Lokacija: Ljubljana / SOHO klub / Slovenija
Datum: četvrtak, 25.04.2019
Šinobusi su novosadski rock sastav koji svake godine obilazi slovenske klupske pozornice. Riječ je o bendu osnovanom 2001. godine, a u nepunih dva desetljeća djelovanja izdao je pet albuma, od kojih je posljednji i još uvijek aktualni “Ljubav i dalje diše” (prijevod bi išao otprilike ovako: Ljubav i dalje diše) objavljen u ožujku 2017. Nedavno je naš Seba posjetio koncert njihovih vojvođanskih sunarodnjaka Pero Defformero u kranjskom Trainstation Squatu, gdje u koncertnoj recenziji nije štedio superlative. Zašto? Novi Sad je naime rasadnik izuzetnih glazbenika. Kad stigneš tamo, smjestiš se u nekom noćnom lokalu i upoznaš hrpu novih lica s prebivalištem u tom srpskom gradu, vrlo ti brzo postane jasno da svatko od njih zapravo svira neki instrument. Gotovo svi su glazbenici. I to kakvi. Osobito je to u godinama 2014. i 2015. iskusio i RockLine, kad je posjetio seriju koncerata sastava Šinobusi. Jedan od njih čak i u vojvođanskom mjestu Bački Petrovac kod Novog Sada. Svakog travnja bend odrađuje kraću slovensku turneju, a četiri godine proletjele su u tren oka pa smo i mi iz RockLinea opet pronašli odgovarajući termin i otišli na jedan od njihovih koncerata.
Šinobusi djeluju od 2012. nadalje u nepromijenjenoj postavi, i to: Milan Korać (vokal, gitara), Nenad Patković (gitara, vokal, prateći vokal), Stefan Stefanović »Gile« (usna harmonika, tamburin), Predrag Dmitrović (bas-gitara) i Đorđe Bubnjević (bubnjevi).
Soho klub, to jest bivši Guliver, gdje su Šinobusi nastupili već prošlog travnja, bio je lijepo posjećen, iako je posjet mogao biti i znatno veći. Posebno bi odlazak na koncert Šinobusa koristio i članovima nekih drugih slovenskih sastava koji se vrte u spajanju žanrova starog rocka sedamdesetih, potkrijepljenog čvrstim uporištem u bluesu, pa čak i u progresivnom rocku i jazzu. Već zbog “umrežavanja” i razmjene iskustava, a i zato što svojom prisutnošću na takvim događajima daju svijetao primjer slovenskoj glazbenoj javnosti, koja je prema glazbenim novitetima i “egzotici” oduvijek zadrta i suzdržana, kako se podržava domaća klupska scena.
Bend je opet “ubio”. U koncertu dužem od dva sata Šinobusi su odsvirali gotovo 30 komada, uglavnom autorskih stvari s svih pet albuma te obrada i trenutaka kojima su podgrijavali publiku, kao što su među ostalim Taxman (The Beatles), gdje je vokal preuzeo Nenad i pritom vrlo posrećeno dodao kopiju (psihodeličnog) gitarskog solaža izvornika, zatim Brown Sugar (The Rolling Stones), Robert Johnsonov If I Had Possesion Over Judgement Day, Diggin’ A Hole (Big Sugar), Whipping Post (The Allman Brothers Band). Pri kraju se sastavu na pozornici ponovno pridružio njegov vjerni prijatelj Slaven Kalebič (Mojo Hand), koji je sočnim gitarskim ubacivanjima u duelima s Nenadom unutar pravovjernog bluesa opet dokazao da posljednjih godina silno nedostaje na pozornici.
Jedinstven i odmah prepoznatljiv glazbeni stav izklesanog art dosjea, koji je jedinstven konglomerat zasnovan na utjecajima retro zvučne poruke pionirskih rock i blues sastava s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, drži Šinobuse u ligi jednog od najboljih i najuglednijih sastava u tzv. geografskom “bazenu” između Alpa i Crnog mora, koji je svoj glazbeni lik i djelo doveo do zvučno-stilske izvedbene, ali i kompozicijske savršenosti.
Bend ostaje briljantan, naprosto izvrstan u svemu čega se na pozornici laća. Ništa drugo nije se ni moglo očekivati. Izvanredna kemija, izvedbena dovršenost, međusobno osluškivanje, hrpa šaljivosti i simpatičnih poluga kojima su držali publiku uz sebe. Zarazni Milan Korać s vokalom i gitarom, profinjeni Nenad na gitari, koji zanimljivo na ovoj turneji ne koristi klavijature, iako ih svira na albumima. Za podizanje adrenalina i razigranosti cijelo je vrijeme žarkim eskapadama na usnoj harmonici brinuo Gile, kojeg bi trebao upoznati naš Miha Erič (Prismojeni profesorji bluesa), ako se dečki naravno još ne poznaju. I kao uvijek. Izvanredno dobro organizirana, budna i visoko oprezna ritam sekcija, koja glazbenom krajoliku daje toplinu i zapaljivo kontrastnu širinu.
Bend rado otvara koncerte skladbom Moje ruke sad su ptice, u kojoj već na početku upozori i na izniman pjesnički talent Milana Korača, a njoj su se u nastavku pridružile još Mirna Bačka, Potera, Bio sam tu, Kada svrake bulje u mene, Raskršče, Skačem visoko, Naš dan, Ja moram da te vidim što pre, Iz drugog ugla, Čamac na Tisi, Ravnodušna pesma, instrumentalna Prašina,… Od skladbi s novog albuma “Ljubav i dalje diše” čuli smo skladbe Preko polja, pa u brda, koju su Šinobusi izvodili već na koncertnim nastupima 2015., pa nadalje U nevreme, Ćudno voće, instrumentalni HOP, Ljubav i dalje diše i Boka.
Šinobusi ostaju sastav koji osupne savršenstvom i magijom. Njihova glazba ostaje svojevrsna simbioza zarazne muzikalnosti i iskričavog jama. Izvanredni su čarobnjaci koji te iznenada zaspu stjenovito prodornim fraziranjem ili se pak pretvore u izuzetno osjetljive tvorce suptilnih zvučnih prijelaza. Sve to pokreće nevjerojatno gipka, duhovita i briljantno uigrana ekipa, gdje emocije i strasti obave temeljni zadatak, začaraju slušatelja i odvedu ga u avanturu nevjerojatno uspjelog oživljavanja stare dobre ere rock i blues pionirstva. Bend kojeg se ne možeš tek tako nagledati, naslušati, a kamoli zasititi. Druženje u Soho klubu uz novi izvanredan nastup Šinobusa bilo je tako daleko, daleko prekratko.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
