Založba: Zavod Orbita
Datum izida: 05.10.2018
Produkcija: Smet
Dolžina albuma: 46.15
Zvrst: Country / Blues
Smet je zanimljiv glazbeni hibrid! Poseban i nadasve unikatan. Neovisan i samoniklo izrastao. U cijeloj svojoj biti i izražajnom karizmom. Ne čudi, jer iza njega stoje izvrsni, višeslojno uvježbani gitarist Tilen Stepišnik i ništa manje izniman usnoharmonikaš Miha Erič. Tilen je upisan na hrpi albuma brojnih slovenskih izvođača, a Miha Erič je naravno jedan od onih četiriju »bijesnih ždrebaca« koji čine glazbeno tijelo Prismojenih profesorjev bluesa. Tilen i Miha dobri su kamerati, pajdaši, drugovi. Često se viđaju na jamovima, a svoj su dom našli baš u ljubljanskom Prulčku. To je tek jedno od mnogih, nadasve pogodnih sličnih mjesta, osobito »malih kavanica«, gdje »živi akustični odvez« prave mjere muzikalnosti i impro-vragolija dobro dođe kao atmosferična pozadina dok naginješ svoj (n-ti) vrč piva.
S obzirom na neukroćeni žar Mihe Eriča, kakav smo navikli primati u njegovim beskrajnim impro-solo-iščašenjima unutar utvrde Prismojenih profesorjev bluesa, »Dolga pota« je album koji, za razliku od toga, na prvo mjesto stavlja glazbenikov osjećaj za muzikalnost, za održavanje kompozicijskog integriteta svih točaka albuma. Već uvodna Time To Leave u tom pogledu iznenadi, jer bi se lako mogla iskoristiti kao glazbena podloga u nekom filmu. U izražajnom smislu glazbenici se kroz album vrte od countryja do bluesa, a album svakako ne skriva »južnjački rock« melos. Čak bi i Ry Cooder naćulio uši kad bi tražio takvu inspiraciju (završna, banjom poduprta, Zahod).
U Red Hot Cowboy Stepišnik napokon navije reverb, a njegova (do tog trenutka gotovo »sramežljiva«) akustika postane udarnija, Erič napokon i »podivlja«, kakvog smo ga navikli u njegovoj priči o Prismojenih profesorjev bluesa. Komad pak zadržava glavu i rep. Duo ni u ovoj točki ne zapada u slast jamerskog natezanja. Fragmentacije dakle nema. U ovoj se skladbi prikrade i više bluesovskog šarma, koji izdašnije naraste u sljedećoj Blues In May. Ta u uvodu djeluje mistično, blago dozivajuće i čeznutljivo. U nastavku, kad se komad razvije, usne harmonike unose u nju više bluesa.
Zanimljivo je i to da Eričeve usne harmonike nose glavni “teret” svih melodija na albumu. Boje akordnu pratnju Stepišnika, istodobno nadomještaju ono što u komadima donosi vokal, te naravno na profinjen način dodaju i solističke vragolije koje, kako rečeno, ne odnose žarište u kompozicijama. U razigranoj Ognjišče oba glazbenika stvaraju osobito intenzivan dueti preplet dvaju instrumenata.
Šaljiva strana albuma naraste nakon što mnoštvo hrapavih decibela ” trči” u Veselo sedlo. Napokon je Stepišnik ovdje »našao« izvor struje. Kroz novo country folk veseljačenje oba se instrumenta u duetu silno pomirljivo nadopunjuju, povezuju i međusobno »nadograđuju«. Sangria je onaj »podmukli napitak«, sladak kao sok, a kad te kasnije učinak alkoholnih derivata napokon “uhvati”, obično je već prekasno. Takva je i ljuljava istoimena skladba, gdje Miha na lap steel gitari u oblikovanju melodija izmamljuje čak i nešto surf momenta, a skladba opet djeluje južnjački, pa bi se mogla zvati i Tequilla. Skladba Padec bila bi idealna filmska podloga, kakvu bi mogao stvoriti i E. Morricone za neki od spaghetti westerna.
Dokument pun iskreno izražajne vedrine velikih studijskih užitaka i bezbrižne zabave. Izvrstan izražajni ventil za Mihu Eriča, koji razotkriva i drugu stranu ovog glazbenika, kad ga crta u posve drugom, ispovjednom svjetlu. Stepišnika u tom smislu ionako već bolje poznajemo. No Tilen je izuzetno »prilagodljiv« kad treba osloboditi prostor koji, kako rečeno, ovaj put u plasiranju melodije većinom zauzima Miha na usnim harmonikama. Znamo da Stepišnik zna biti itekako uigran na akustičnoj folk gitari (duo Aritmija), no ovaj put nevjerojatno mirno i s posebnom profinjenošću kreira materijal glazbene pratnje te dodatnim ukrasima posve nepretenciozno (na sluh ne odmah primjetno, posve nenametljivo) boji kompozicije, razgibava ih i artistično jača. Izdanje doduše nosi teatralnu narav i ludoriju, ali istodobno i iznimno konciznu strukturiranost, u kojoj ne manjka trenutaka melankolije i čežnje. Donosi izuzetnu slušljivost i pristupačnost. Njome lako nagovara ovo izdanje, baš svakoga među nama. Zato je »svenarodni« (folk) dokument, što je zacijelo bio i jedan od ciljeva obaju glazbenika. Nadajmo se da će taj kreativni moment i izuzetno međusobno kemijsko djelovanje zadržati i u budućnosti prenijeti na sljedeći album.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Time To Leave
2. Dolga pota
3. Red Hot Cowboy
4. Blues In May
5. Ognjišče
6. Večni trenutek
7. Iz celice
8. Veselo sedlo
9. Sangria
10. Padec
11. Zahod
Postava;
Miha Erič – usna harmonika, lap steel
Tilen Stepišnik – gitara, banjo
