Lokacija: Ljubljana / Gospodarsko razstavišče / Slovenija
Datum: četvrtak, 27.05.2010
Ovogodišnji MARS festival, događaj nad kojim bdije budno oko izdavačke kuće Dallas, doživio je ponovitev premijere iz prošle godine. Na taj način dobiva obrise stalnice u koncertnoj ponudi Slovenije, a to je dobro. Za razliku od prošle godine, kada su na pozornici nastupali samo domaći i hrvatski izvođači, ovaj je put festival dobio novu kvalitetu. Organizator je pozvao veće ime na rock karti svijeta, koje se svojim opusom može pohvaliti diljem svijeta. Povratnici na svjetsku rock scenu Skunk Anansie, koji su se nakon dugog osmogodišnjeg hibernirana ponovno okupili i otišli zarađivati za kruh, tako su bili odličan izbor. Skupina je nedavno objavila zbirku najvećih hitova koje su ponovno odsvirali u studiju. Tome je slijedila povratnička turneja, čiji je prvi dio sastav već odradio prošlog studenog po Europi, a ovaj put je ugurao nekoliko svibanjskih termina prije niza festivalskih nastupa koji slijede tijekom ovog ljeta.
| MLADE KUZLE: |
A vrijeme, između osam navečer i jedan iza ponoći(!), prošlo je u znaku predstavljanja izvođača koji su na ovaj ili onaj način čvrsto povezani s izdavačkom kućom Dallas. Kao prve na pozornicu su izašle četiri cure. Zovu se Mlade kuzle i nasljednice su ostavštine idrijskih punk rockera Kuzle. Ovi su iznenadili baš sve kad su nakon izdavanja albuma “Še pomnite tovariši?” (2010) odlučili da više nikada neće nastupiti uživo. Zato su dali sve dozvole za korištenje i izvođenje autorskog materijala četirima curama, koje su tako još usred bijela dana počele zagrijavati malobrojnu publiku koja je više-manje “zalutala” u koncertni prostor. Nastup je bio sažetak albuma “Še pomnite tovariši?” i cure su redale pjesmu za pjesmom počevši s Moja generacija. Našminkane tinejdžerice sažele su konfekciju alternativnih sastava današnjice i prije su mirisale na prašak za pecivo nego na oholi alkoholni zadah punkerskog razvrata. No, to je današnja generacija. Bolje da sviraju rock nego da slušamo brze recitale na zvučnoj matrici. Curama se osjeti da su nove na sceni i da velike pozornice još ne znaju sasvim svladati. Vrlo su statične i kao scenska pojava prilično dosadne. Međutim, cure su pokazale veliku hrabrost da obuju cipele originala i svojom smjelošću suvereno prekrižare klasični opus legendi idrijskog punka.
Što se zvuka tiče, ne treba posebno naglašavati da je dvorana na Gospodarskom razstavišču posljednje mjesto u Ljubljani na kojem bi posjetitelj poželio slušati koncerte. Zvuk je uvijek loš, što ide na račun očajnih akustičnih uvjeta prostora. Birati možeš samo između lošijeg, još lošijeg i najlošijeg. Ni prostrana crna zavjesa u pozadini pozornice nije uspjela spasiti situaciju. A što je izvođač tiši u toj dvorani, to teže pravi zvučni dojam s pozornice doseže do slušatelja. Kad su nastupale Kuzle, dostojno ih je mogao čuti samo prvi red i nekoliko izgubljenih fotografskih duša, koje su u tom trenutku imale moždane centre koncentrirane na sve drugo prije nego na slušanje glazbe. No, i to je bilo dovoljno. Kao što rekoh. Većina posjetitelja je u tom razdoblju posvećivala pozornost drugim “prioritetima”.
| ESKOBARS: |
Oko devet sati na pozornicu su nahrupili novootkriveni veseli alter rock korjenjaci Eskobars. Veseli. Takvo je to danas. Malo salse baciš unutra, nafankirano navijеš cijelu stvar i pustiš konje u trk. Dečki svoje poimanje rock n’ rolla okreću na potpunu stranu šale i to ih zapravo spašava, jer poanta rocka je zabava! U glazbenom smislu ne donose ništa novo, posebno ili takvo što bi raspirilo znatiželju onih koji tražite zahtjevnije glazbene aranžmane. To je glazba mlade generacije, za sve one koji se prvi put u životu oko dva popodne probudite s velikim tigrom. Oličavaju hedonizam i razvrat našeg društva. Eskobars su napravljeni za izravno pucanje, bez ikakvih posebnih devijacija prema bilo kakvom komplicirnju. Njihov pristup je jasan. Šus, energija i zabava! Iako su dečki zaluđeni curama germanskog podrijetla, što ne skriva nestašna Girls From Klagenfurt, njihovi šeširi nisu naslijeđeni od Beatsteaks. Pa ni od kolumbijske mafije.
