Izdavač: BMG
Datum izlaska: 26. 3. 2021.
Produkcija: Riche Kotzen & Adrian Smith
Trajanje albuma: 47.19 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
Ovakav album kao što je ovaj »Smith / Kotzen« za ljubitelje dobre rock glazbe uvijek je svojevrsna poslastica. Znaju da se od takvih glazbenih avantura može dobiti puno. Postaneš bogatiji za novo glazbeno iskustvo. Slično kao i glazbenici koji se upuštaju u takvu avanturu. Nikad ne bi pomislio da će ikad udružiti snage za zajednički album glazbenici koji dolaze iz tako različitih glazbenih okruženja. Adrian Smith, Britanac kojeg cijeli planet poznaje kao gitarista metal velikana Iron Maiden, i s druge strane Amerikanac Richie Kotzen, koji je uz izvanrednu glazbenu karijeru svojedobno spašavao ponos grupama Poison i Mr. Big, kreator je izvanredne solo karijere i svojom neslućenom glazbenom multitalentiranošću obitava i u nabrijanim fuzionistima zvanima The Winery Dogs.
Album je snimljen na otoku Providenciales. Riječ je o otoku koji je dio otočja Turks i Caicos. To otočje leži između Dominikanske Republike, Kube i Bahama. Album su producirali Richie i Adrian, a za miks i masteriranje zvuka pobrinuo se Kevin »Caveman« Shirley. Oba glazbenika su na albumu doprinijela i glavnim vokalima, i gitarama, i bas gitarama. Pet komada odbubnjao je sam Kotzen, dok je za skladbu Solar Fire bubnjeve odsvirao Adrianov kolega iz Iron Maiden Nicko McBrain. Drugi gost na albumu je Kotzenov bubnjar Tal Bergman, koji je dao bubnjeve za skladbe: You Don’t Know Me, I Wanna Stay i ‘Til Tomorrow.
Dakle? Album je svojevrsno presjecište dvaju glazbenih svjetova koji postavljaju platformu za implementaciju nove glazbene priče. Ona pak posljedično budi dovoljno zanimljivosti da je istraže i zahtjevniji ljubitelji tvrdog rocka. Da, prvenstveno je riječ o hard rock albumu koji posjeduje izrazito punu i masnu zvučnost, kad je riječ o pokrivanju rifovskog zida, a mjestimice ga prati i bluesovska začinjenost i funky ritmička kinetika. Smith zapravo na ovom albumu slobodno stvara glazbu koja mu je u Iron Maiden pravilom »zabranjena«. Kad pogledaš samo skladbu Scars. Ona se, zanimljivo, otvara u slijedu akorada koji u melodiji evociraju uvod Black Sabbath klasika Anno Mundi (album “Tyr” (1990), RockLine recenzija), a inače je od glave do pete riječ o punokrvnom blues rockeru srednjeg tempa mračne naravi, u kojem Adrian još jednom potvrđuje da na ovom albumu vokalno vjerodostojno opstaje.
U refrenima na albumu inicijativu preuzima uglavnom Kotzen, koji je u vokalnom smislu tehnički znatno jači od Smitha, no ne nužno. Refreni su otpjevani u duetima koji u kontrastu jedan za drugim vrlo uvjerljivo pale. Uvod albuma temelji se na dvije grabežljive jurišnice. To su Taking My Chances i odmah iza nje Running. Prva nosi uvodnu frazu koju bi u nekom drugom studijskom ritualu s lakoćom posvojio Bruce Dickinson u vrijeme stvaranja albuma »Chemical Wedding« (1998, RockLine recenzija). No to je samo uvod, jer njih dvojica stvari vrlo brzo postave na svoje mjesto. Taking My Chances je naime nafunkirani groovy hard rocker u kojem si oba glazbenika spretno dodaju vokalne linije. Zanimljiva je pak mid-eight dionica u kojoj Kotzen ponajviše zahvaljujući skokovitim ritmičkim strukturama (bas linije) uspije dozvati čak i nešto magije The Winery Dogs, što je bez Sheehana i Portnoya gotovo nezamislivo. Prvu kiticu pjeva Kotzen, drugu Smith, u refrenu su zajedno (duet). Kompatibilnost vlada, a vokali se ugodno podupiru. Već ste sami pogodili da unatoč relativno predvidljivom formatu skladanja album upravo zahvaljujući glazbenim posebnostima obaju kreatora uspijeva cijelo vrijeme privlačiti ugodnom notom eklektičnosti. To pak jamči stalno privlačno slušanje. Running te osjećaje učvršćuje u nastavku albuma. Ako Taking My Chances pripada Smithovoj ideji, Running je Kotzenova skladba koja – zanimljivo, donosi čak višu refrensku grabežljivost od uvodne točke, a donosi i višu dozu funky kinetike. U klasične rock’n’roll vode skrenuta (Kotzenova) jurišnica Solar Fire, u kojoj se na bubnjevima raspali i Nicko McBrain, najživahnija je točka albuma koja s visokooktanskim naponom brine za visoku dinamičku razgibanost uratka.
