Izdavačka kuća: earMUSIC Records
Datum izlaska: 27. 5. 2022.
Produkcija: Simon McBride
Trajanje albuma: 45.57 min
Žanr: Hard Rock / Blues Rock
Ocjena: 9.0/10
Irac je, ali nije ni Rory Gallagher ni Gary Moore. Malo je mlađi od Joea Bonamasse, ali ni upola toliko poznat i popularan kao Smokin’ Joe. Čovjek je koji je s nepunih šesnaest godina u Sweet Savage zamijenio sunarodnjaka Viviana Campbella, nakon što je ovaj 1996. dobio posao u Def Leppard, i glazbenik za kojeg slavni vokalist Deep Purplea Ian Gillan tvrdi da je najbolji gitarist na svijetu. Posljednjih godina u Snakecharmeru mijenja Mickyja Moodyja, a smatra se i ‘rezervistom Deep Purplea’, jer na aktualnoj turneji Deep Purplea mijenja Stevea Morsea. Dame i gospodo, to je Simon McBride, koji je krajem svibnja ove godine objavio svoj novi samostalni studijski album “Fighter”.
Simon McBride albumom “Fighter” nakon duljeg se vremena vraća na poziciju samostalnog izvođača. Dosta je vode proteklo od njegova prethodna tri albuma “Rich Man Falling” (2008), “Since Then” (2010) i “Crossing The Line” (2012). Desetogodišnji vremenski razmak s druge strane znači i da se ideja za novi album moglo nakupiti jako puno.
Album “Fighter” fenomenalan je izbor novih autorskih ostvarenja Simona McBridea, ovaj put bez obrade. Čovjek sazrijeva iz albuma u album. Kao skladatelj i aranžer. “Fighter” je novi izuzetno dotjeran uradak profiliranog gitarskog virtuoza, koji briljira bezobrazno i na vokalnoj strani. Novi album ima izuzetno organsku okosnicu, djeluje koncertno, živo, puno, a u zvučnom smislu raskošno koliko god može. Smjesa blues rocka, starih trikova rock škole sedamdesetih te trenutaka koji sadrže ponosnu sofisticiranost, kojom McBride u svoj eklektični glazbeni abecedarij upliće i neskrivene elemente pop glazbe. “Fighter” je snažan rock album koji uz sve vješto definirano skladanje krasi i McBrideovo orijaško soliranje, kojim glazbenik više nego kredibilno korača stazom potentne ostavštine blues rocka, koju su ostavili pokojni sunarodnjaci, spomenuti Gary Moore i Rory Gallagher. Ako ništa drugo, o tome sve govori skladba King Of The Hill, smještena u drugu polovicu ploče. Pogotovo uvodna solaža. Komad koji bi, da ga je napisao Bonamassa ili neki Kenny Wayne Shepherd, uhvatio Grammyja u kategoriji najbolje blues rock skladbe godine.
“Fighter” je razigran album. Uvodna Don’t Dare u vodećoj frazi sadrži nešto ponotranjene privlačnosti Led Zeppelina tipa Kashmir, čemu se ne može izbjeći pogotovo u završnom dijelu skladbe, koju ista fraza dovodi do atmosferičnog krešenda. Album ima točke u kojima je gitarsko fraziranje posebno izloženo, masnu bujicu zvuka, što će biti više nego privlačno svima koji poznajete pristupe Joea Bonamasse, koji ne štedi na razbacivanju decibela i distorzije. Takve su npr. King Of The Hill te naslovna skladba albuma. Nadalje, tu su trenuci od kojih se slušatelju ‘savije i smekša srce’, kao što je to s intenzivnom atmosferom i čeznutljivom melankolijom razvijeno unutar fenomenalnih ‘blues rock balada’ Show Me How To Love i Let Me Go, koje krase izuzetno muzikalni i zarazno nagovarajući refreni. Više tradicionalne škole bluesa može se osjetiti u skladbi 100 Days. Tu su potentno ubrzani trenuci, sa silno muzikalnim ljuljanjem, ali s prijelaznim dijelovima gitarske predstave koji mogu biti dopadljivi i onima koji slušaju Richieja Kotzena, kao što je to uočljivo u skladbama Back To You i High Stakes. Obje skladbe pak ponovno obilježavaju grabežljivi refrenski napjevi. Završna The Stealer mogla bi u nekim drugim vremenima vrlo vjerojatno postati velika uspješnica legendarnih Free. Briljantan završetak, u ritmici čvrsto zabetoniran i ‘kravljim zvonom’, a da ne govorimo o još jednoj dahoduzimajućoj McBrideovoj solističkoj showtime točki.
McBride pristupa vrlo tradicionalno. Sam odrađuje glavninu svega na albumu “Fighter”. Vokalno i naravno što se tiče gitarskog dijela. Kroz godine se razvio u vrlo dobrog vokalista. Ipak, glavnu riječ na albumu definitivno ima gitara. Pronicljivo skladanje postiže snažno paljenje kroz ‘temeljenje’ koje donose bas-gitara, bubnjevi i Hammond, što znači da je Simon McBride oko sebe okupio vrhunske izvođače podijeljenih zadataka, a sama potencija i grabežljivost blues rocka, kojima se ekipa glazbenika obraća gotovo koncertno, na taj je način potpuno kapitalizirana. McBride iskorištava većinu prijelaznih dijelova, pasaža te uvodnih i izlaznih dijelova točaka, u koje plasira iskričave gitarske ukrase, što mu donosi pobjednički poker asova u održavanju izuzetno visoko vibrantne dinamike albumske cjeline. “Figther” je u tom smislu izuzetno fascinantan album. Izvedbenog naboja i srži ne nedostaje mu ni načas, a istodobno je album kroz cijelo vrijeme lukavo opterećen kako oštrinom, razvojem izvanredne brzine, tako i sofisticiranim dijelovima koji od gitarista traže mekoću i prefinjenu finomehaniku. Atmosfera ima trenutke koji su mračniji, no, pogotovo zahvaljujući pjevnim refrenima, album se na drugim mjestima razvija s razigranim, čak i lucidnim i svakako pozitivnim sentimentom. Dakle, blues rock album koji ti uđe u uho, iako je njegovo stvaranje, s obzirom na dotjeranost i razigranost te sve dodane ‘sitnice’, od McBridea zahtijevalo punu usredotočenost i konkretnu posvećenost.
Simon McBride novim studijskim albumom “Fighter” dokazuje da skladateljski sazrijeva i razvija se dalje. “Fighter” je nova postaja na putu evolucijskog sazrijevanja ovog izvanrednog gitarskog blues virtuoza, kojom McBride samome sebi postavlja novi visoki standard, koji će ubuduće pokušati nadmašiti ili barem zadržati. Jednom riječju. “Fighter” je izuzetno lijep blues rock album nove ere.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Don’t Dare
2. Show Me How to Love
3. Kingdoms
4. The Fighter
5. High Stakes
6. Let Me Go
7. 100 Days
8. King of The Hill
9. Just Takes Time
10. Trouble
11. Back to You
12. The Stealer
Postava:
Simon McBride – vokal, gitara, prateći vokal
Dave Marks – bas-gitara
Marty McCloskey – bubnjevi
