Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Beardfish
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 5/5
Izuzetno nadareni i svestrani švedski prog rockeri Beardfish, koji su s “Sleeping In The Traffic: Part One” (2007) za mnoge prog sladokusce stvorili svoje prvo remek-djelo, iz godine u godinu postaju sve važniji faktor u stvaranju uzbudljivih i eksperimentalnih glazbenih paleta te jedan od vodećih sastava na području suvremenog eklektičnog progresivnog rocka. Za razliku od svojih puno etabliranijih sunarodnjaka The Flower Kings, koji također crpe iz ostavštine prog rock klasika 70-ih, u glazbenim ostvarenjima Beardfisha naići ćeš i na neke mračnije nijanse, a ponajprije na veću dozu hard rockerskih elemenata, koji nisu česta značajka suvremenog skandinavskog prog revitalizma.
Uz tradicionalne utjecaje britanskih prog klasika predvođenih sastavima Genesis, Gentle Giant, King Crimson i ELP (mjestimice se osjeti čak i utjecaj velikog Franka Zappe), u njihovoj se glazbi može čuti i dosta glazbenih elemenata koji su obično bliži art rocku ili čak hard rocku, a potječu iz naslijeđa sastava poput Uriah Heep, Deep Purple ili Kansas. Za to ponajprije brine udarni heavy rockerski gitarski rifovi, razgranata ritam linija te opsežna upotreba hammond orgulja u domeni klavijaturista/pjevača Rikarda Sjöbloma, koji je ujedno i vrlo dobar i eklektičan vokalist. Njegova boja glasa svojevrsna je mješavina »Gabrielovske« teatralnosti i melodično-erotskog patosa, svojstvenog većini pjevača klasičnog rocka. Ta ih osobina zvučno svrstava bliže Amerikancima Spock’s Beard (ako već tražiš približnu usporedbu) nego njihovim prethodno spomenutim skandinavskim sunarodnjacima, iako posjeduju dovoljno unikatnih osobina da ih je zvučno moguće brzo prepoznati. Njihovu glazbu nije moguće tek tako strpati u ladicu jer se u njoj može čuti izuzetno širok međužanrovski spektar koji seže od folka, avangarde, jazz fusiona, simfonike, pop rocka, heavy metala do art rocka pa čak i kraćeg lakrdijaškog bljeska countryja (na jednoj od skladbi na ovom albumu). S vremena na vrijeme rado posežu i za melotronom, što im uz opsežnu upotrebu hammondica i »arhaičan« vokal osigurava poprilično retro zvuk.
Beardfish pak ne bi bili pravi skandinavski prog rockeri da na ovom albumu nisu snimili više od 70 minuta glazbe te barem jedan više od 20-minutni ep (naslovna skladba duga je više od 35 minuta!), no strahovi da bi u maniri The Flower Kings na njemu bilo nekih nepotrebnih, po mogućnosti dosadnih popunjivača minutaže posve su neopravdani. Drugi dio sage “Sleeping In The Traffic” napeta je, uzburkana i nepredvidljiva pustolovina od početka do kraja i na njemu usprkos šaljivom naslovu nema baš nijednog trenutka za spavanje. Najimpresivnija osobina albuma “Sleepin In The Traffic: Part Two” jest ta da grupa uspijeva spojiti avangardno-ekscentrično lakrdijaštvo, koje seže sve do Zappine ostavštine, hard rockersku obijesnost i tradicionalnu (simfo) prog rockovsku ozbiljnost. I tekstovi su često šaljivi. Lijepo je da grupa usprkos tehničkoj izbrušenosti i visokoj virtuoznosti sve ne shvaća preozbiljno, što često smeta kod nekih suvremenih progresivaca koji žele biti i u glazbi i u tekstovima previše »pametni« za vlastito dobro. Koncept sage “Sleeping In Traffic” izuzetno je jednostavan – opisuje 24 sata u životu neodređene osobe (što joj se događa u tom vremenu). Ako je prvi dio opisivao događanja tijekom dana, ovaj dio opisuje noćne događaje. Sukladno tome mogao bi se očekivati primjetno mračniji ugođaj, no on je prisutan samo na nekim dijelovima albuma. Većinom na njemu prevladavaju poskočnost i zabavnost.