Devet skladbi razvija izvanrednu razgibanost. Vrhunce je teško pronaći jer oba kompanjona stvaraju izuzetno kompatibilan dijalog i dopunjavanje u idejnom i izvedbenom preplitanju. Ovisi o tome kakav si tip čovjeka. Ako tražite grabežljivu atmosferu, onda ćete s (Smithovim) točkama Scars, You Don’t Know Me (baladni »štikl« kojeg se ne bi branio Bruce Dickinson na kojem solo albumu) i osobito završnom ‘Til Tomorrow pronaći što tražite. Sve su te tri točke mračne naravi, a razvijaju izvanrednu muzikalnost, u jasnom stavu melankolije i neispjevane boli.
Da ne bude previše filozofiranja. Riječi brzo ponestane, odnosno postanu uz magiju takvog artizma bespredmetne. Riječ je o albumu koji posjeduje izniman »flow«, izniman »drive« – ako hoćete. Organski, živ i žestok »udarac«. S gitarskim prstima neprestano na okidaču. »Smith/Kotzen« vrlo je dinamičan uradak i u tren oka se okrene. Istodobno je i glazbeno izuzetno grabežljiv. Fuzija dvaju glazbenih svjetova ostvarena je učinkovito. Razvija veliku kompatibilnost i pomirljivost kreatora ove glazbene priče. To vrijedi i za gitarske solaže kojima oba glazbenika zasipaju točke albuma. Smith ponovno fascinira svojom izuzetno profinjenom sposobnošću ukapanja nota i tonova na način da zadržava i razvija izuzetnu glazbenu privlačnost unutar solaža, što je kvaliteta koju je oduvijek donosio i u Iron Maiden. No, Adrian se na albumu »Smith/Kotzen« predstavlja i u blues vodama, što mu odlično paše. Čeznuća I Wanna Stay – pjesma o neizbježnom razlazu dviju osoba kojima nije bilo suđeno da izžive svu međusobnu ljubav, samo je jedan od takvih trenutaka u kojima je »Smithov blues« pojačan. Oba glazbenika u skladbama pristupaju s posve drukčijim soliranjem i osjetno drukčijom tehnikom soliranja. Kotzen svira trzalicom. Već samo po toj strani njegove solaže imaju slikovito drukčiji karakter, a znatno više je u njima bluesovske simbolike odnosno uhvaćene »napetosti blues teatra«. Uživanje u solažama i ukrasnoj (harmonijskoj) začinjenosti vodećih fraza avantura je svoje vrste i definitivno jedna od najvećih privlačnosti, kvaliteta i draži u slušanju ovog uratka.
»Smith/Kotzen« je album silovite energije i predznaka eklektičnosti. Potonju jamči kompatibilna veza dvaju glazbenika koji dolaze iz osjetno različitih glazbenih okruženja. Album doduše ima temeljno žarište u hard rocku, no u ekspresivnom smislu temeljnim se frazama pridodaju elementi bluesa, a i tradicionalnog R&B-ja. Povremeno se na album prikrade i podnota funka, dok sam (izbrušen i jasno isklesan) karakter odnosno auru uratka zaokružuje interiorizirana vibracija škole klasičnog rocka sedamdesetih, koja teče u žilama obaju aktera.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Taking My Chances
2. Running
3. Scars
4. Some People
5. Glory Road
6. Solar Fire
7. You Don’t Know Me
8. I Wanna Stay
9. ‘Til Tomorrow
Postava:
Adrian Smith – vokal, gitara, bas gitara, prateći vokal
Richie Kotzen – vokal, gitara, bas gitara, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Nicko McBrain – bubnjevi na skladbi br. 6
Tal Bergman – bubnjevi na skladbama br. 7., 8. i 9.
