Smallcreep’s Day
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Rutherford, Mike
Izdavač: Charisma Records
Izlazak: 1980
Trajanje: 51:28
Ocjena: 4.5/5
Gitarist i basist Mike Rutherford jedan je od onih legendarnih glazbenika kojima nije potrebno nikakvo opširno predstavljanje. U srca svih ljubitelja progresivnog rocka, pa i pop rocka, upisao se zauvijek prije svega kao osnivač prog rock velikana Genesis. Uz klavijaturista Tonyja Banksa bio je jedini član te legendarne skupine koji im je ostao vjeran u svim njezinim verzijama. Mike se svojom inovativnom upotrebom Rickenbacker bas gitare isprva afirmirao kao jedan od najcjenjenijih basista u progresivnom rocku. Povremeno je doduše svirao i 12-žičanu gitaru, no u ulozi glavnog gitarista našao se tek nakon odlaska velikog virtuoza Stevea Hacketta. U tom prijelomnom razdoblju, kad su Genesis postali trio, dobio je priliku za procvat svojih gitarističkih sposobnosti, pa iako nikad nije postao virtuoz Hackettova kova, izgradio je prepoznatljiv stil s opsežnom upotrebom jednostavnih, ali melodičnih gitarskih fraza.
Manje je poznato da je Mike prije osnivanja vlastitog, iznimno uspješnog pop rock sastava Mike & The Mechanics, kojim je dodatno nadopunio golem uspjeh s Genesisima, imao kratkotrajnu solo karijeru. Prvo poglavlje njegove samostalne karijere predstavlja “Smallcreep’s Day”. Ovaj uradak se u svakom pogledu može pohvaliti titulom jednog od najboljih djela bilo kojeg aktualnog ili bivšeg člana Genesisa. Zvučno-produkcijska izvrsnost ovog projekta zapravo i nije veliko iznenađenje, jer je Mike kao skladatelj oduvijek imao izoštren osjećaj za pisanje kompaktnih skladbi s zaraznim melodijama, kojih na albumu ne manjka.
Za uspješnu realizaciju trebao je pronaći samo odgovarajuće suradnike, što mu je u svakom pogledu potpuno uspjelo. Osim Anthonyja Phillipsa, starog druga iz vremena Genesisa i njihova originalnog gitarista, koji je odsvirao sve klavijaturske dionice, i cijenjenog povremenog udarača Morrisa Perta, za suradnju je pridobio i kralja povremenih bubnjara Simona Phillipsa (kasnije je proslavljen prije svega kao član sastava Toto). Veliko otkriće bio je mladi pjevač Noel McCalla (kasnije Manfred Mann’s Earthband), koji je svojim strastvenim pjevanjem, punim dubokih emocija, dokazao da posjeduje izniman vokalni talent. U McCalli je Mike otkrio takoreći idealnog pjevača za emotivno visoko nabijenu interpretaciju svog spajanja pop rock melodike i tradicionalnih simfo prog ukrasa.
Mike je sa “Smallcreep’s Day” stvorio zanimljiv hibrid simfonijskog prog rocka i melodičnog rocka, čime je stvorio osebujnu stilsku mješavinu, koju danas obično smatramo neo prog rockom. Album je kao takav vrlo privlačan svim ljubiteljima pristupačnijih oblika progresivnog rocka. Pojedini aranžmani su vrhunski izrađeni i sadrže brojne antemske refrene, kojih se ne bi sramio nijedan AOR bend tog vremena. Za brojne pastoralne atmosfere pobrinuo se spoj Mikeove profinjene upotrebe akustične gitare i nježnih sintesajzerskih harmonija u domeni Anta Phillipsa. Potonji je Mikeu uzvratio uslugu za suradnju na njegovu prvom solo albumu “The Geese & the Ghost” (1977).
