Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hackett, Steve
Izdavačka kuća: Virgin Records
Izdanje: 1979
Ocjena: 5/5
Do ovog albuma majstor Hackett već si je izgradio imidž i reputaciju samostalnog solo glazbenika koji uvijek iznova iznenađuje dubinom, inovativnošću i intenzitetom svojih radova. Isto tako, zahvaljujući uspjehu prethodnog albuma “Please Don’t Touch” (1978), sastavio je i prateći bend za koncerte. Glazbenici iz te postave snažno su prisutni i na ovom albumu. Nakon američkih vokalista na prošlom albumu Steve se ovaj put radije odlučio za klasično prepoznatljiv britanski vokal Petera Hicksa, koji se puno bolje stapa sa stilom njegove glazbe. “Spectral Mornings” nedvojbeno je album koji Steve nikako ne bi mogao stvoriti da je još uvijek član Genesisa, jer na njemu svoj tradicionalni gitarski zvuk, temeljen na klasičnoj glazbi, obogaćuje utjecajima najrazličitijih glazbenih smjerova, među kojima po prvi put (ni po čemu iznenađujuće) odskače upotreba nekih elemenata tradicionalne orijentalne glazbe.
Glazba na ”Spectral Mornings” također je zrelija nego na oba prethodnika i predstavlja Steveov pozitivan glazbeni napredak na svim područjima. Njegove umjetnički dotjerane, klasicističke gitarske solaže na albumu bez sumnje spadaju među najbolje, ne samo u žanru progresivnog rocka nego i u rock glazbi općenito, pogotovo kad je riječ o savršenoj harmoniji glasnog zvuka gitare i sveprisutnom intenzitetu pojedinih gitarskih solaža. Rijetko ćete na nekom albumu čuti toliko gitarskih solaža koje su istodobno tako čiste, glasne, odjekujuće i intenzivne kao ovdje. Nevjerojatno je kako Steve uspijeva izvući tako čist, a opet glasan gitarski zvuk te ga istodobno spojiti s prelijevanjem udarnosti i suptilnosti. Glasne i tečne klavijaturske dionice majstora Nicka Magnusa dodatno pridonose intenzitetu pojedinih skladbi. Iako se bubnjarevi činele zbog glasnoće Steveovih gitarskih dionica često ne čuju, one su ipak prisutne i odsvirane na najbolji mogući način.
“Every Day” je vrhunski simfonijski progresivni rock koji zarazno oduševi već nakon prvog slušanja i uz koji slušatelj brzo shvati da sluša remek-djelo. To je skladba koja od svih na albumu najviše podsjeća na Steveove radove s Genesisom. Prvi dio je klasičan simfonijski prog utemeljen na poskočnom ritmu, sjajnom vokalu i tradicionalnom prepletanju gitara i klavijatura, pri čemu je ta dva elementa često teško razlučiti. Ako je prvi dio s vokalom pomalo predvidljiv, posebno oduševljava instrumentalni dio, u kojem se redaju Steveove supersonične melodične solaže s melankoličnim zvukom gitara, kojih se jednostavno ne možeš nasluštati i koje s lakoćom spadaju među njegove najbolje uopće. “Every Day” bez sumnje je jedan od vrhunaca Steveove bogate glazbene karijere, koji nudi najbolje elemente simfonijskog prog rocka. Akustično usmjerena “The Virgin and the Gypsy” prekrasna je kompozicija s orijentalnim prizvukom u kojoj Steve demonstrira svoje majstorstvo na akustičnoj gitari. Klasična i legendarna “The Red Flower of Tachai Blooms Everywhere” predivna je tvorevina pod snažnim utjecajem tradicionalne orijentalno-japanske glazbe, u kojoj Steve na iznimno suptilan način koristi tradicionalni japanski žičani instrument koto. Malo se zapadnih glazbenika može pohvaliti tako virtuoznim vladanjem ovim divnim instrumentom. Iako je skladba kratka i uglavnom služi za smirivanje atmosfere cijelog albuma, svojim intenzitetom slušatelja lako prenosi u razdoblje legendarnih samurajskih vremena, usred vrta jasmina i bonsaija u kojem opada jesensko lišće. Hackett pak ne bi bio bivši gitarist Genesisa da na albumu nije stvorio barem jednu dramatičnu i pomalo mračniju kompoziciju, “Clocks-the Angel of Mons”, u kojoj nas otkucavanje sata uvodi u napetu, čak pomalo shizoidnu instrumentalnu dionicu, gdje udarni bubnjarski ritmovi u brzini natječu se s gitarskim rifovima. Završna bubnjarska erupcija naprosto ubija i Johna Shearera svrstava među najveće – uz Phila Collinsa ili Chestera Thompsona. Savršeno spajanje dramatike i simfonike. “The Ballad Of the Decomposing Man” prikladna je glazba za neku crnu britansku komediju, nosi elemente britanskog ragtimea, a tekstom se odnosi na