| URBAN & 4: |
Skok na višu razinu festivala donio je Damir Urban sa svojim pratećim sastavom. Ime Urban & 4 razumljivo je gotovo internacionalno, a za nas stanovnike bivše Juge pozadina tog imena otkriva više. Damir Urban je današnje korjenito nadograđeno utjelovljenje svega što je ovaj izvrsni glazbeni umjetnik zacrtao s nezaboravnim i nažalost davno pokopanim riječkim alternativcima Laufer. Da je od tu nadalje događanje na festivalu poraslo za nekoliko kvalitativnih stepenica, ne potvrđuju samo velike odlike izvođača koji se popeo na pozornicu, nego su Urban & 4 kao prva grupa uspjeli ispuniti prostor ispred pozornice. Izvedba materijala potvrdila je da je među publikom velik broj pristaša ovog sastava. Oni su glasno pratili stihove pjevača i tako zdušno vraćali energiju sastavu. Urban & 4 objavili su novi odlični studijski uradak “Hello!” prošle godine, koji je dodatno produbio artizam unikata stvaralačkog bića Damira Urbana. Njegov niži do srednje intonirani, prodoran, sugestivan, topao baršunasti vokal danas je odjeven u prestižnu konfekciju profinjenog aranžiranja glazbe, koje diktira perfekcionizam Damira Urbana. Svakako se u art rocku, koji definira njegovu glazbu, ne skriva snažan dašak post punk rock razdoblja druge polovice osamdesetih, koji je sastav Urban & 4 ukrotio i prekrojio u kvalitetnu slagalicu vlastitog autorskog unikata. Otupjela, no hipnotično obojena atmosfera gitare, koja se krivuda kroz navijeni sustain jednoglasne zavijajuće melodije, po uzoru na neke Simple Minds, pritom ostavlja dovoljno otvorenog prostora u koji se melodičnom oblikovanošću useca dinamično pulsiranje bas gitare. Ritmovi su jednostavni i postavljeni tako da te odmah pokrenu. Poseban trenutak nastupa bila je naravno Laufer klasika Moja voda, uz koju se “snelo” u glavama cijeloj dvorani. Izvedena je u napola kabaretskoj režiji s Damirom (normalno) u središnjem položaju i uz pratnju klavira, koji smo tako napokon u izuzetno lošoj zvučnoj kulisi ipak mogli čuti. Više povratnog pulsiranja iz publike izvukla je i pjesma Dio mene, a “crni karizmatični fantom” je sa svojom ekipom zaključio sadržajno bogat i visokim ambijentalijem napunjen koncert nakon što je ekipa izvela klasiku Astronaut, s prvijenca “Otrovna kiša” (1996).
| DAN D: |
Dan D ne treba posebno i na veliko predstavljati. Čvrsto su ukorijenjen kvintet slovenskog mainstreama. Dan D su jedni od onih koji su uspjeli alternativni pristup preliti i približiti kroz svoje glazbeno poimanje rocka Slovencima tako da danas gotovo da nema junaka kojemu Dan D ne bi mirisali. Mase hrle na njihove koncerte i Dan D danas žanju uspjeh za uspjehom. Set listu su prilagodili za sat i petnaest minuta njihova nastupa i pjesme rasporedili u neku vrstu “best ofa”. Zanimljivo je bilo spoznati da takvu ludnicu kakvu su iz mase izvukli Urban & 4, Dan D nisu doživjeli. To dokazuje da je na MARS festival u Ljubljani stigla i vjerna baza Urbanovih obožavatelja, koji su se tijekom nastupa Dan D jednostavno malo primirili. Ruku na srce, Dan D su na MARS festivalu opravdavali samo ulogu magneta opće popularnosti, koji je trebao pomoći prodati što više ulaznica. Pred Skunk Anansie sa svojim glazbenim pristupom naime ne pripadaju. Vratimo se radije njihovoj izvedbi. Dečki puno sviraju i fenomenalno su uigrani scenski izvođači. Tokac s prepoznatljivom bojom glasa, koja mu je položena u kolijevku, da bi ostao zamjetan na pozornici, ne treba ni mnogo obraćanja publici u stankama između pjesama. Svjetlokosi razbarušenko tužnih pogleda još je jednom suvereno obavio svoj zadatak. Dan D su ponudili i najbolji koncertni zvuk do tog trenutka. S pozornice smo mogli čuti čak i klavijature. U rukama Dan D bilo bi puno uzbudljivije čuti obradu nekih drugih slovenskih izvođača, a ne baš Niet. Recimo kumova slovenskog metala Lenih kosti! Nešto više koncertne adrenalinske groznice sastavu bi, koji je sasvim statična scenska pojava, više nego trebalo.
