Autor: Rok Klemše
Mjesto: Stadio Friuli / Udine / Italija
Datum koncerta: 18.05.2010
Broj posjetitelja: 45
Cijena karte: 75 €
Ovogodišnja koncertna sezona nema milosti prema našim novčanicima, jer u našoj neposrednoj blizini nastupaju sama velika imena rocka. Ovaj put mjesto zločina bio je Stadio Friuli u Udinama, dom kluba Udinese, na kojem su u prošlosti već nastupila velika imena poput Pink Floyd, The Red Hot Chilli Peppers i Bruce Springsteen. Ovaj put zločinci su bili nitko drugi do prljavi velikani hard rocka Ac/Dc, koji su se na stadionu zaustavili s još uvijek aktualnom turnejom u potporu albumu Black Ice.
Već na ulazu u unutrašnjost stadiona Friuli okupljenu je mnoštvo dočekala kolosalna pozornica koja se s “catwalkom” razmahala duboko u parter, a na vrhu su sa svake strane crveno treperile velike vražje Angusove kapice s rogovima. Već sam pogled na tu pompoznu pozornicu izazvao je trnce u trbuhu, jer je do nastupa velikana hard rocka preostalo još samo dobar sat. No prije toga trebalo je pretrpjeti još dva očajna talijanska predbenda, koja nisu vrijedna ni spomena. Bila je to neka čudna i uhu iznimno neprijazna mješavina modernog indie rocka, alternativnog rocka i hard rocka. Drugi predbend po redu doduđe se ljubazno i s poštovanjem prisjetio preminulog malog velikog kralja rock ‘n rolla Dia, ali je on vjerojatno uz očajnu izvedbu klasika Led Zeppelin mučno zatvarao uši. Svaki predbend koji nastupa pred tako moćnim imenom kao što je Ac/Dc nema lak posao, ali ovaj put su predvozači zaslužili sasvim primjeren odgovor – s publikine strane masovno urlanje, pokazivanje srednjih prstiju pa čak i golih guzova.
Kad su nas Talijani napokon prestali maltretirati (glazbu u rangu obaju predbendova UN bi lako uključio u Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili poniža vajućih kazni ili postupaka) nastupilo je mučno čekanje da Stadio Friuli prekrije mrak. Kako je postajalo mračnije, tako je u publici sve više kipjelo, a kad se napokon posve smračilo i kad je na velikom ekranu na pozornici počela ona perverzna i podmuklo erotična Ac/Dc animacija, mnoštvo od oko 40.000 glava eksplodiralo je. I tako je u čeonom sudaru eksplodirao i rock ‘n roll vlak, koji se zabio ravno u sredinu velike pozornice iznad glave bubnjara Phila Rudda. Ac/Dc su nas pozdravili uvodnom pjesmom aktualne ploče Black Ice, Rock ‘n Roll Train! Gospoda izmjenične struje usprkos ne više mladim godinama drže se u odličnoj formi. Phil Rudd, koji je svaki put kad bi ga kamera pokazala na velikom ekranu imao u ustima svježe zapaljenu cigaretu, zajedno s basistom Cliffom Williamsom tijekom cijelog je koncerta držao tempo čvrste i suverene ritam sekcije, koja je nepogrešivo torpedirala niže tonove među nimalo nezahtjevnom publikom. Stariji od braće Young, Malcolm, čvrsto usidren pred svojim mikrofonom, kojem se pridruživao u “backvokalnim” dijelovima, brinuo je za nevjerojatnu ritam podlogu tijekom solerskih eskapada mlađeg brata. Angus je kao prava maskota benda tako mirno, precizno i brzo pomicao prste po vratu svoje Gibson SG i pobrinuo se za ludi energični performans, koji prije priliči nekom balavcu u dvadesetima, a ne gospodinu Youngu s 55 godina! Angusova pozornička energija oduzima dah, a kad padne u jedno od svojih “trademark” poplesavanja i kultnog patkastog poskakivanja, gotovo ti zasuzi oko kad to doživiš i uživo. Najveća nepoznanica večeri bila je upravo vokalna izvedba Briana Johnsona, koji je doduđe oduševio već čim je stupio na pozornicu, naravno s obaveznom opremom – beretkom i prslukom bez rukava. No vokalno je, nažalost, 63-godišnji Johnson na trenutke prilično pao, a njegovo karakteristično vrištanje postalo je znatno niže i dublje. Upravo je Johnson morao među pjesmama nekoliko puta uzeti kraći predah, što je donekle pokvarilo paklenski intenzitet koncerta, ali baš me zanima hoće li itko od nas s 63 godine biti sposoban za nešto takvo. Mislim da ćemo mi tada, za razliku od Johnsona, ispod dekice rješavati križaljke, jesti kašicu i premišljati kako se ono zove unuk.
