Izdano: 8.3.2024. kod Atomic Fire Records
Produkcija: Sonata Arctica
Trajanje: 59:29 min.
Žanr: Kvazi power metal
“Tony s figom u džepu”
U recenziji Sonatinog koncerta u Bukureštu spomenuo sam da nas je Tony raspalio najavom novog albuma, punog prvoklasnog power metala, koji dolazi u proljeće. Svoje je riječi potkrijepio odličnim First in Line, koji je već kraljevao na svima znanom glazbenom kanalu, a izveli su ga i uživo.
Proljeće je tu, a tu je i album Clear Cold Beyond. Je li Tony održao obećanje? Je i nije. Kako je to moguće, pitaš se? Manje-više je sve bilo jasno već nakon dva sljedeća teasera koja je Sonata predstavila na već spomenutom kanalu. To su bili Monster Only You Can’t See i Dark Empath.
Pa neka radije počnem od albuma, kao da teasera, osim First in Line, uopće nismo čuli.
Album udara beskompromisno s First in Line, što je najbolja stvar koju je Tony skladao od Flag in the Ground davne 2009. Super brza power »rokačina«, slatke, preslatke melodije, refren pun brige za budućnost čovječanstva, izmjena rafala između Henrika na klavijaturama i Eliasa na gitari i naravno neumorni Tommy na dvostrukim bas bubnjevima. Aha, i Pasi također tupo bubnja negdje u pozadini. Tony je zaista majstor. Kad god hoće.
Sljedeća stvar, California, nastavlja istim tempom, nekako u stilu Victoria’s Secret s Winterheart’s Guild albuma (2003). Jedini je nedostatak malo neizražajan refren, ali tko bi se žalio, možda smo na putu da doživimo novo Sonata power metal remek-djelo?
I ….. ne. Problemi počinju već kod sljedećeg štikla, prikladno nazvanog Shah Mat. Nemilosrdno drndanje dvostrukih bas bubnjeva prekidaju čudaški momenti sinkopiranih ritmova, aritmičnih gitarskih fraza i Nightwish-ovskih zborova. Zvuči poznato? Da, nešto kao zadnjih 15 godina Sonatine karijere možda? U tom stilu nastavljamo s već spomenutim Dark Empath, koji nastavlja sagu o poremećenom stalkeru koja je tako prekrasno mračno započela na albumu Silence (2001) s The End of This Chapter. Tony je priču već više puta pokušao oživjeti i obnoviti, ali uglavnom neuspješno. Čudaške i pseudoprogresivne pokušaje spajanja power metala s popom i zanesenošću 32-godišnjaka, koji iz mamina podruma na dark webu kupuje dokaze o prisutnosti vanzemaljaca na našoj dragoj Zemlji, zaokružuju već spomenuti Monster Only You Can’t See, Teardrops, naslovna Clear Cold Beyond i bonus skladba A Ballad for the Broken.
Posebno spominjanje zaslužuje ovaj put obrada, jer si je Tony omislio ni manje ni više nego Toy Soldiers, jedini hit američke pjevačice Martike. Svaka čast na trudu (Sonata Arctica su majstori obrada), ali ta skladba jednostavno NIJE materijal za metal obradu. Pa makar i iz mamina podruma …
Dvojac neočekivanih bisera ovog albuma nalazimo negdje pri kraju. Vjerojatno najbolja skladba albuma je srcedrapateljna balada The Best Things, u kojoj nas Tony vraća u vrijeme balada s prva tri albuma, istinski otpjevana i odsvirana iz srca. Melodija je super zaslađena, Tonyjeva interpretacija pretjerano patetična, ali želimo li u Sonatinim baladama išta drugo? Drugi je biser posve iznenađujući Angel Defiled, koji teoretski sadrži sve sastojke koji jamče ušnu patnju zadnjih šest Sonata albuma. Unatoč čudnoj melodiji i doista okrutnom tekstu stvar funkcionira. Zahvaljujući zanimljivom instrumentalu i golemoj energiji koju odašilje. Obvezno slušanje!
Produkcija je, blago rečeno, fantastična, što uz spomen imena Mikko Karmila iz Finnvox studija ne bi trebalo biti iznenađenje.
Primijetio sam da je Elias ovaj put dao oduška mašti, jer je album pun zanimljivih i inovativnih (refren Only Monster You Can’t See) gitarskih dionica. To je dobar znak za buduće Sonata uratke, jer je do sada Elias ostajao u sjeni originalnog gitarista i idola obožavatelja, Janija Liimatainena.
Ova recenzija ne bi bila potpuna bez spomena Tonyjevih tekstova. Na pamet mi padaju samo dvije mogućnosti:
- Tonyju činjenica da engleski nije njegov materinski jezik sprječava da pravilno izrazi sve što mu roji po glavi.
- Tonyjevo znanje engleskog toliko je napredno da njegove tekstove jednostavno ne mogu pratiti.
Ako vrijedi prvo, o sebi i svojim tekstovima mora se zamisliti Tony, a ako drugo, na žalost moram se zamisliti ja sam o sebi …
Tony je na vokalu standardno odličan, Tommy na bubnjevima standardno dosadan, Henrik radi što mu Tony kaže, a Pasi basira u pozadini.
Zvukovno i stilski album je nedostajući nasljednik Reckoning Night (2004), prije nego što je Tony priredio karijerno samoubojstvo albumom Unia (2007). Za mene osobno i prvi album nakon Reckoning Night koji sam bez većih probavnih tegoba sposoban preslušati u cijelosti. Na žalost, ta činjenica u ovoj fazi Sonatine karijere ne znači previše, odnosno ne jamči dobar, a kamoli odličan album.
Zašto figa u džepu u naslovu? Slušajući ovaj album čovjek dobije dojam da je Tony razmišljao otprilike ovako: »OK, obožavatelji žele povratak power metalu prvih triju ploča i pol. Neka im bude, ali ću im podmetnuti takvu dozu čudaške progresivnosti da im ništa neće biti jasno.« Ako ne razumiješ, poslušaj.
Sudeći prema popisu pjesama koje Sonata Arctica izvodi na finskoj turneji povodom izlaska albuma, ne naziru se nikakva bolja vremena. Šteta.
Slatkiši: First in Line, Angel Defiled, The Best Things
6/10
Autor: Igorac
Popis skladbi:
1. First in Line (5.22)
2. California (4.25)
3. Shah Mat (4.08)
4. Dark Empath (6.05)
5. Cure for Everything (4.41)
6. A Monster Only You Can’t See (5.56)
7. Teardrops (4.57)
8. Angel Defiled (4.44)
9. The Best Things (4.52)
10. Clear Cold Beyond (5.45)
11. A Ballad for the Broken (4.50)
12. Toy Soldiers (Martika cover) (3.44)
Glazbenici:
Tommy Portimo – Bubnjevi
Tony Kakko – Glavni vokal, klavijature
Henrik Klingenberg – Klavijature, prateći vokal
Elias Viljanen – Gitare
Pasi Kauppinen – Bas
Tehnička ekipa:
Mikko Karmila – Miksanje
Svante Forsbäck – Mastering
Niko Anttila – Naslovnica
