Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 14.11.2007
Broj posjetitelja: 25
Cijena ulaznice: 23,00€
Doug Wimbish! Tko, što, kako? Tip koji je u glazbenoj karijeri, kao basist, prakticki iskusio sve što se može iskusiti. Tip koji neprestano obilazi glazbena sjedišta posebno stare celine, pa se tako u Villachu u Koruškoj samo ove godine predstavio već ukupno treći put. Početkom ožujka nastupio je kao Bad Dog, u postavi zajedno s Little Axeom, koja je pratila velikog simpatizera Rolling Stonesa Bernarda Fowlera (RockLine reportaža OVDJE), ljeti je tamo ponovno divljao zajedno sa svojim Living Colour kompanjonima (RockLine reportaža OVDJE) a sada se vratio i treći put. Posve sam. Doug Wimbish Soundsystem, nešto posve unikatno svojstveno i neponovljivo u svakom pogledu, strogo “wimbishologija”. Doug Wimbish je sam sebi, kao i slušateljima, sve. Orkestar u jednom jedinom čovjeku i jedan jedini čovjek u cijelom orkestru!
Osvježimo neke osnovne Dougove odrednice. Basist Doug Wimbish i danas bez sumnje spada u sam vrh inovacija i razvoja spoznaja o tehnici sviranja električne bas gitare u svijetu. Tip je vrhunsko glazbeno ime, priznato i visoko cijenjeno među glazbenom bratijom, što potvrđuju njegove suradnje u zavidnoj karijeri: Rolling Stones, Mick Jagger, Madonna, Seal, Annie Lennox, James Brown, Mos Def, Shugarhill Gang, Grandmaster Flash, Jeff Beck i Joe Satriani. Doug pripada kultnoj skupini Living Colour i jedan je od najvećih u profesionalnom sviranju bas gitare, što ne potvrđuju samo njegova otkrića izumitelja Puža, nego i prijeđeni kilometri na pozornici. Ubrzo nakon završetka svoje solo turneje tip kreće na novu turneju kao dio pratećeg sastava bivše pjevačice Nightwisha Tarje Turunen.
Ovaj put sam se na svom putovanju zatekao u ljupkom klubu Bluesiana u vrlo zanimljivom društvu. S jednim od glavnih pogonskih motora izdavačke kuće Menart Blažem Gregorinom i dvojicom glazbenih entuzijasta koji su neprestano pazili da u autu vlada pravi, pozitivnim vibracijama nabijeni urnebes i koji su svoj entuzijazam okrunili žetvom trenutno visokog stupnja popularnosti, Dagijem i Mateom. Dobro jutro Da Phenomena. Nismo još ni dobro naručili pivo i razbacali senzore foto recepcije po šikari Dougovih scenskih rekvizita, koji su sado-mazohistički čekali da ih posjeti njihov gospodar, a on je već u 21.10 projurio pokraj nas s bas gitarom u ruci. Dame i gospodo! Zvijezda večeri Doug Wimbish.
Heh, zvijezda gore ili dolje, rekli su te večeri stanovnici austrijske Koruške, jer nas je četvero posjetitelja iz Slovenije činilo skoro polovicu cijele publike, ne računajući osoblje ugostiteljskog dijela, vlasnicu Gudrun te Dougove punca, snahu i naravno životnu družicu, koja je i noćas držala Wimbisha u punom galopu. Tip nije gubio vrijeme. Na lošu posjećenost nije ni trepnuo. Izašao je na pozornicu pun šarenih igračaka i počeo ispaša za naše uši. Nastup “Doug Wimbish Soundsystem” neobična je avantura za slučajnog posjetitelja koji nije navikao na Dougove majstorije. Sam gradi zvuk koji na pozornici inače stvaraju najmanje troje ljudi, ako ne i više. U njega se zakopa sa svojom bas gitarom te si uz to krati vrijeme i pjevanjem vokala koji često gravitiraju prema poklicima i huškanju radije jednostavnim sloganima.
