Izvođač: Bon Jovi
Izdavač: Mercury Records
Izdanje: 1986
Sredinom osamdesetih na više-manje (detaljnu analizu rado prepuštam vama) lijepa lica petorice kauboja iz New Jerseyja, predvidljivo nazvanih Bon Jovi, nakon odlično primljenog prvijenca ubrzo se počela lijepiti dosadna stigma još jednog u nizu one hit wonder sastava, kad se našim “nasty” prijateljima iznenada, tek tako, dogodi Slippery When Wet. Jon i društvo ovaj put na skliskom terenu ne posrnu, naprotiv. Slippery When Wet, na krilima novog producenta Brucea Fairbairna, prvi put predstavlja snažno kohezivnu sliku Jonove četice, koja je u kasnijim godinama postala već gotovo poslovična Bon Jovi kvaliteta. Veliki, pompozni refreni, za pramen veće frizurice i hrpa ljubazno napjevnih balada prosječnom Bon Jovi obožavatelju, navikлом na nenametljive, srcu drage napjeve, jamče otkrovenje posebne vrste, slično spoznaji mlade cure da ona mala uvala južno od pupka služi i čemu drugome, a ne samo svakodnevnom izlučivanju oštro aromatiziranih prirodnih sokova. Bon Jovi su sa Slippery prerasli i te probleme naše zbunjene djevojčure, što se već pri prvom slušanju ovog dokumenta primjećuje na svakom koraku.
Bon Jovi u svoje najuspješnije razdoblje ulaze u velikom stilu, uz uvodno brujanje Davidova navijenog hammonda, koji spaja staru tradicionalnu i novu školu crno-bijele tipkovničke igre, a kroz koje u svjetlo reflektora ponosno uskače Let It Rock, svježa kombinacija u komercijalnom smislu dodobra provjerene snažno odsječene bas linije, moćnih pratećih vokala i odsječenog Samborina rifanja, koja u blištavom stilu u začetku najavljuje rođenje nove grane “hair metala”. A “hair metal” to doista i jest! Krepkost njegova ponosnog strogo ritmičnog paradiranja donekle prekida strukturno slična, ali lirički posve drukčija You Give Lova A Bad Name, jedna od najvećih hard rock himni osamdesetih, u kojoj se grubi zvuk hammonda ljubazno povlači pred suvremenijim sintetičkim pristupima, kojima “jovići”, uz isporuku, barem što se sadržaja tiče, lagano zapakiranih stihova, konačno otkrivaju svu oštrinu Jonove i Richiejeve kuhinje. Ona djeluje zapanjujuće dobro, pogotovo energično postavljanje Jonova karizmatičnog glasa, koje grubo ocrtava sliku tradicionalno samouvjerenog američkog mačizma, pod određenim (liberalno tumačenim) uvjetima prihvatljivog i prosječnoj europskoj rockerskoj duši. A tek Livin’ On A Prayer, optimistično, ili ako hoæete, ispravnije, “american way” intonirano, gotovo bajkovito svjedočanstvo, čiji karakteristični Samborin gitarski uvod danas poznaje gotovo svatko, predstavlja svojevrsni artistički vrhunac cijele Bon Jovi karijere (uključujući gospodinove “jedinstvene” holivudske avanture). Napjevna skladba, zahvaljujući nadahnutom refrenu, nakon, teško je povjerovati, cijelih dvadeset i jedne godine, i dalje izmami osmijeh na vaša od vremena dobrano izglodana lica. Dobar okus u ušima ne uspijeva pokvariti ni prilično prosječna Social Disease. Banalan uvod, vjerojatno zamišljen kao izravan prikaz Jonovih pretjerano naglašenih genitalnih aktivnosti, ne zvuči ni najmanje impresivno. Kako god, stvari na pravo mjesto brzo postavlja Wanted Dead Or Alive, novi trijumf u ona vremena uvijek pobjedničke kombinacije Jonova kaubojštva i Samborine izvanredne gitarske igre. Posebno je impresivna snaga gitaristova vokala, koji se na veliku radost svih na ponekim mjestima ponosno probije ispod uvijek dominantnog Jonova nastupa.
Da za uspješno osvajanje vrhova glazbenih ljestvica sastav Bon Jovi kalibra nužno treba potporu neke još posebno dirljive balade, dečkima je vjerojatno objasnio upravo Bruce Fairbairn, kojemu treba zahvaliti za smjelo kormilarenje kolektiva na njihovu uzburkanom putu u rockerski raj. Without Love i pogotovo impozantna Never Say Goodbye svjedoče o detaljnom analiziranju i konačnom svladavanju formule power balade, u kojoj se Jon Bon Jovi u ulozi idealizirane slike nedostižnog pastuha prosječne školarke napokon proslavlja i u ulozi nesretno zaljubljenog odmetnika. Pravi materijal za suza željnu američku populaciju, koja je Slippery When Wet odmah nakon izlaska brzo prihvatila kao svoj, čime je nepopravljivom društvu kauboja iz New Jerseyja širom otvorila vrata slave, koju su dečki nedvojbeno zaslužili.
Postava
Jon Bon Jovi: vokal
Richie Sambora: gitara, prateći vokal
Alec John Such: bas
David Bryan: klavijature
Tico Torres: bubnjevi
Produkcija
Bruce Fairbairn
Popis skladbi
1.Let It Rock
2.You Give Love A Bad Name
3.Livin’ On A Prayer
4.Social Disease
5.Wanted Dead Or Alive
6.Raise Your Hands
7.Without Love
8.I’d Die For You
9.Never Say Goodbye
10.Wild In The Street
Trajanje albuma: 43.42