Podivljali Ac/Dc podsjetili su nas tako u dobra dva sata koncerta da pakao nipošto nije loše mjesto i kako se klasik Hell Ain’t a Bad Place to Be uklopio među tisuće treperavih crvenih rožića na objema bočnim tribinama! Nije smjela izostati obavezna himna Back in Black, a poznate hard rock melodije na pravim su mjestima prekidale skladbe s Black Ice – s Big Jack podsjetili su nas, napadno, u stilu Ac/Dc naravno, da Jack u hlačama ima nešto veliko, a veličanstvenom Dirty Deeds Done Dirt Cheap doživjeli smo trenutak od kojeg ti se diže kosa na glavi, kad je refren zajedno s Johnsonom otpjevala višetisućglava publika! Lijepo je bilo čuti Shot Down in Flames, a još ljepše kad nas je Angus pomilovao brzim, nepogrešivim električnim rifovima i svojim troakordnim potezima poslao munju ravno u čelo. Thunderstruck! S bluesovski napadnom The Jack doživjeli smo zapravo jedini spori trenutak koncerta, a za još jedan “highlight” ponovno se pobrinuo Angus, kad je počeo polako skidati svoju karakterističnu školsku uniformu. Tako smo mogli ugledati koščatu pojavu malog Angusa sa seksi mršavim, kokošjim nožicama, koji je dokazao da se kondicijski može mjeriti s upola mlađima od sebe, jer je bio jedini od petorice koji se tijekom stanki nije odmarao, nego se prevrtao, vježbao, poplesavao i skakutao te tako svaki put iznova dodatno podgrijavao publiku. Što radi taj mali vrag na pozornici! Kad se nad pozornicu spustio golemi zvon, svima je bilo jasno da može slijediti samo i jedino klasik Hell’ Bells, koji je Johnson započeo zanjihavši uže ogromnog zvona. Do kraja je niz klasika prekinula tek nova War Machine, koju je začinila primjerena animacija i koja je prava oda Ac/Dc, jer su oni nakon gotovo četrdeset godina još uvijek prava ratna mašina! Nikako nije smjela izostati fantastična You Shook Me All Night Long te T.N.T, gdje je dečkima ponovno izdašno pomogao cijeli stadion. Pravi dinamit! Kod još jednog klasika, Whole Lotta Rosie, dečkima na pozornici pridružila se golema Rosie s Ac/Dc primjereno naglašenim ženskim atributima i drsko i napadno zajahala rock ‘n roll lokomotivu. S Let There Be Rock doplovili smo do kraja redovnog dijela koncerta, u čiji nas je zaključak poveo Angus desetminutnom dah oduzimajućom solističkom točkom. Angus je zaista hvale vrijedan gitarist, jer naizgled jednostavnim gitarskim zahvatima, frazama nabijenim erotikom i drskosti, tipičnim akordima i tradicionalnim rock soliranjem stvara potentnu mešavinu koja ne polazi za rukom mnogom tehnički puno boljem gitaristu. Nakon bučnog skandiranja da želimo još, Ac/Dc su nas usrećili još vječnom himnom i podsjetnikom da smo svi na putu u pakao (a pakao nije loše mjesto, sjećate se?) te briljantnim poklonom svima koji smo rockali s Ac/Dc – For Those About to Rock (We Salute You) i obasuli nas topovskim salvama i spektakularnim vatrometom. “Fire!”
Koncert Ac/Dc glazbeni je spektakl bez premca, koji bi bio grijeh propustiti. Ac/Dc dokazuju da su usprkos godinama i godinama nastupanja u vrhunskoj formi, usprkos povremeno slabom Johnsonovu vokalu. Upravo Johnson kaže da mu se s 63 godine zaista ne da više živjeti život rockera i vjerojatno je ovo bila jedna od posljednjih prilika vidjeti Ac/Dc u našoj blizini. A kakva je to bila prilika, jer se koncert Ac/Dc neizbrisivo urezuje u memorijske stanice zauvijek!
Fotografije: Francesco Zanet
Setlista
1.Rock N’ Roll Train
2.Hell Ain’t a Bad Place to Be
3.Back in Black
4.Big Jack
5.Dirty Deeds Done Dirt Cheap
6.Shot Down in Flames
7.Thunderstruck
8.Black Ice
9.The Jack
10.Hells Bells
11.Shoot to Thrill
12.War Machine
13.High Voltage
14.You Shook Me All Night Long
15.T.N.T.
16.Whole Lotta Rosie
17.Let There Be Rock
—dodatak—
18.Highway to Hell
19.For Those About to Rock (We Salute You)
Galerija slika
