Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Športova hala Pasienky / Bratislava / Slovačka
Datum koncerta: 18.11.2009
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: 25€ / 29€
Odlazak na koncert legendarnog Vincenta Damona Furniera spada u kategoriju koncerata s naljepnicom obavezno za svakog hard rockera. Govorim naravno o Aliceu Cooperu, umjetničkom imenu koje je Vincent davno, negdje u šezdesetima prošlog stoljeća, sebi nadjenuo. Isprva pod imenom Alice Cooper group, početkom sedamdesetih svojom jezivom opremom u stilu tadašnjih horor filmova dotjerao je pionirski stil Arthura Browna te zahvaljujući albumima “Love it to Death”, “School’s Out” i kasnijim izdanjima postao vodeća sila shock rocka i kroz godine djelovanja ikona američke rock glazbe. Prošle ga je godine bilo moguće sresti u Münchenu, gdje je u tandemu s Whitesnake Cooper predstavljao svježe izdani album “Along Came a Spider”. Promotivne turneje je kraj, a da se Alice Cooper ne bi dosađivao, odmah se zaputio na novu, nazvanu Theatre of Death. Nakon ljetno-jesenjeg australskog i američkog dijela “kazalište smrti” stiglo je i u Europu, u Bratislavu prvi put uopće – razmjerno daleko mjesto, ali još uvijek najbliže “mjestu zločina”. U nekoliko dana lutanja gradom primijetio sam samo dva plakata koji su oglašavali Cooperov nastup, tako da o nekakvoj euforiji nije bilo ni traga ni glasa. Budući da ne poznajem slovačke koncertne navike, a promocija koncerta bila je nikakva, bilo mi je velika nepoznanica koliko će posjetitelja događaj uopće privući. Na kraju je brojka bila poprilično velika, lijepo oblikovana sportska dvorana Pasienky na rubu Bratislave bila je zadovoljavajuće popunjena.
Još prije nego što je Bratislava prvi put doživjela Cooperovu predstavu, svojih 30 minuta slave pripalo je grupi Evarest, češkim metalcima koji su isti zadatak obavili već na istoku Slovačke, gdje je u Košicama Alice Cooper nastupio dan prije bratislavskog nastupa. Evarest su milju daleko od vlastitog stila – igraju po principu benda sa ženskim vokalom, kojih se nakon uspjeha Nightwisha namnožilo kao gljiva poslije kiše. Heavy metal podloga s dvije gitare, preplavljena ženskim vokalom i melodičnim refrenima atributi su na koje Evarest računaju, no na mnoštvo nisu ostavili previše pozitivan dojam.
Školsko zvono za intro, sad ide ozbiljno! Predstava, priča je počela. Alice Cooper je ona osobnost u povijesti rocka koja je svoju glazbu prenijela na pozornicu te na njoj stvarala i režirala dah oduzimajuće predstave koje su nerijetko šokirale publiku. Bratislavska priča počela se plesti hitom School’s Out, čija je zadaća već na početku zagrijati mnoštvo, band tim potezom postiže da je kontakt s publikom uspostavljen odmah, a ne tek postupno, tijekom nastupa, kao što se to nerijetko događa. Postava na pozornici bila je veličanstvena – visoko u zraku bubnjarski set Jimmyja DeGrassa, do kojeg su s obje strane vodile stepenice, u zraku su kao scenografija visjela golema, različito udaljena slova koja su pozornici dodala treću, dubinsku dimenziju. Kakva dinamika na pozornici! Primarno na desnoj strani stojeći glavni gitarist Keri Kelli (ex-Pretty Boy Floyd) te lijeva strana pozornice u obliku drugog gitarista Damona Johnsona (Brother Cane) i basista Chucka Garrica (ex-Dio, ex-L.A. Guns..) neprestano mijenjaju pozicije, mijenjaju tempo, u instrumentalnim dijelovima stanu zajedno i stvore “Iron Maiden” razornu gitarsku snagu, a kad je potrebno, naprave prostor za poslodavca