| SKUNK ANANSIE: |
Na Skunk Anansie čekali smo tako do sat i deset minuta iza ponoći. No sat nije bio važan. Gotovo cijela publika napokon se ipak odvukla u dvoranu. Nekih 2000 glava. U prvim redovima su osobito “curice” deliričnо i nekontrolirano vrištale. Naprijed je bilo zaista divlje. No alternativnih rockera ne bi bilo nigdje bez pjevačice Skin. Riječ je o izvanserijskoj pjevačici koja je naslijedila najbolje što može naslijediti neki vokal koji staviš u rock glazbu. Da je Whitney Houston punkerica, slušala bi Skunk Anansie. No Skin je povrh svega i potpuno podivljala scenska zvijer koja teško miruje. Razbacuje ju po pozornici na komadiće. Žena bijesno reži, urla i svojom rastezljivom mimikom lica katkad djeluje kao pravi mali vampir koji je došao napiti se krvi. Ukočeni pogledi naprijed uperenih bjeloočnica, vrebanje s režećim zubalom. Grickanje ušiju suboraca u sastavu. Sve je to uigran i naštudiran dio koncertne scenske igre kojom Skunk Anansie u tren oka dovode masu do toga da im bezuvjetno jede iz ruke.
Kvartet se zapravo bez obraćanja masi valjao iz pjesme u pjesmu, a katkad si imao osjećaj da bi zbog izvanredne karizme pjevačice i njezina autoritativnog i dominantnog pjevanja ime Skunk Anansie trebalo preimenovati u “Skin & 3”. Eksplozivnost. To je adresa stalnog boravišta pjevačice Skin, po domaće Deborah Dyer!
Publika je dokazala da Skunk Anansie u godinama dok je sastav mirovao nije zaboravila i osobito je u dijelu ispod pozornice, do desetak metara u dubinu, fanatično podržavala sastav vriskom, kao i glasnim savladavanjem stihova. Skupina, koja bi uskoro trebala objaviti novi studijski album, na “Smashes And Thrashes”, koji je dao smisao turneji nazvanoj “The Gratest Hits Tour”, uvrstila je i tri posve nove pjesme s tog izdanja. Od njih smo u izboru najvećih hitova na koncertu u Ljubljani u početnom dijelu mogli čuti pjesmu Because Of You i (malo neočekivano u bisu) Squander.
Uz izvanrednu scensku pojavu Skunk Anansie, čiju je samouvjerenost izvedbe produbio i izniman šou scenske rasvjete i same igre reflektora, sastav je s druge strane manje posrećeno prikrio bit toga da je došao pokupiti samo novac. Redovni dio zaključio je nakon samo sat vremena nastupa. Kasnije je Skin imala nekoliko rečeničnih replika koje nisu mirisale ni na što drugo nego na bezosjećajno kupovanje naklonosti masa. “Jako nam se sviđa vaš grad” i slične fraze djeluju doista već požvakano. Pogotovo uz najvjerojatniju činjenicu da Skunk Anansie već sutra više nisu znali što je to Slovenija, gdje uopće leži i koji joj je glavni grad. Koncert je sastav inače zaključio nadasve impulzivno. To mu je uspjelo s lakoćom, jer se uz takvu formu, snagu i šarm koji posjeduje vokal pjevačice Skin nikome ne treba bojati da neće masu preko ušiju pridobiti na svoju stranu. U osjećajno predanoj Secretly pjevačica Skin je s vehemencijom zaokružila spektakularnu vokalnu predstavu, koja je unatoč kratkom i rutinskom nastupu teško ikoga u dvorani ostavila ravnodušnim. Sat i dvadeset minuta, pa je bilo gotovo s veseljačenjem sa Skunk Anansie.
Tako je završio prvi dan dvodnevne turneje MARS festivala 2010. Sljedećeg dana uslijedila je rekapitulacija događaja u Hrvatskoj (Zagreb). Događaj je uspio. Nekoliko kritika leti jedino na akustične karakteristike prostora. No Križanke, koje bi bile idealne za nešto takvo, zauzeo je impregnirani “heroin look” heroj japija Maksim Mrvica. Pa iduće godine opet Križanke za MARS. Strpit ćemo se. U nadi da festival u ponudi do iduće godine naraste za kakvu stepenicu više.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setliste:
DAN D
1. Čakamo
2 Rožice
3. Počasi
4. Barve
5. Roke
6. Love Song
7. Sun Sun
8. Lep dan za smrt
9. Sirenia
10. Jutranja
11. Voda
12. Plešeš
13. Moj problem
14. Čas
SKUNK ANANSIE:
1. Intro (Yes, It’s F*cking Political)
2. Selling Jesus
3. Charlie Big Potato
4. Because of You
5. Charity
6. 100 Ways to Be a Good Girl
7. I Can Dream
8. I Don’t Want To Kill You
9. Weak
10. Brazen (Weep)
11. Twisted (Everyday Hurts)
12. Cheap Honesty
13. On My Hotel TV
14. Tear The Place Up
15. The Skank Heads
—dodatak I.—
16. Hedonism (Just Because You Feel Good)
17. Squander
18. Little Baby Swastikkka
—dodatak II.—
19. Secretly
