Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Piazza Unita / Tarvisio (Trbiž) / Italija
Datum koncerta: 28.07.2011
Broj posjetitelja: 2500
Cijena karte: 40,00€ / 46,00€
Ben Harper je američki pjevač i glazbenik koji njeguje eklektičnu mješavinu rock poruke, u kojoj se prelijevaju kolaži folka, bluesa, funka, popa i soula. Sve čega se Harper laća u smislu aranžiranja i vokalne interpretacije djeluje silno uvjerljivo, zbog osebujnog načina strukturiranja skladbi i specifičnosti Harperove kameleonske vokalne interpretacije. Tome dodaš još specifičnosti jedinstvenog, a višestranog stila sviranja slide gitare, koji naravno najveći dio stava duguje crnom bluesu delte Mississippija, i glazbena slika Bena Harpera grubo je isklesana. Zvuk koji Ben njeguje na albumima duguje ponešto i jangle pristupima, a korištenje Harperova logotipa s engleskom kokardom upućuje na koketiranje s mod pokretom. U novom dobu Harpera bi se moglo strpati u unikatnu verziju alternativnog rocka, dozirnu nijansama gore nabrojenih žanrova. Sadržaj vokalnog kameleonstva omogućuje Harperu da je u bavljenju mnogim žanrovima uvijek 100% uvjerljiv. Kamo god staviš njegov vokal, uvijek skladno djeluje u glazbi.
Ben Harper je ove godine izdao novi studijski album naslovljen “Give Till It’s Gone”. Taj ga je u sklopu nove koncertne turneje doveo i na europski kraj, s terminima upisanima isključivo na područje Francuske, Švicarske i Italije. Takav izbor moguće je povezati s uspjesima prodaje novog i prošlih Harperovih albuma u te tri države i posljedično najjačom bazom europskih obožavatelja, koju su odgojile upravo te tri europske države.
Ben Harper se po koncertima potuca s dvije prateće ekipe. Prva je The Innocent Criminals, a druga Relentless 7. Novi album je ovaj put posebno podređen intimi osobne note, jer je Harper iza sebe ostavio tešku bračnu vezu. Tako mu je bilo najprikladnije da ovaj put na turneju krene samo kao “Ben Harper”, a ne kao “Ben Harper & Relentless 7”, iako ga na aktualnoj turneji prati cijela ekipa Relentless 7. Jedino logično, jer mu je upravo ona odsvirala ostatak instrumenata i na novom albumu.
Prvo iznenađenje bio je sam posjet gradskom trgu u Tarvisiu, koji je zaista potvrdio izuzetnu popularnost ovog glazbenika u Italiji. Ljudi su se natrpali na trg zbijeni kao šibice, a pojedinci su razvukli i transparente. Vrijeme je cijeli dan prijetilo padalinama, koje ovogodišnji srpanj nažalost opet obilno troši, no tijekom koncerta je s neba pokapalo samo nekoliko nedužnih kapljica, što nije ni u čemu pokvarilo koncertno uživanje.
Prije Bena Harpera deset minuta za zagrijavanje publike uzeo je Benov prijatelj i kantautor Tom Freund. S akustičnom gitarom u rukama odbrenkao je i otpjevao tri pjesmice, a za četvrtu mu se na pozornici pridružio sam Ben Harper na slide gitari i trg je uz njegov dolazak odmah uskipio. Freund nije ostavio poseban dojam o tome dokle seže njegov glazbeni izričaj. U deset minuta to je zaista teško, pa se uopće postavlja pitanje smislenosti takvog poteza, da Freund otvara koncertnu večer za Harpera.
Ben Harper je sa svojim kvartetom izašao na pozornicu u 21 sat i 50 minuta. Narod ustaje, u gledalištu zavlada vriska, momci se na pozornici čak nekoliko trenutaka gledaju, naposljetku se slože u namjeri, a na pozornici zazvuči odlična nova skladba Don’t Give Up On Me Now. Harper se u regularnom dijelu, koji je trajao iznenađujuće kratko, svega sat i dvadeset minuta, predstavio kao izuzetno osjećajan glazbeni karakter koji se odlično snalazi u svakom potezu. Njegov vokal može biti posve blag, bez trunke pretencioznosti, s profinjenim skromnim doziranjem gravura soul improvizacije, a istodobno cijelo vrijeme zadržava onaj osjećajni žar koji omogućuje da njegovi stihovi u emocijama doslovno ožive na pozornici. I čvrsto prikuju slušatelja uz sebe. U rijetkoj (čistoj) blues točki večeri Where Could I Go, Harper je pokazao kako moćan i grub, posve nesalomljiv, može postati njegov vokal na pozornici. Čovjek u toj točki soul grmljavine izvlači poseban trik i ostavlja iza leđa svoj mikrofon, staje na rub pozornice i u “a capella” verziji otpjeva nekoliko kitica skladbe, dok se Relentless 7 u pratnji smire na jedva čujnu jačinu. Taj trenutak je krajnje raspalio publiku, koja se u ovacijama i opuštanju galame nikako nije htjela zaustaviti. No Harperov vokalni domet posebno je bogat i očaravajući kad ga prate najnježniji zvukovi pratnje. Osobito u posve novoj Masterpiece, pa Diamonds On The Inside i posebno pred kraj regularnog dijela izvedenoj Fly One Time, odličnoj mješavini folka i modernih značajki U2 rocka, koju je sastav s Benovim vokalom na čelu majstorski gradirano podizao prema intenzivnom završnom “crescendu” slikovite atmosferične zabijele.