Noćno događanje i ugođaj potvrđuje već kratki uvodni simfonijski instrumental “As The Sun Sets”, koji priprema pozornicu za cijeli album (skladbe se međusobno prelijevaju jedna u drugu). Moglo bi se nadugo i naširoko opisivati pojedinosti pojedinih aranžmana i razgranatih instrumentalnih sekcija, no da bi ova recenzija izbjegla poprimiti oblik kraćeg romana, istaknut ću samo bitne odlike pojedinih kompozicija. Razgranate sekcije pojedinih skladbi mogle bi se bez problema razdvojiti na više skladbi i sve bi i dalje zvučale odlično, što svjedoči o izuzetnoj kompozicijskoj šarolikosti ovog izdanja. “Into The Night” odlična je tvorevina začinjena moćnim i energičnim pulsom, koja sadrži široku paletu međužanrovskih elemenata od folka, avangarde, fusiona, space rocka do klasičnog rocka. Bogate pasaže na hammondicama i odličnu vokalnu izvedbu podupiru heavy rockerske gitarske pasaže i pulsirajuća bas linija. Aranžmani i narav skladbe neprestano se mijenjaju, od mirnijih trenutaka koji i kroz tekst stvaraju noćni ugođaj do poskočnijih pa čak i komičnih trenutaka. Iako je većina kompleksnih aranžmana po naravi melodična i prevladavaju zabavni i poskočni ritmovi, album zahtijeva produbljeno slušanje jer će i najzahtjevniji slušatelj pri svakom novom slušanju u kompozicijama pronaći nešto novo, recimo neki prije previđeni aranžman na klavijaturama ili gitarski rif.
Slijedi odlični “The Hunter”, koji krasi izuzetna ritmička razigranost. Nakon instrumentalnog početka na odličan način upadaju linije hammond orgulja, poduprte moćnim gitarskim rifovima i izvrsnom melodičnom vokalnom izvedbom. Moćna, dominantna linija hammondica cijelo vrijeme zadržava onaj retro klasičnorockovski dašak. Većina glazbenih ukrasa u ovoj kompoziciji budi sjećanje na neka ostvarenja iz ostavštine legendarnih Uriah Heep. Još veća poslastica je “South Of The Border”, na kojoj prvi put izraženije demonstriraju da imaju dobar smisao za humor, jednu od tako zapostavljenih osobina većine današnjih sastava koji se obično trude zvučati što ozbiljnije. Skladba sadrži brojne aluzije (i u tekstovima) na neke heavy rockovske odnosno klasičnorockovske sastave 70-ih, s erotskim konotacijama i izrazitim heavy rockerskim zahvatima koji najviše podsjećaju na neke Deep Purple. U sredini nastupa kraća improvizacijska sekcija kroz solaže na gitari i basu, ne manjka ni kraća country sekcija, koju već u sljedećem trenutku smjenjuje pristna heavy metal sekcija i zatim opet nešto potpuno drugačije. Neke lakrdijaške ideje u ovoj kompoziciji vjerojatno bi se svidjele i besmrtnom Franku Zappi. Čista desetka. Slijedi lakrdijaški instrumental “Cashflow” s poplavom ritmičkih prijelaza, zabavnih gitarskih rifova i najrazličitijih šaljivih zvukova klavijatura. Posebno je zabavna ljuljuškava, barokna srednja sekcija, koja svojom lakrdijaškom naravi poprilično podsjeća na neke Gentle Giant. “The Downward Spiral/Chimay” najtamnije je obojeno ostvarenje na albumu, za što ponajprije brine spor ritam (nedvojbeno najsporiji na albumu), blago jeziv zvuk sintesajzera, mutna gitara i sarkastičan tekst. U drugom dijelu nastupa razgranata instrumentalna sekcija brojnih glazbenih naslijeđa, koja skladbu opet odnosi u neku drugu dimenziju. Sve zajedno dovoljno je da i ova kompozicija zasluži odličnu ocjenu na području sveopće razigranosti, zabavnosti i nepredvidljivosti.
