Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Soft Machine
Izdavač: CBS
Izdanje: 1973
Trajanje: 76:25
Ocjena: 4/5
»Six« je bio dvostruki LP, preciznije studijsko-koncertni hibrid, kojim su Soft Machine 1973. osvojili nagradu časopisa Melody Maker za najbolji britanski jazz album. Članovi Soft Machine, koji nisu bili previše zadovoljni stilski prilično shizofrenim »Fifth« (1972), mogli su odahnuti. Zahvaljujući novom članu, multiinstrumentalistu Karlu Jenkinsu, koji je, baš kao i bubnjar John Marshall godinu dana prije njega, došao iz sastava Ian Carr’s Nucleus kako bi kod Soft Machine zamijenio Eltona Deana, njihov se zvuk stabilizirao u suptilno usmjeren jazz fusion, dok su elementi free jazza, kojemu je Dean davao prednost, na »Six« zamrli. To je značilo da je njihova glazba postala nešto pristupačnija, što pak nipošto nije značilo da »Six« nije bio vrlo kompleksno ostvarenje koje je, kao i većina albuma ovog legendarnog engleskog sastava, zahtijevalo mnogo slušanja da bi se otkrile sve njegove vrline.
U usporedbi s »Fifth« »Six« je bio korak u pravom smjeru i primjetno poboljšanje, a većina skladbi zahvaljujući Jenkinsu i klavijaturističkom majstoru Mikeu Ratledgeu, koji se oduvijek priklanjao strukturiranijem i melodičnijem usmjerenju glazbe Soft Machine, dobila je glavu i rep. Jenkins je uz razne vrste saksofona i klavijatura svirao i obou, inače neobičan instrument za jazz glazbu. Pompoznom, saksofonski usmjerenom otvaranju »Fanfare« slijedi rearanžirana verzija skladbe »All White«, koja je u slobodnijoj, freejazzovskoj verziji već izašla na »Fifth«. Nova verzija sadržavala je osjetno suptilnije saksofonske i jazzovske aranžmane, tako da ju je ovaj put zaista bilo gušt slušati. »Between« sadrži raznolike, neobično melodične improvizacije, dok »Riff« donosi briljantne Marshallove bubnjarske prijelaze i nabrijane zvukove Ratledgeovih orgulja.
I »37 S«, s mnoštvom melodičnih aranžmana i lukavih vremenskih prijelaza, lijepo odražava dobar timski rad suptilnijih, jazzfusionističkih Soft Machine. »Gesolreut« također spada među bolje trenutke albuma »Six«, jer ga od početka do kraja obilježavaju sočnost pojedinih aranžmana, izvanredna razigranost ritam sekcije i sveopća ambijentalna razuzdanost. »E.P.V« je melankolična zadušnica s krhkim klavirskim aranžmanima i tužnim zvukom oboe, koja se brine za lijep ambijentalni kontrast. »Lefty« je nešto avangardniji eksperiment, jer ga obilježavaju disonantni, opskurni zvukovi i podivljali rad bubnjeva, dok je »Stumble« zahvaljujući gotovo epskim klavirskim i orguljaškim aranžmanima prilično melodično ostvarenje. »5 From 13« sadrži Marshallovu gastronomsku bubnjarsku solažu, koju je posvetio 1972. preminulom engleskom jazz bubnjaru Philu Seamenu. »Riff II«, kojim završava koncertni dio albuma »Six«, nastavak je kompozicije »Riff«, ali kraći i izveden u bržem tempu.
Jedanaestominutni »The Soft Weed Factor«, koji sadrži nešto razvučen, klavirski usmjeren uvodni dio, ali se u nastavku pretvori u odličnu, ‘timsku’ tvorevinu, otvara studijski ostatak skladbi s albuma »Six«. »Stanley Stamp’s Gibbon Album (for B.O.)« obilježavaju dramatičan klavirski aranžman, iskričavi bubnjarski prijelazi i nostalgične saksofonske pasaže, dok sve skupa začinjava strastvena orguljaška solaža. »Chloe and the Pirates« sadrži gotovo spacerockovski klavijaturistički uvod, koji više nego na Soft Machine podsjeća na canterburyjske sunarodnjake Gong, no iskričavi, inteligentni saksofonski aranžmani stvari brzo vraćaju na ‘domaći’ teren, osobito kad nastupi prijelaz u suptilnu i pomalo zasanjanu sekciju. S tamnim ambijentom prožet »1983«, koji cilja na godinu prije Orwellove 1984., obilježavaju opskurno obojene improvizacije na basu, neobični udaraljkaški zvukovi i raštrkani klavirski fragmenti.
Soft Machine su sa »Six«, koji ih je spasio od pada u sve veću opskurnost i osigurao im priličnu stabilnost, stvorili jedno od svojih boljih ostvarenja. Koncertna i studijska polovica kvalitetom su ravnopravne, a kod koncertnih izvedbi je zbog produkcijskog glačanja prilično teško zaključiti da su snimljene ‘uživo’. Unatoč tome, nisu svi bili zadovoljni time što su Soft Machine u tom razdoblju usavršili svoj specifični pristup jazz fusionu. Basist Hugh Hopper nije bio nimalo oduševljen time što ga je Jenkins potpuno istisnuo iz skladateljske uloge, pa je odlučio otići još prije izlaska albuma »Six«. Zamijenio ga je Roy Babbington, još jedan bivši član Nucleusa, koji je kao Hopperova pomoć na dvostrukom basu gostovao već na »Fourth in »Fifth«.
Postava
Mike Ratledge – orgulje, električni klavir, veliki klavir, celesta
Karl Jenkins – oboa, bariton i sopran saksofon, električni klavir, veliki klavir, celesta
Hugh Hopper – bas gitara, zvučni efekti na “1983”
John Marshall – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Soft Machine
Popis skladbi
LP 1 – Live Album (41:45)
1. Fanfare (0:42)
2. All white (4:46)
3. Between (2:24)
4. Riff (4:36)
5. 37 1/2 (6:51)
6. Gesolreut (6:17)
7. E.P.V. (2:47)
8. Lefty (4:56)
9. Stumble (1:42)
10. 5 from 13 (for Phil Seamen with love & thanks) (5:15)
11. Riff II (1:20)
LP 2 – Studio Album (34:40)
12. The soft weed factor (11:18)
13. Stanley stamps Gibbon album (for B.O.) (5:58)
14. Chloe and the pirates (9:30)
15. 1983 (7:54)
