Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1977
Ocjena: 5/5
Ian Anderson, neprijeporni poglavar i personifikacija Jethro Tull, kao rođeni škotski prirodnjak, koji od uvijek voli živjeti u bliskom doticaju s prirodom i životinjama (osim golemih farmi, ribnjaka i staklenika trenutačno posjeduje i nekoliko različitih vrsta mačjih zvjerčica), povukao se prije izlaska ovog albuma na selo, u tijesni zagrljaj šumskog ruba, gdje je pronašao bogatu inspiraciju za ovaj odlični album, koji je uzduž i poprijeko protkan iskonskim keltskim folklorom, ali na iznimno opušten i šaljiv način, koji je ovaj put za promjenu gotovo lišen ikakvog Ianova cinizma i društvene kritike (ako izuzmemo njegov prikriveni podsmijeh građanskom načinu života). Taj ih je folklorni duh doduše pratio od samih početaka i tada je bilo samo pitanje vremena kada će njihova folk rock strana doći do većeg i sočnijeg izražaja. Nakon što su već na prethodnim albumima postupno gradili svoj zvuk u tom smjeru, na “Songs From The Wood”, koji je do tada bio njihov najfolk-rockerskiji album, izvrsno su uspjeli spojiti folk rockom posijane akustične melodije s tvrđim, hard rockerski naelektriziranim dionicama, kojih unatoč akustičnoj naravi albuma nikako ne nedostaje. Ian, odavno prepoznat kao moderni trubadur, ludi svirač frule i Robin Hood (sve u jednoj osobi), sa svojim je šumskim bratstvom razigranih veseljaka na “Songs From The Wood” stvorio sanjivu mješavinu progresivno usmjerenog folk rocka s jakim naglaskom na poeziji, prožetoj svim vrstama šumskih bajki i priča koje idealiziraju život u prirodi. Rijetko koji Tull album sadrži atmosferu koja je tako iskonski prožeta njegovom poezijom i svaki put kad ga slušam me zove u šetnju šumskim stazicama. U tom smislu možda je čak i njihov najekspresivniji album uopće.
Genijalni multiinstrumentalist ipak bi teško ostvario svoje vječnozelene vizije da mu više nego učinkovito nisu pomagali i ostali članovi sastava, koji je u to vrijeme prema mojem mišljenju bio najbolji u njihovoj povijesti i za koji se često činilo da je neuništiv. Staroj gardi prevejanih trubadurskih lisaca, koju su činili tihi i skromni, no nesputani i jedinstveni majstor Martin “Lancelot” Barre na gitari i lutnji, vječni zabavljač John Evans na klavijaturama, krepki “ribič” Barriemore Barlow na bubnjevima i udaraljkama te mladenački zagrijani John Glascock na bas-gitari i pratećem vokalu, kao novi, ovaj put službeni član pridružio se i dugogodišnji “vanjski” suradnik David Palmer na dodatnim klavijaturama, koji je svoju ulogu pisca orkestralnih aranžmana zamijenio još jednim parom hitrih ruku na tipkama i dodao vlastitu mjeru simfonijskih začina.
Album se na prekrasan i duhovit način otvara izvrsnom naslovnom skladbom “Songs From The Wood”, iskonskom Tull klasikom, prožetom duhovitim i bogatim višeslojnim akustičnim teksturama. Skladba sadrži i odlične vokalne harmonije koje joj daju dašak seoskog škotskog puba, ali i zelenih proplanaka. Cijelo je vrijeme prožeta iznimnom energijom, za koju su zaslužne duhovita akustična gitara, odlučna linija basa, umjetnička uporaba klavijatura te Ianova, kao i uvijek na kilometar prepoznatljiva, višeslojna i šeprtljava flauta. Njegova inteligentna poezija prožeta je osobnim izrazom njegovih poetskih pogleda na život u prirodi.