U Lay There & Hate Me skupina je ostavila nešto prostora da se na bubnjevima razmahne Jordan Richardson u kraćoj, ali silno neoriginalnoj solo točki, a album “White Lies For Dark Times” doživljava izuzetno snažnu reinterpretaciju u blues koračnici Number With No Name, u kojoj se Harper ponovno prihvaća “slide” gitare.
Novu Spilling Faith Harper je posvetio svom kolegi, bivšem Beatleu Ringu Starru, a posebna cvjetica večeri, Pleasure And Pain, odsvirana je samo u duetu s Tomom Freundom. Freund je naime stari Harperov kolega, s kojim je zajedno napisao skladbu još u osamdesetima, a nalazi se na Harperovu istoimenom studijskom prvijencu. Posebna točka Harperova nastupa je naravno njegov obvezni petnaestominutni instrumentalni solistički uložak na slide gitari. On na najljepši mogući način predstavlja glazbenikovu višeslojnu definiciju gipkosti, shvatljivosti i slikovitosti radoznalog karaktera isprobavanja. Kroz mnogostruke prelive žanrovskih devijacija takve točke, Harper cijelo vrijeme s majstorskim osjećajem uspijeva zadržati kompaktnu crvenu nit njezina sadržaja.
U prvom bisu Harper se na pozornicu vratio posve sam. Opasan akustičnom gitarom posve sam je izveo skladbe Walk Away i Roses From My Friends, u kojima je svojom nježnom interpretacijom ponovno opčinio mnoštvo. Harper za sviranje akustične gitare ne koristi trzalicu. U Amen Omen mu se na sredini skladbe pridruži cijela Relentless 7 ekipa i skladba dobiva završna “električna” krila. Ali to još nije sve. U drugi bis ulazi ekipa s luciodnom Burn To Shine, dok druženje s Benom Harperom i Relentless 7 zaključuje kroz opće folk rockersko slavlje trga u Trbižu i skladbu Better Way.
Oduševljenje je izuzetno, narod u euforiji, sastav se oprašta. Pa ipak! Harper zadržava na pozornici svoje drugare. Pritom zbunjuje osobito gitarskog tehničara, koji je već počeo s pospremanjem opreme, no on se brzo snađe i Harperu na pozornici ponovno namjesti stolac i slide gitaru. Sastav se prihvaća Zeppelin klasika No Quarter. Razvučeni srednji instrumentalni jamm uhvatio je na lijevoj nozi gitarista “Moz-a”, koji u točki improvizacije nije ostavio dojam vrijedan spomena.
Na kraju je koncertni događaj trajao čvrstih dva sata i 15. minuta. Od toga su tri biska trajala čak 50. minuta. Čarobna večer unikatnog izričajnog sadržaja, koji generira genij lika i djela Bena Harpera u Tarvisiu, spada u rang koncertnih avantura koje posjetitelju koncerta nude najviše. Harper je interpret koji ne škrtari s emocijama i trenutkom spontanosti. Kroz raspoloženjska stanja jasno se generira ona mekša, nježnija, intimnija strana glazbenika, koja se u snažnoj lirskoj poruci posebno duboko dotiče posjetitelja takvog koncerta.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
01. Don’t Give Up On Me Now 02. Diamonds On The Inside 03. Masterpiece 04. She’s Only Happy In The Sun 05. Number With No Name 06. Rock N’ Roll Is Free 07. Lay There & Hate Me 08. Pleasure And Pain 09. Spilling Faith 10. Fly One Time 11. Where Could I Go —bis I.— 12. Walk Away 13. Roses From My Friends 14. Amen Omen —bis II.— 15. Burn To Shine 16. Better Way —bis III.— 17. No Quarter
Galerija slika