kritiku monotonog rada u tvornici. Luckasti plesni ritmovi i iznimno ekscentričan Steveov vokal prava su antiteza većini skladbi na albumu, ali je zato uz odgovarajuće raspoloženje izuzetno zabavna tvorevina. Završni instrumentalni dio prava je parodija na tropsku “havajsku” plesnu glazbu. “Lost Time in Cordoba”, koja u sebi nosi velik utjecaj klasične glazbe i u kojoj se skladno prelijevaju akustična gitara (koja je ovaj put svirana na najlonskim žicama) i flauta, predstavlja klasično Hackettovo djelo s iznenađujućom završnom solažom koja u trenu oduševi sve poznavatelje i ljubitelje njegovih radova. Sličnim će se motivima još više puta vratiti u svojoj dugoj i bogatoj karijeri. Bizarna, ali genijalna tvorevina “Tigermoth”, koja je na sarkastičan način posvećena svim pilotima koji su u oba svjetska rata poginuli za svog kajzera ili ministra, skladba je puna “iznenađenja”, jer u sebi nosi brojne izmjene glasnih i čistih gitarskih dionica, dok valovite klavijature (među kojima odskače Steveova upotreba tada revolucionarnog gitarskog sintesajzera) cijelo vrijeme nose prilično mračan ton. Skladba je u prvom dijelu (za Hackettove pojmove) izrazito udarna i razigrana, a onda skreće u akustične vode i polako se smiruje. U prvom dijelu ne samo gitarske solaže, nego prije svega ritam pomalo podsjeća na neki od ranih radova King Crimson, naravno temeljen na posve drugačijoj gitarskoj tehnici. Kad nastupi dio u kojem se akustična gitara stapa s ezoteričnim klavijaturama i zvučnim efektima, kompozicija dobiva posve novo lice. Skroz na kraju nas iznenadi još i ekscentrični Hicksov vokal. Kad dođe završna kompozicija “Spectral Mornings”, preporučujem da pri svakom sljedećem slušanju ugasite svjetla i prepustite se valovanju skladbe, jer to još više pridonosi izvanrednoj atmosferi ove divne kompozicije, koja je jedan od vrhunaca albuma. Uz Steveove suptilne i do kraja izbrušene solaže, koje se savršeno uklapaju s melankoličnim klavijaturama, ovo je djelo savršena demonstracija glazbe koja može izvirati samo iz dubina najčišćih ljudskih osjećaja. Pravo remek-djelo koje zaslužuje mnogo glasnih i ponovljenih slušanja ljubitelja Steveove glazbe.
Reizdanje iz 2005. nudi uglavnom alternativne verzije nekih skladbi, singl verziju “Clocks”, “Live Acoustic Set” u kojem Steve uživo demonstrira nekoliko svojih akustičnih trenutaka te koncertnu verziju “Tigermoth”. Dakle, dovoljno novih dodataka koji će svakako zadovoljiti sve kolekcionare i ljubitelje Hackettovih radova.
“Spectral Mornings” je remek-djelo koje predstavlja jedan od Steveovih najboljih trenutaka u cijeloj karijeri i kojim ponovno dokazuje da je jedan od najvećih majstora istodobnog spajanja glazbene raznolikosti i emocionalnosti. Nije teško pogoditi zašto je njegova solo karijera brzo naišla na oduševljeno odobravanje pristaša klasičnih Genesisa, jer njegova glazba nudi više tradicionalnog zvuka i duše benda nego što su ih oni ikad imali nakon Steveova odlaska. Svi rani Hackettovi albumi doduše spadaju među njegova najbolja djela, ali upravo “Spectral Mornings” na najbolji i najcjelovitiji način predstavlja Stevea kao solo glazbenika i njegov karakteristični glazbeni pristup. Svaki ljubitelj progresivnog rocka i dobre glazbe uopće trebao bi u svojoj zbirci imati barem jedan Hackettov solo album. Ako već ne poznaješ ili si prespavao izlazak njegova prva dva remek-djela, za ignoriranje “Spectral Mornings” nema nikakvog opravdanja.
Postava
Steve Hackett – vokal, gitara, gitarski sintesajzer, koto, usna harmonika
Dik Cadbury – bas gitara, vokal, bas pedale, violina
John Hackett – flauta, bas pedale
Pete Hicks – vokal
Nick Magnus – klavijature, Vox žičani instrument, Novotron, čembalo, klavinet, RMI, Fender Rhodes, mini moog, Roland string synth, SH 2000
John Shearer – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
John Acock, Steve Hackett
Popis pjesama
1. Every Day (6:14)
2. The Virgin and the Gypsy (4:28)
3. The Red Flower of Tachai Blooms Everywhere (2:05)
4. Clocks (The Angel Of Mons) (4:16)
5. The Ballad Of The Decomposing Man (Featuring – The Office Party) (3:48)
6. Lost Time In Cordoba (4:03)
7. Tigermoth (7:35)
8. Spectral Mornings (6:32)
Trajanje albuma: 39:01