“Jack-In-The-Green”, koja govori o nestašnom zelenom patuljku dugog repa koji nikad ne spava i podruguje se šumskim putnicima iz krošanja drveća, još je jedno vječnozeleno akustično remek-djelo, na kojem svestrano talentirani gospodin Anderson sam odsvira baš sve instrumente, uključujući gitaru, bas i udaraljke. Potpuni izraz velikog genija koji iz prvotnog dojma jednostavnosti stvara vječnu umjetninu. Kroz godine se ta divna folklorna skladba etablirala kao jedan od njihovih najomiljenijih akustičnih uradaka.
Duhovito poskočna “Cup of Wonder”, koja govori o idili druženja uz šumsku vatru i drugarskog feštanja do kasno u noć, prožeta je izvrsnim dionicama na akustičnoj gitari i klavijaturama, a posebno uživamo u odličnim vokalnim harmonijama i višeslojnoj, iznimno duhovitoj flauti. Konačni rezultat je još jedna klasika duhovitog, progresivno začinjenog folk rocka, koju krase sve prepoznatljive karakteristike grupe.
Hard rockerski začinjena “Hunting Girl”, još jedna klasika, prva je od tvrđe zamišljenih skladbi na albumu. Prožeta je prepoznatljivim, žagajućim Martinovim rifovima, poskočnim ritmom i baroknim aranžmanima koji nam pred očima lako dočaravaju sliku šumske amazone u lovu. Ljubitelji njihove tvrđe strane uživat će i u poeziji koja govori o susretu između žene visokog staleža i lokalnog, jednostavnog seljaka.
“Ring Out Solstice Bells” prožeta je iskonskom blagdanskom (ako baš želite, božićnom) atmosferom (kasnije su je u malo izmijenjenoj verziji objavili i na “The Jethro Tull Christmas Album”, 2003). Umirena, akustično postavljena skladbica kojoj ne nedostaje energije, nabijena je opsežnom uporabom flaute, akustične gitare, pljeskanja rukama i zvukova zvončića, koja kroz glazbu i tekst na lijep način dočarava dolazak zimskih idila, kad se dani skraćuju i na obzoru se pojavljuju tamnija, kraća, ali i čarobnija vremena. Skladba koja je više nego odličan izbor za slavlje raznih obiteljskih blagdana i obljetnica.
“Velvet Green” je još jedan od energičnih vrhunaca albuma, prava poslastica za sve ljubitelje keltskih, ali i srednjovjekovnih melodija. Riječ je o zvukovno i lirski iznimno sočnoj tvorevini, na kojoj posebno oduševljavaju odlično bubnjanje i uporaba udaraljki starog Barriea Barlowa, duhovita uporaba orgulja i flaute, razgranati ritam orgulja te iznimno suzvučje između Evansovih klavijatura i Barreove gitare. Da o izvrsnim dionicama na akustičnoj gitari uopće ne govorim. Iznimno višeslojno djelo, prožeto kako srednjovjekovnim, trubadurskim duhom, tako i keltskim, folklorno obojenim, “vječnozelenim” duhom. Čista Tull klasika, od koje ćeš preprosto polizati prste.
“The Whistler” je još jedna višeslojna i iznimno poskočna tvorevina, koja je u vrijeme izlaska kao singl grupi priskrbila više nego zasluženo emitiranje na radiju. Skladba koja odlično kombinira keltske folklorne elemente s hard rockom kroz duhovitu i inteligentnu uporabu flaute i gitare, uz koje u pozadini lijepo prate divni aranžmani na klavijaturama. Od svih skladbi na albumu upravo ta (već po naslovu) najbolje personificira ludog svirača frule tijekom njegova plesa na jednoj nozi. Nakon klasičnog, akustičnog uvoda svjedoci smo ponajprije brojnim iznimno duhovito zabijeljenim ukrasima na flauti.
