Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Sinntetic Liquid
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2012
Trajanje: 54:56
Ocjena: 4.8/5
Da ne sudimo na prvu loptu, a s obzirom na više od trideset godina geneze – braća Matjaž i Jože Pegam više su od običnih članova brežiške postave Demolition Group, više od bivših stjegonoša Gastrbajtrs stijega, kojim je slovenska alternativna scena novovalnog glazbenog eksperimentiranja dobila važno mjesto u analima povijesti slovenskog zvučnog stvaralaštva. Braća Pegam također su bitno više od običnih sinova iste majke i oca, jer se u kreativnim idejama i mislima te pristupima glazbi od samog početka zajedničkog stvaranja kriju različiti pristupi istom rezultatu kreativne ritmičke algebre. Jože je dugokosi šutljivi škrti na riječima div koji sve svoje emocije, frustracije, srčane boli i krikove pobune kroz usnik utiskuje u utrobu mjedenog prijatelja i suputnika saksofona, a Matjaž je vješt u elektronici, oscilatorima, klavijaturama, programskom jeziku i kao pristupačniji i razgovorljiviji član kreativne navale vodi poslovnu stranu plasiranja, predstavljanja i osmišljavanja sljedećih koraka – kako u matičnoj postavi tako i u intimnom okruženju kućnog snimateljskog studija. Rezultat te bipolarne šarolike palete različitosti u zagrljaju istog svemira savršeno se odražava i na albumu SinnScapes, kojim se na svojevrstan način lomi šutnja, a ulični urbani mitovi postaju dostupna činjenica i istina.
Sinntetic Liquid doista je možda samo jedan od projekata koji su se odražavali i na albumima Demolition Groupa, primjerice na scenskom soundtracku albuma Deep True Love ili visokooktanskom punjenju albuma Neovangelij, no ovaj put intermezzo elektronike i srtupeno slatkog saksa postaje samostalna umjetnička priča i obraća se u vlastitoj formi. A ta je jazzy slatka, funkoidno dubovski natempirana, a chillout ritmovi umjesto dvodimenzionalnog klupskog tlapanja poslužuju deset stepenica savršene glazbene tantre. Matjaževi aranžmani klize poput psihodeličnog tkanja, a u teksture čvrste i nenametljive ritmike Jože na sebi svojstven način konceptualizira ulogu saksofona, koji nigdje ne zvuči kao u njegovim rukama.
Uvodna skladba Funkscape savršen je primjer artikuliranog napada na uši, um i tijelo, iako ovaj put nismo dobili potpunu DG postavu pa čovjek očekuje Goranov vokal i riječi slatke patnje tamnih anđela sudbine. Dizzy Groung je elektronski usmjereniji, a u šuštavom zvuku odjeka koraka, struganja igle po gramofonskoj ploči i pucketanja statike rađa se slika sporog groovea koji zvuči kao lapdance štiklec ispod Sotoninih prstiju. Mračno i psihotično prljavo, ali lijepo se usput prikradaju slutnje mora, a nakon otvaranja vrata Wonderlanda plesni se korak ubrzava i militarizira u dubovski plesni odklop. Nisam plesač, ali uz album SinnScapes i moje se tijelo podsvjesno zaljuljalo uz stimulativan ritam i glazbu. Među mističnije trenutke slušanja nedvojbeno spada skladba Circuland, koja je poput mantre, a umjesto otvaranja grlene čakre, uz klavijaturne tonove savršeno posluženog čaja otvara se i topi srčana čakra, a misli vrište “Om”. Velikih trenutaka ne manjka, a među boljima je nedvojbeno i veliki finale albuma sa skladbom Psychotic. Jazz, saksofon, pucketanje prstima i odbrojavanje trenutaka vječnosti s lakoćom kakvu imaju samo majstori downtempa. Sinntetic Liquid spajaju početak i kraj sa stilom i pedantnošću.
O albumu sam rekao mnogo i praktički ništa, jer je ljepotu savršene mentalne levitacije uz pratnju bijelog šuma, sočnih bojanih eksplozija srčane glazbe nemoguće opisivati a da se ne krše zakoni gravitacije, proporcije savršene ljepote i da se u verbalizaciji u prijevodu ne izgubi nešto neizrečeno, ali važno. Sinnscapes su krajolici savršenog slatkog grijeha kojeg bismo trebali češće dobivati. Sladokusci će slušanim nedvojbeno biti oduševljeni, a skeptici će već na prvu ostati bez argumenata za prigovor. Sinntetic Liquid zaslužuju ovacije na nogama i beskrajna ponavljanja, a ta glazbena inkarnacija, kao ni DG ni bilo koja još nikad čuvena, nije i nikada neće moći zamrljati sjećanje na izvorni plamen i vremena kad su svijetom hodali mladi entuzijasti imenom Gastrbajters. U novim vremenima tako dobivamo samo mnoštvo eksplozivnih izvedenica koje u mnogostrukosti nose istu, iskonsku i neokaljanu dušu. Bogovima glazbenog Olimpa hvala!
Postava
Matjaž Pegam – glazba, aranžmani, programiranje
Jože Pegam – saksofon
Produkcija
Matjaž Pegam
Popis skladbi
1. Funkscape
2. Dizzy Groung
3. Wonderland
4. Laze
5. Flatline
6. Mad Song
7. Circuland
8. Vibratune
9. Siesta
10. Psychotic
