Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 1996
Ocjena: 3.5/5
Ovaj snimak jedini je koncertni snimak Uriah Heep koji je izšao u devedesetima i ima status slušbenog izdanja. Snimljen je u trećoj dekadi lipnja davne 1994. u Kölnu (Njemačka), dakle usred one posljednje sveopće svjetske Pink Floyd koncertne euforije i uz glasne uzdahe žalovanja za palim prekurenim rock anđelom Kurtom Cobainom (Nirvana). Uriah Heep su u to vrijeme već odavno izgubili svu aktualnost i mase su njihovu glazbenu aktivnost s lakoćom previdjele. Tijekom lipnja te godine Uriah Heep otvarali su koncerte kao predgrupa legendarnim Deep Purpleima, koji su za razliku od suvremenika Uriah Heep svoj status velikog banda zadržali netaknut, većinom zahvaljujući elementarnosti riffa Smoke On The Water.
Snimka datira iz vremena kad su prošle tri godine od njihova aktualnog studijskog albuma “Different World” (1991.) i neposredno prije nego što se na tržištu pojavio jedan od njihovih najvećih dragulja, album “Sea Of Light” (1995.). Uriah Heep su do tada već osam godina postojali u nepromijenjenoj postavi i upravo za tu postavu karakterističan je izniman broj koncertnih nastupa i vrlo malo novih studijskih albuma.
Bend je postigao dogovor s njemačkom radijskom postajom da će koncert kasnije biti emitiran na radiju. Koncert je emitiran, ali ne u cijelosti. Iza nastupa stoji priča da je zvuk zbog oštećene opreme, uključujući monitore, bio prilično poguban za bend. Unatoč svemu, Uriah Heep bili su vrlo oduševljeni snimkama i odlučili su snimku i službeno izdati.
Set lista Uriah Heep nikako ne može biti loša ako u jednakim dozama ubaciš stari materijal s novijim. A pogotovo ne može biti loša ako si prisiljen nastupiti ispred Deep Purple. Tada se treba još posebno potruditi jer su ljudi još nestrpljiviji dok čekaju onaj “Smoke On The Water” riff. Moraš biti izuzetno fokusiran. Uz to tu je i svijest da se nastup snima, što je dovelo do izuzetne scenske igre. Uriah Heep predstavili su se kao izuzetno kompaktna i koherentna cjelina koja, unatoč činjenici da u postavi iz 1994. ima samo dva člana najimenitije postave svih vremena (iz prve polovice sedamdesetih), praši stare klasike kao da ih svira od pamtivijeka. Hammond klavijature izuzetna su kopija originala Hensleyja, a bend se potrudi uključiti i neke dulje jamove kojih na studijskim originalima nema (Gypsy, Look At Yourself). Shaw opet potvrđuje da spada u rang najimenitijih (a previđenih) hard rock pjevača, dok čvrsta ritam linija, Kerslakeovi sunovratni zamasi i nevjerojatno melodične i impulzivne bas linije nezamjenjivog Trevora Boldera diktiraju nepopustljiv ritamski marš kroz cijeli album. Repertoar pak nikako ne bi doživio tako sjajnu restauraciju da Uriah Heep i u novoj postavi nisu tvorili tako lijepe harmonije višeglasnog pjevanja. Scenska magija karakteristična za ovaj bend sačuvana je i ovaj put.
A kako se bend na ovoj snimci snažno naginje sviranju klasika s jednog od svojih najjačih ostvarenja, albuma “Demons And Wizards” (1972.), cijela je stvar tim privlačnija. Već je koncertni “Live In Moscow” (1988.) potvrdio da je nova postava prilično tvrđe (što je u ono vrijeme bilo moderno) usmjerena u odnosu na opus benda iz sedamdesetih. Boxovi riffovi opet su oštri i zabijaju se u motivske okvire kojih starija studijska ostvarenja nikako nisu bila dionica. To potvrđuje izuzetno navinuta verzija skladbe Devil’s Daughter (“Return To Fantasy”, 1975.), koketna i nestašna stalnica koncerata Stealin’ (“Sweet Freedom”, 1973.), a posebno cvijet s “Demons And Wizards” Rainbow Demon, koji se nakon dugih suhih godina ovdje opet našao na koncertnoj listi, zajedno s odličnom Circle Of Hands. Ova potonja nekako na albumu nadoknađuje nedostajući July Morning (“Look At Yourself”, 1971.). Gypsy, Look At Yourself, Lady In Black te Easy Livin’ dokazuju da se bend nije bojao eksperimentirati s repertoarom i išao je tim putem “na sve ili ništa” na veselje mase ispod pozornice.
U set listu ubačene su jedina skladba iz osamdesetih Bad Bad Boy (“Raging Silence”, 1989.) te Words In A Distance, koja će tek izaći na nadolazećem studijskom albumu “Sea Of Light” (1995.). Obje su s obzirom na zvuk i samu bit nove postave benda nevjerojatno dopadljivi i kompaktni komadi, dodatno nabijeni izuzetnim intenzitetom novog hard rock karaktera Uriah Heep. Najčvršće su od cjelokupnog materijala na albumu.
Budući da je album izšao 1996., Uriah Heep imali su dovoljno vremena odlučiti se za dodatni bonus materijal. Tako su uključili izuzetno lijepu umirujuću skladbu srednjeg tempa naslovljenu Sail The Rivers, za koju nije bilo mjesta da je momci uključe na album “Sea Of Light”, a koja ovo izdanje s bogatim Uriah Heep smislom za melodičnost čini posebno unikatnim i obveznim za sve pravovjerne sljedbenike benda.
“Spellbinder” (1996.) nije jedan od onih albuma koji bismo mogli opisati kao neupitnu klasiku i koji bi pripadao u svako kućanstvo. Za to se radije okrenimo snimci “Live” (1973.). Predstavlja pokušaj zadržavanja imena benda u medijima i time želju za daljnjom promocijom albuma “Sea Of Light” od strane izdavača SPV Records, kao i želju za buđenjem većeg zanimanja među masom za posjete koncertima Uriah Heep. Ovaj album ipak postoji kao obveza za sve Heep zaljubljenike. Nabijen je vražjim intenzitetom i koncertnom zaraznosti koju može postići samo pod markom Uriah Heep.
Postava
Bernie Shaw – vokal
Phil Lanzon – klavijature, prateći vokal
Mick Box – gitara, prateći vokal
Trevor Bolder – bas gitara, prateći vokal
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Uriah Heep
Popis skladbi
1. Devil’s Daughter (4:38)
2. Sealin’ (5:32)
3. Bad Bad Man (3:58)
4. Rainbow Demon (4:13)
5. Words In The Distance (4:42)
6. The Wizard (3:44)
7. Circle Of Hands (7:24)
8. Gypsy (7:08)
9. Look At Yourself (4:56)
10. Lady In Black (5:48)
11. Easy Livin’ (3:02)
12. Sail The Rivers* (6:52)
Trajanje albuma: 62.57
* bonus studijska skladba
