Autor: Rok Klemše
Izvođač: Srd
Izdavač: On Parole Productions
Izdanje: year_month
Trajanje: 39:00
Ocjena: 4/5
Black metal je na slovenskom tlu oduvijek bio snažno zastupljen, otkako su ga na slovensko tlo donijeli Noctiferia (isprva još kao Emetica) s demom Gods of Počka (1996) i prvijencem Baptism at Savica Fall, a ubrzo za njima Obalni Torka (članovi već raspadnute skupine danas djeluju u Grimoir i Ater Era) i Skorbut. Tako je ostalo sve do danas, kada kod nas djeluje poprilično black metal bendova, od kojih su neki doprli i izvan granica naše domovine, među njima barem Dekadent, Somrak, Cvinger, Nephrolith i Dalkhu. Velik komad u mozaik slovenske Tame dodaju i Srd sa svojim studijskim debijem Smrti sel.
Priča o Srd zapravo počinje 2012. solo projektom Gorana Slekovca Terrorfront, koji je 2014. kod izdavača Mater Tenebrarum objavio svoj jedini EP Terror Arise, a prošle je godine očito pronašao dovoljno istomišljenika koji se slažu s njegovim jazom da je mogao sastaviti punopravni bend. Tek što se bend prošle godine kako treba popeo na koncertne pozornice, pred nama je već prvijenac Smrti sel, koji sutra izlazi kod izdavača On Parole.
Smrti sel svojom kosom zamahne sedam puta: jednom instrumentalno, dvaput na engleskom, jednom u obradi tuđeg djela i triput na materinskom jeziku, a upravo ta nesveta trojka album uzdiže među bolje radove slovenskog black metala. Kosa najprije zaviždi petominutnim, pomalo predugim i repetitivnim instrumentalnim uvodom Prologue, koji ipak uspostavlja pravu atmosferu za daljnjih pola sata black ‘n’ roll masakra u kojem se osjećaju utjecaji bendova kao što su Taake, kasniji Darkthrone i vrlo rani Vreid. Srd gitarski nude relativno jednostavne, ali oštre rifove koji režu kao Gabrijelov mač, iz Goranova grla dolazi žestok, mizantropski gnjev prema čovječanstvu, a njegov odličan, snažan, autoritativan i sirov, ali istodobno razumljiv vokal pomalo podsjeća na Hoesta.
Snažne i raznolike skladbe odlika su albuma, iako mu na nekoliko mjesta maloponestane daha pa skladbe zvuče pomalo previše predvidljivo. Takve su prije svega engleske skladbe, ratni marš Deathreign 40-45 i nihilistička All Into Nothing, dok je odlično izvedena obrada besmrtnog punk degenerika GG Allina, I Kill Everything I Fuck, klasa za sebe, koja iz cjeline ne odskače i lijepo se stapa s autorskim komadima. Središnji monolit albuma pak (meni osobno) predstavlja trojka skladbi otpjevanih na slovenskom, jer to u black metalu ovako dobro nije zvučalo još od Kresa ili Vigredi s prvijenca Dekadent, a i inače se u slučaju naslovne skladbe i Kupe trpljenja radi o vješto izvedenim komadima kojima zapovijeda jasna i odlučna vizija benda. Magnum opus sela smrti nedvojbeno je završni, gotovo desetominutni spjev Soči, uglazbljenje vječnog Gregorčičeva epa smaragdnoj љepotici. S tom skladbom Srd oru ledinu u slovenskom metalu, jer se, uz iznimku Brutartova uglazbljenja Poeova Israfel, još nijedan bend nije uhvatio u koštac s klasičnom literaturom, a kamoli slovenskom. Soči je od prvih trenutaka Goranova šapata vrhunsko glazbeno djelo koje nakon dvije minute u potpunosti eksplodira u krik mesarskog klanja Soške fronte i baroknom minutažom dočarava beskrajnost ljudske gluposti, čovjeka kojem je čovjek još uvijek vuk.
Smrti sel je prvijenac kakav bi poželjeli mnogi bendovi. Istina, mjestimice se još osjeti relativna mladost benda, ali isto tako je istina da album opravdava »hype« koji je u posljednjih mjesec-dva nastao oko benda. Ako je samo Soči pokazatelj daljnjeg puta benda, onda nema sumnje da Srd već sada možemo ubrajati među najbolje domaće black metal bendove.
Srd će Smrti sel objaviti sutra, 20.1.2017., na release partyju i 15. obljetnici izdavača On Parole u Orto baru!
Postava
Goran
Miha
Dominik
Benjamin
Timo
Produkcija
Tilen Sapač
Popis skladbi
1. Prologue
2. Deathreign 40-45
3. All Into Nothing
4. Smrti sel
5. I Kill Everyting I Fuck
6. Kupa trpljenja
7. Soči