Okružen plejadom rekvizita koji slušaju samo Douga i na njegovu zapovijed ispaljuju tonažu najluđih zvukova koje Wimbish majstorski kombinira s tehnikama i pomagalima računalnog uzorkovanja u svojevrsnu mješavinu “trancea”, “junglea” i “hip-hopa”, Doug je u trenu uvjerio malobrojne znatiželjnike da mu na pozornici nitko drugi osim njega samog ne treba. Element spontanosti najprivlačnija je stvar kad promatraš Douga. Što li će nam samo smisliti u sljedećem trenutku? Doug naime nije jedan od onih basista kojima je za fascinaciju okoline potrebno ispaljivanje masivnih količina supersonično izderanih gitarskih nota, nego sve podređuje potpunom prepuštanju osjećaju, za gradnju atmosferičnih zvučnih isprepletenosti. Kolaž na kolaž. S izuzetnim elementom iznenađenja. Igranje s chaos padom (hvala Dagiju na poduci), kroz mahanje rukama, izvlačenje najneobičnijih zvukova iz bas gitare, često stisnutih u zvuk distorzirane gitare, pa čovjek dobije osjećaj gitarskog soliranja, podloženog techno beatom, skretanje prema dubu, hip-hopu, dozirano čistim eksperimentom i stvaranjem često kaotičnih do transcendentalno psihodeličnih zvučnih harmonika iz kojih je Doug uvijek uspješno prbudio publiku riffovskim kvintama i funkiranjem.
Doug je izniman zabavljač. Einstein ili Terrorism? Potonji s čistom parodijom na Georgea W. Busha, kojeg je Doug u posljednjem stihu otpustio iz službe državi SAD: “George W. Bush! You are fired!”! Doug se posve nekontrolirano uživljeno vrtio po pozornici, spretno klizio od notebooka do pritiskanja raznih pedala efekata. U jednom trenutku tip je (potiho sam to očekivao) sišao s pozornice i prošetao među ljudima, gdje je najprije vlasnici Gudrun pokazao svoje snažno zdravo zubalo kojim je trzao basovske žice te prošetao na drugi kraj prostora, gdje mu je sastav Da Phenomena s požrtvovnom nesebičnošću darovao prazan pivski čep… točnije, praznu čašu piva, kojom je Doug nastavio duhovitati i zabavljati ljude klizeći čašom po žicama.
Nastup je podijelio na dva dijela s 20-minutnom stankom. Prije većine skladbi uzeo si je vremena za narod (nas desetak “izgubljenih” u Bluesiani te večeri) i bliže ih upoznavao s načinima funkcioniranja i metodologijama svog rada kad se dogodi “Doug Wimbish Soundsystem”. Između ostalog objasnio je i to da mu se jednostavno ne da nastupati u grupi u kojoj su repertoar i način njegova izvođenja unaprijed točno određeni. “Nakon šestog nastupa stvar može postati dosadna”, zaključio je, dodavši da on radije hoda među kapima kiše. Dakle, njegov nastup je, slično kao nastup sastava Free Form Funky Freqs prije dva dana u Bluesiani (s njegovim kolegom iz Living Colour Vernonom Reidom u postavi, RockLine recenzija OVDJE), značio potpuno povjerenje u slijeđenje iskonskog instinkta i unikatnost same izvedbe pojedinog koncertnog nastupa. Dakle, ono što smo čuli u Bluesiani, nitko više nikad neće čuti na isti način, jer Doug pristupa “bez pristupa”. Njegov pristup je puna predanost stvaranju atmosfere kroz glazbeno izražavanje bazirano na instinktu opažanja iz prve. U jednom trenutku bilo je baš smiješno kad se Doug nije mogao odmah odlučiti na koji bi pedal stisnuo nogom, odnosno koju će brzu kombinaciju uzastopnih pritisaka na različite pedale odabrati, toliko ih se gura ispod njegovih nogu. . Kao kameleon u mnogobrojnim preobrazbama odnosno zvučnim likovima.
Dva sata glazbe. Za šačicu ljudi koju je svojim iskričavim smislom za humor dodatno razmazio. Jednostavno. Tip je došao samo uživati. To je sve. I pritom je izčarao jedinstveno iskustvo. Piješ pivčugu, a metar od tebe na pozornici se vrti fenomenalni Doug Wimbish. Tata i mama bas gitare, koji će opet u postavi Bad Dog i po onoj “nema zime za Eskime” posjetiti Bluesianu već u siječnju 2008.!
Galerija slika