“Pibroch (Cap in Hand)” je najmisterioznija i najmračnija tvorevina na albumu, ali nikako ne kvari visoku atmosferu albuma. Riječ je o nešto tvrđoj tvorevini koja sadrži niz izmjena ritmova i odličnih gitarskih dionica, među kojima najviše ističe uvodni Martinov rif i nekoliko njegovih izvrsnih solaža. Skladba je puna stilskih preokreta; od hard rockerskih i sporijih ritmova do akustičnih, keltskih folklornih dionica koje nastupaju u njezinu drugom dijelu, gdje flauta, pljeskanje rukama i orgulje određuju središnji tempo. Nakon pobjedonosne, epske sekcije slijedi još nekoliko duhovitih dionica na flauti i klavijaturama.
“Fire at Midnight” je odličan, svečan, spokojan i pobjedonosan završetak izvrsnog albuma. Ian i njegova družina teško da bi mogli stvoriti prikladniji završetak jednog od svojih najboljih albuma, koji kroz opsežnu uporabu akustičnih dionica i simfonijskih aranžmana te spokojan Ianov vokal dočarava iskonsku atmosferu sjedenja na kauču uz pucketavi kamin nakon napornog radnog dana (u Ianovu slučaju nakon mukotrpnog posla na farmi).
Ponovno izdanje, koje je više nego primjetno nadogradilo i obogatilo zvuk izvornika, pa zvuči puno “življe” nego prije, sadrži dvije poslastice za sve prave ljubitelje nesputanih šumskih trubadura. Prva je “Beltane”, iznimno solidna tvorevina nadahnuta drevnim keltskim praznikom. Zahvaljujući opsežnim hard rockerskim dionicama na Martinovoj gitari i naježenom Ianovu vokalu, ona je čak tvrđa od svih skladbi na službenom izdanju. Druga je odlična koncertna izvedba klasika “Velvet Green”, koja je odsvirana još malo brže.
“Songs From The Wood” je vječno remek-djelo progresivnog folk rocka, koje je kroz aktualno ponovno izdanje još dobilo na zvukovnoj širini. Ona je dodatno oplemenila zvuk jednog od najboljih albuma progresivnog rocka iz druge polovice 70-ih. “Songs From The Wood” nedvojbeno je jedan od najsjajnijih dragulja u povijesti grupe, kojoj je u jedra udahnuo novi stvaralački vjetar, a njegov je rezultat bio niz od tri odlična folk-rockerski začinjena albuma. Ovaj album je prvi među njima i predstavlja razdoblje kad im je sve išlo kao podmazano i kad im zlu ne trebalo nije nedostajalo umjetničkog nadahnuća, dok su neprestano gorjeli u želji za progresivnom nadogradnjom tradicionalnog folk rocka, što im je više nego uspijevalo. Nemoj oklijevati i ničega se ne boj kad sljedeći put krećeš u šetnju šumom, jer će te tamo cijelo vrijeme među drvećem pratiti i zabavljati genijalno ludi svirač frule, nestašni vječnozeleni patuljak, ponosna lovkinja i vesela družina šumskih trubadura.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, mandolina, frule, svi instrumenti na “Jack-In-The-Green”
Martin Barre – električna gitara, lutnja
John Glascock – bas-gitara, prateći vokal
Barriemore Barlow – bubnjevi, marimba, glockenspiel, zvončići, udaraljke
John Evans – klavir, orgulje, sintesajzer
David Palmer – klavir, orgulje, sintesajzer
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Songs From The Wood (4:55)
2. Jack-In-The-Green (2:32)
3. Cup Of Wonder (4:34)
4. Hunting Girl (5:13)
5. Ring Out, Solstice Bells (3:47)
6. Velvet Green (6:05)
7. The Whistler (3:31)
8. Pibroch (Cap In Hand) (8:38)
9. Fire At Midnight (2:27)
Trajanje albuma: 41:42
Bonus skladbe s ponovnog izdanja (2003):
10. Beltane (5:19)
11. Velvet Green (live) (5:56)