i sviraju u prividnoj tami, dok su sve oči usmjerene na Alicea Coopera. Možda je upravo sva kinetičnost gitarista razlog da su malo slabije pristupili svojim harmonijskim vokalnim zadaćama, kad su kao neiskusni pačići stajali daleko od mikrofona i čuli su se odlučno preslabo – to se dogodilo primjerice kod komada Devil’s Blood. Izvanredna koncertna kilometraža Alicea Coopera dobro je izbrusila, striček dobro zna kako udovoljiti publici. Na pozornici se preobrazi u ulogu glumca kojem asistira nekoliko članova pratećeg tima, i zajedno pišu priču u koju gledatelj, pardon, slušatelj, zapadne, a budi ga i otrežnjuje tek upaljeno reflektorsko svjetlo na kraju koncerta. Priča je sastavljena od udarnih komada s teškim gitarskim linijama koje se na pozornici pretvore u dramatične trenutke, te baladnih bluesy rock koračnica koje rasterete tempo i pobrinu se za malo “odmora”, stanke u priči. Tu je još nekoliko dugih instrumentalnih dijelova u kojima na svoje dolaze glazbenici koji u vrijeme dok Coopera nema na pozornici izađu iz njegove sjene i dobiju nekoliko trenutaka za samopromociju. Pravi melem za uši je gitarist Kelli, kojem je heavy rock doista pisan po koži i čija karizma zasjeni ostale Cooperove unajmljene glazbenike. Alice Cooper sa šezdeset i nešto nije više rosno mlad, što se čuje na njegovu vokalu, no teatralnost nastupa nudi mu krinku da vokalne linije po mili volji mijenja i prilagođava trenutnom događanju na pozornici – takvu lukavu taktiku vješto iskorištava, što na trenutke ispadne čak i vrlo dobro!
Setlista je duboko zabrazdila u sedamdesete, okosnicu su činile skladbe od Love It to Death (1971) do Alice Cooper Goes to Hell (1976), što je za sve obožavatelje američkog rockera bila prava poslastica. Jezgra je bila začinjena (htio ne htio obaveznim) izvanserijskim hitom Poison i nekoliko novijih komada – Wicked Young Man, Dirty Diamonds i Vengeance is Mine kao jedinim s prošle godine izdanog Along Came a Spider. Zapravo je odsvirani set bio “best of” sedamdesetih.
Kakav “show man” zna biti Cooper! Doista nije iznenađujuće da je nekoć išao u nos konzervativnim sugrađanima, kad na pozornici izvodi dah oduzimajuću predstavu koja čovjeku naježi baš sve dlake na tijelu! Izbor koncertnih rekvizita vrlo je šarolik, od zabavnijih balona do malo manje zabavnih pomagala koja bi više pripadala u Tallinnski muzej mučilnih naprava. Vrhunac teatralnosti koncerta nastupa pred kraj, kad uz bučno veselje publike glavnog aktera priče teta smrt odvede do vješala, gdje ga zauvijek uzme u svoje ruke…
Sve je naravno samo dio igre, Cooperov dobro uvježbani opijum za narod. Pristojna razonoda starog mačka, koja je Bratislavčanima donijela sat i pol rockerske poslastice. Malo ju je pokvario samo zvuk, i dvoranu Pasienky naime resi poznati tivolski sindrom neakustičnosti. Ali važno je naravno to da smo u četvrtak posjetitelji koncerta u krevet legli sretni!
Fotografije: Urban Bolta
Setlista
1. School’s Out (uvodni dio) 2. Department Of Youth 3. I’m Eighteen 4. Wicked Young Man 5. Ballad Of Dwight Fry 6. Go To Hell 7. Guilty 8. Welcome To My Nightmare 9. Cold Ethyl 10. Poison 11. The Awakening 12. From The Inside 13. Nurse Rozetta 14. Is It My Body 15. Be My Lover 16. Only Women Bleed 17. I Never Cry 18. The Black Widow (instrumentalno) 19. Vengeance Is Mine 20. Devil’s Food 21. Dirty Diamonds 22. Billion Dollar Babies 23. Killer 24. I Love The Dead 25. No More Mr. Nice Guy 26. Under My Wheels ——— 27. School’s Out
Galerija slika
