Izvođač: Clapton, Eric
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1977
Karijera Erica Claptona, koji je nakon raspada Cream i kasnije Blind Faith, od vatrenog krštenja gitaristova istoimenog prvijenca nadalje kroz sedamdesete godine uporno oscilirala između trijumfa i brodoloma, 1977. s famoznim albumom Slowhand dostiže zenit svoje turbulentne odiseje. Uspješnost albuma, ponajprije ona na komercijalnoj razini, zasigurno najviše duguje trima jednostavnim skladbama, koje su genija Erica Claptona nakon triju sušnih godina ponovno okrunile statusom kreatora popularnih glazbenih smjernica svoga doba. Slowhand je pak svakako više od puke nosive trojke megahitova za sva vremena, jer nam senzacionalnim materijalom, poduprtim još i izrazito dinamičnom i inovativnom glazbenom igrom, nudi postavu Erica Claptona na vrhuncu snage.
Kad govorimo o utjecajnosti Claptonova izraza, naravno da se ne može bez Cocaine J. J. Calea, koja se iz sramežljive curice u zločestu otrovnicu pretvorila upravo pod palicom slavne Ericove izvedenice. Clapton se u Caleovo djelo zabija nevjerojatno agresivno i s dobrom dozom samouvjerenosti, što se naposljetku lijepo vidi u izravnosti gitaristovih solaža, koje u dojmljivim valovima nadahnuto slijede jedna drugu. Cocaine je zasigurno jedna od Ericovih najsnažnijih skladbi, ljepotica gitaristike koju i nakon dobrih trideset godina još uvijek razdire mladenačka energija. Promjena raspoloženja nastupa s Wonderful Tonight, slikovitim prikazom suptilnosti Claptonova izraza. Ona, zahvaljujući emotivno naglašenoj idealizaciji Pattie Boyd, ponovno oduševljava svojom izvanrednom širinom. Novim radikalnim žanrovskim zaokretom slijedi Lay Down Sally, još jedan u nizu brojnih Claptonovih country eksperimenata, koji ljubiteljima bluesa nakon svih ovih godina zasigurno još uvijek ide na živce. Ericu ipak ovdje valja još jednom čestitati na izuzetno uvjerljivoj interpretaciji, jer skladba zračenjem topline južnjačkog karaktera potvrđuje Claptonovu ulogu jednog od vodećih interpretatora svijeta popularne glazbe.
U kategoriju pristupačnijih motiva sa Slowhand zasigurno spadaju i Next Time You See Her, We’re All The Way te melankolični instrumental Peaches And Diesel. Sve tri resi spajanje spevnosti i minimalizma već viđeno kod Erica u prošlosti, koje je s vremenom do tančina izbrušeno i postalo čak jedan od prepoznatljivijih elemenata gitaristove poruke. Clapton strasti u nastavku raspiruje jednostavno građenim rokerom The Core, desetak minuta dugim improviziranim odklopom koji krasi uzbudljiva vokalna suradnja Erica i njegove strastvene drugarice Yvonne Elliman. Od rock & rolla brzo prema bluesu, ovaj put u režiji moćnog slide bisera Mean Old Frisco, jednog od najviše “opterećenih” Claptonovih bluesa. Standard Arthura Crudupa po uzoru na mnogo slavniju Cocaine pod očinskom rukom Erica Claptona doživljava drugo proljeće.
Slowhand je prvorazredno remek-djelo, prepuno napetog glazbenog zbivanja uhvaćenog u kliještima dinamičnih aranžmana, kojemu je unatoč oštroj konkurenciji Backless i 461 Ocean Boulevard uspjelo zadržati pečat najjačeg albuma Erica Claptona iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Pojačavanjem napuštanja tradicionalnih bluesovskih vrijednosti te postupnim uvođenjem konvencionalnijih pristupa, Clapton nastavlja sazrijevati u stvaralačkom smislu. Vrijeme je prema Slowhandu bilo više nego milosrdno, što s obzirom na briljantnost koju album nosi, naravno, ne iznenađuje.
Postava
Eric Clapton: vokal, gitara
George Terry: gitara
Carl Radle: bas
Dick Sims: klavijature
Mel Collins: saksofon
Marcy Levy: vokal
Yvonne Elliman: vokal
Jamie Oldaker: bubnjevi
Produkcija
Gyln Johns
Popis skladbi
1.Cocaine
2.Wonderful Tonight
3.Lay Down Sally
4.Next Time You See Her
5.We’re All The Way
6.The Core
7.May You Never
8.Mean Old Frisco
9.Peaches And Diesel
Trajanje albuma: 39.13