“Smallcreep’s Day” je iznenađujuće (u vrijeme kad koncepti više nisu bili popularni) zamišljen kao konceptualni album. Koncept se temelji na istoimenoj mračnoj nadrealističkoj noveli koju je napisao britanski pisac Peter Currell Brown. Fabula je nadrealistička satira na moderni život u visoko industrijskom kapitalističkom društvu. Središnji lik Pinquean Smallcreep, preplašeni, ćelavi i pretjerano skromni muškarac srednjih godina, već dugi niz godina od zore do mraka obavlja posao nižeg činovnika u golemoj tvornici s brojnim odjelima u obliku labirinata. Usamljeni Smallcreep zadužen je za razvoj radnih automata. Jednog dana slučajno otkrije poseban automat pomoću kojeg se prebaci u paralelni svijet usred kojeg susreće s mnoštvo neobičnih likova. Njegov dosadni život odjednom polako počinje dobivati neki smisao. Unatoč tome nije posve uvjeren je li sve to stvarno ili se samo događa u njegovoj glavi kao obrambeni konstrukt njegove neizmjerne usamljenosti. Priča završava pitanjem postoji li mogućnost slobodnog izbora ili smo svi samo kotačići u golemom korporativnom ustroju.
Središnji dio albuma sastavljen je od medleya skladbi koje predstavljaju glavnu fabulu novele, dok se preostale skladbe također nadovezuju na dijelove spomenutog koncepta, ali među njima nema primjetne čvršće zvučne povezanosti. Izvrsne melodično rockerske anteme s pečatom simfonike nalazimo u skladbama kao što su “Moonshine”, “Time and Time Again”, “Romani” i “Overnight Job”, gdje možemo diviti se prije svega Mikeovu talentu za polaganje melodičnih gitarskih fraza i sočnih bas linija, Noelovu bravuroznom i visoko emotivnom pjevanju te Simonovoj karakterističnoj bubnjarskoj dinamici. Antove simfonijske klavijaturske harmonije u spoju s Mikeovim gitarskim pasažama osiguravaju onu pravu ravnotežu između simfo prog rockerske eteričnosti i čistog arena rock pompa (ili, ako hoćete, ekscesa). Na nekim skladbama, kao što je akustično usmjerena power balada “Every Road”, možemo osjetiti onaj iskreni pastoralni šarm, svojstven Mikeovoj, ali i Antovoj zvučnoj tradiciji. Preostala djela, koja su međusobno povezana u naslovni koncept, predstavljaju nešto kompleksnije skladbe s brojnim neočekivanim preokretima u kojima ima mnogo razigranih simfonijsko-rockerskih dionica, ali i nešto mračnijih i izrazito melankoličnih trenutaka. Osobne vrhunce nalazim u očaravajućem instrumentalu “Out into Daylight” te završnoj kataričnoj himni “At the End of the Day”, gdje Mike uz moćnu pozadinu valovitih sintesajzera ponudi nekoliko doista dirljivih zahvata na slide gitari.
Rutherford je sa “Smallcreep’s Day” stvorio sjajan konceptualni hibrid progresivnog i melodičnog rocka, koji i danas oduševljava brojnim moćnim antemama i dobrim konceptualnim tijekom. Kombinacija zaraznih AOR napjeva i brojnih simfonijskih ukrasa omogućuje da se album lako dopadne većini ljubitelja Genesisa i simfonijskog prog rocka općenito, kao i onima koji povremeno vole poslušati arena rock pompoznost. Album je pri izlasku bio komercijalno premalo privlačan za šire mase i premalo kompleksan za prog rock puriste da bi naišao na veću prepoznatljivost, što je šteta, jer je riječ o izvrsnom dostignuću. Nažalost, nastavak Mikeove samostalne karijere s podprosječnim drugim albumom “Acting Very Strange” (1982), na kojem se želio okušati u ulozi glavnog pjevača, nipošto nije bio tako blistav, pa je brzo zatvorio to poglavlje svoje karijere. Avantura s Mike & The Mechanics bila je naravno posve druga priča.
Postava
Mike Rutherford- gitara, bas gitara
Anthony Phillips – klavijature
Noel McCalla – vokal
Simon Phillips – bubnjevi
Morris Pert – udaraljke
Produkcija
David Hentchel
Popis skladbi
1. Moonshine (6:23)
2. Time and time again (4:52)
3. Romani (5:25)
4. Every road (4:13)
5. Overnight job (5:43)
6. Smallcreep’s day (24:38)
… I) Between the tick and the tock 3:59
… II) Working in line 3:06
… III) After hours 1:46
… IV) Cats and rats (in this neighbourhood) 4:49
… V) Smallcreep alone 1:33
… VI) Out into the daylight 3:49
… VII) At the end of the day 5:36