebao producirati Xavier Millis, koji je inače klavijaturist sastava. Možda su upravo zato klavijature dobile blagu prednost u gradnji zvučne slike albuma.
Nažalost, kao što je već spomenuto, skladbe su (u kompozicijskom smislu) previše međusobno slične. Love melodično »čiste« linije, temeljene u srednjim intonacijskim položajima, u kojima su sintisajzeri u kombinaciji s vokalnim harmonijama unutar AOR žanra oduvijek najbolje funkcionirali. U načelu albumu apsolutno ništa ne nedostaje. Pogotovo ako se s White Widdow preko “Silhouette” susrećete prvi put. U tom slučaju, i naravno uz pretpostavku da ste vatreni pristaša AOR glazbe, ovaj će vam album u tren oka postati neopozivo dopadljiv.
Zauzeta rekapitulacija zvučnog karaktera kakav je vladao osamdesetih unutar ovog žanra, kojim su sastavi osvajali vrhove glazbenih ljestvica, pojačava osjećaj da su skladbe međusobno vrlo slične jedna drugoj (previše slične međusobno). Bend će u budućnosti morati ili napraviti dulju stanku ili prevladati zamku u kojoj je zarobljen, tako da si postavi novi artistički izazov i time razgibati svoj izražajno glazbeni karakter. Barem s takvom produkcijom u kojoj će unutar vodećih fraza gitare učinkovito “grabiti”. Samo-repliciranja je ovaj put previše i to naprosto smeta.
White Widdow – Surrender My Heart (službeni video):
Postava
Jules Millis – vokal
Enzo Almanzi – gitara
Xavier Millis – klavijature
Ben Webster – bas gitara
Noel Tenny – bubnjevi
Produkcija
Xavier Millis
Popis skladbi
1. Stranded
2. Surrender My Heart
3. Living For The Night
4. Last Chance For Love
5. Wild At Heart
6. Damage Is Done
7. Game Of Love
8. Smile For The Camera
9. Waited
10. Sleeping With The Enemy