Središnje djelo albuma i glavna poslastica za sve prog zanesenjake nedvojbeno je naslovni, više od 35-minutni super ep “Sleeping In Traffic”, koji je dugo, ali nezaboravno putovanje stvarnim kozmičkim prilikama i ne može ostaviti hladnim ni najzahtjevnijeg među zahtjevnim glazbenim sladokuscima. Ova svemirska, multidimenzionalna kompozicija, koja se otvara i završava istim rifom, začinjena je toliko različitih, a cijelo vrijeme zabavnih motiva i prijelaza da nije potrebno dugo čekati prije nego što slušatelja svojom izvrsnošću posve preuzme već nakon nekoliko slušanja. U njoj je baš sve što priželjkuje srce svakog zahtjevnog prog sladokusca: odlični instrumentalni segmenti s nepredvidljivim ritmičkim prijelazima, melodične vokalne sekcije, sanjalački ambijentalni trenuci s veličanstvenim slojevima klavijatura (predvođenih melotronom), a ne manjka ni lakrdijaških i avangardnih eksperimenata. Ljubitelji udarnijih, i melodično metalskih zvukova, također će doći na svoje kroz neke sekcije u kojima se pojavljuju moćni gitarski rifovi i sočne solaže, udarni bubnjarski prijelazi i epski vokal. To je jedno od onih epskih remek-djela koja imaju moć da svojom energijom i ugođajem slušatelja u tren oka teleportiraju s jednog mjesta na drugo. Već sama njezina prisutnost albumu priskrbljuje titulu jednog od najboljih prog rockovskih dostignuća 2008. S obzirom na već poslovičnu kompozicijsku izvrsnost i perfekcionizam Beardfisha to uopće nije bilo neko posebno iznenađenje.
Nastavak sage “Sleeping In Traffic” je, bez ikakva pretjerivanja, jedno od najboljih dostignuća na području eklektičnog progresivnog rocka u posljednjih nekoliko godina te potvrda da se Beardfish sve više nameću kao jedan od središnjih sastava progresivnog rocka na početku 21. stoljeća. Album, koji je u zvučnim i kompozicijskim razmjerima još i nadogradnja prvog dijela, svojevrstan je izazov kao i razonoda za svakog prog sladokusca, pa i onoga koji se rado pohvali da je čuo već »sve« i da ga ništa više ne može iznenaditi. “Sleeping In Traffic: Part Two” ima izuzetnu moć da slušatelja usisa u sebe već od prvog trenutka te ga povede na dugu i nepredvidljivu glazbenu pustolovinu, punu neočekivanih obrata i promjena raspoloženja, što je po mom mišljenju još uvijek glavna odlika kvalitetnog progresivnog rocka. Beardfish kako sve izgleda čeka lijepa i duga budućnost među elitom suvremenog prog rocka.
Postava
Rikard Sjöblom – vokal, klavijature
David Zackrisson – gitara
Robert Hansen – bas gitara
Magnus Östgren – bubnjevi
Produkcija
Beardfish
Popis skladbi
1. As The Sun Sets (1:13)
2. Into The Night (8:52)
3. The Hunter (5:57)
4. South Of The Border (7:43)
5. Cashflow (6:08)
6. The Downward Spiral/Chimay (7.10)
7. Sleeping In Traffic (35.44)
8. Sunrise Again (1.37)
Trajanje albuma: 74:24
