Dark Tranquillity (predgrupe: Moonspell & Hiraes)
subota, 19. 4. 2025, od 19.15 h do 23.10 h
Ljubljana / Kino Šiška / Slovenija
Subotnju večer uoči Uskrsa Kino Šiška ovaj je put obojio pretežno melodičnim death metal bojama – crnima, dakako. Pretežno, jer Moonspell baš i ne stanu u taj pretinac. Iako je dvorana bila lijepo popunjena, koncert nažalost nije bio rasprodan, za što je možda djelomice kriva i metal večer u sklopu Ortofesta. No upravo je dugovječnost dvaju glavnih aktera večeri u Šišku ipak dovela posjetitelje baš svih generacija, pa i iz susjednih zemalja.
Nažalost, radne su nas obveze zadržale toliko dugo da smo propustili nastup Nijemaca Hiraes. Riječ je o mladom sastavu koji je u pola sata predstavljao uglavnom svoj prošlogodišnji album Dormant, no prema svjedočenju posjetitelja ostavili su mlak dojam, a to se posebno odnosi na pjevačicu Brittu Görtz, koja je prije nekoliko godina oduševljavala u sastavu Cripper.
Moonspell se smatraju jednim od pionira gothic metala i definitivno broj jedan portugalske metal scene uopće. Sastav naime djeluje više od tri desetljeća, u tom su vremenu izdali 12 studijskih albuma, a njihov debitantski, Wolfheart, upravo ove godine slavi 30. godišnjicu. U skladu s tim brojkama, Portugalci su se u Kinu Šiška poklonili svojim obožavateljima i u dobrih sat vremena prošetali kroz poveći dio svoje diskografije.
Nakon početka s dvojcem s njihova drugog albuma Irreligious uslijedio je Common Prayers, jedina odsvirana skladba s aktualnog albuma Hermitage. Voditelj sastava i frontmen Fernando Ribeiro majstorski je vodio sastav kroz nastup i držao dvoranu u oduševljenju. Primjećuje se uigranost, jer osim bubnjara Huga Ribeira (ne, nije u rodu s Fernandom), koji se Moonspellima pridružio 2020., ostali članovi muziciraju zajedno više od 20 godina, a Fernando i klavijaturist Pedro Paixão od samog početka. Upravo se Pedro usred koncerta na dvije skladbe oprostio od svojih „orgulja” i prebacio električnu gitaru preko ramena te se u prvim „bojnim” redovima pridružio Airesu na basu i Ricardu na gitari.
Iako su Moonspell kod nas uglavnom nastupali u sklopu festivala Metalcamp i Metaldays, ovaj je nastup bio prava svježa začinska nota ljubljanske koncertne scene. Otužni ritmovi i melodije, koji su na najnježnijim dijelovima već graničili sa zvukom Depeche Modea, sve do udarnih ritmova Alma Mater, svakako dokazuju da Moonspell nakon svega tog vremena i dalje znaju kako se to radi.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća iz primordijalne juhe koja se kuhala u drugom najvećem švedskom gradu, Göteborgu, izmilila su tri imena koja su snažno obilježila metal scenu i prije svega stvorila novi metal žanr – melodični death metal. To su bili At the Gates, In Flames te headlineri subotnje večeri, Dark Tranquillity. Posebno kod potonja dva sastava bilo je više izmjena članova – Anders Friden zapravo je bio prvi pjevač Dark Tranquillity, a Mikael Stanne In Flamesa. Godine 1993., nakon izlaska prvijenca Dark Tranquillity Skydancer, Friden je napustio sastav, a Stanne je prihvatio mikrofon. Sastav je u razdoblju prije deset godina potresao golem broj kadrovskih promjena, tako da je Stanne ostao jedini osnivač.
Kako se ti pomlađeni Dark Tranquillity pokazuju u praksi? Odlično. Doduše, Šveđani su se prošle godine već predstavili slovenskoj publici na festivalu Tolminator, no sastav pod Stanneovom palicom ne pokazuje znakove posustajanja. Kažu da moraš voditi primjerom, a upravo mu se teško može predbaciti nedostatak toga. Ne samo da već četvrto desetljeće kormilari svojim matičnim sastavom – posljednjih je godina preuzeo i vokale u The Halo Effect, melodeath sastavu koji čini sa svojim prijateljima iz mladosti iz razdoblja nastanka tih sastava, te u gothic sastavu Cemetery Skyline, koji su debijem također osvojili srca mnogih ljubitelja otužne glazbe diljem svijeta. Sve to pokazuje i njegovu svestranost, jer mu zamjena death metal vokala čistima ne predstavlja baš nikakav problem.
I tako je bilo i u subotu u Šiški. Vokal siguran, i rježući i čisti, jednako kao i komunikacija s publikom i bendom. Iza leđa mu je atmosferične dionice dodavao Martin Brändström, jedini kolega u sastavu iz divljih ’90-ih, kad su zajedno stvarali zvuk koji je definirao njihovu viziju melodičnog death metala. Gitarski dvojac Reinholdz i Karmark djelovao je uigrano, ali i kontrastno – dok je Reinholdz s mrkim pogledima djelovao više „tr00 metalski”, Danac koji se sastavu pridružio tek prošle godine stalnim je osmijesima konkurirao Stanneu i brinuo se za dobro raspoloženje! Nilsson na bubnjevima i Jansson na basu nisu im ostali dužni i odsvirali su koncert kako se samo korektno može.
Koncert dug sat i pol očekivano je bio posvećen prije svega predstavljanju novog albuma Endtime signals, no iznenađujuće su se na popisu odsviranih našle i po četiri skladbe s albuma Damage Done iz 2002. i Fiction iz 2007. Dobra posjećenost i suradnja publike dokaz su da ni Moonspell ni Dark Tranquillity još nisu za staro željezo.
Autor: Jerneja Jerak Videc & Sebastijan Videc
Fotografije: Sebastijan Videc
Moonspell
Dark Tranquility
