Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 30.03.2013
Subota navečer. Opet usrano vrijeme i opet mokra Ljubljana. Ništa novo zapravo, jer se na vrijeme žalimo već zadnjih nekoliko mjeseci. Upravo je vrijeme vjerojatno opet bilo najveći razlog zbog kojeg je koncert srpskih Infest i Space Eater, koji u sklopu turneje Deathrashing Across Europe haraju Europom, vidjelo sramotno malo ljudi. Samo tridesetak glava je pljunulo na vrijeme i stiglo u Channel Zero, a ostali su očito doma bojali pisanice, nabijali se šunkom i gledali neku jeftinu Hallmark ili Universal Channel interpretaciju bilo čega uskršnjeg. A bilo je puno ljepše uši na nekoliko sati odmoriti uz ritmove thrash metala i posebno uskrsno nadahnutih Infest.
Čast da razbiju prvu pisanicu ovaj je put pripala domaćim thrasherima Panikk, koji naše pozornice i dalje osvajaju bez zaustavljanja, na krilima odličnog prvijenca Unbearable Conditions. Ovaj put su Panikk prošli mnogo bolje nego na predstavljanju albuma na »release partyju« u škofjeloškoj Ostrigi. Tamo ih je nažalost pokopao prilično loš zvuk, koji je ovaj put radio kako treba. Panikk su tako došli do onog pravog izraza koji zaslužuju. I, kao što su dokazali, znaju ga i konkretno predstaviti. Unbearable Conditions se u uši već dobro usidrio, a pravi thrash rušilci kao Dismay, Messiah of Decay i Panic Attack uživo zvuče posebno dobro kad počnu lomatati onim zaista uvjerljivo masnim i masivnim groove dijelovima. Gapa i Nejc su uvjerljivo mučili gitarske žice, Grega je bez milosti mlatio po bubnjevima kao Bruce Lee po Chucku Norrisu, a na moju veliku radost zbog dobrog su zvuka u prvi plan došle i majstorske Rokove bas linije. Samouvjereni Gapa (u majici Re-Animator!) postaje sve bolji frontmen s uvjerljivim i nenaučenim pristupom, a Panikk su ovaj put iznenadili instrumentalom Away From Realitiy, a točku na i dodali su odlično izvedenom Exodus klasikom And Then There Were None.
U puno brutalnije vode, zapravo u vatrene pakleńe rijeke, potom su nas bez milosti gurnuli srpski death/thrash metal manijaci Infest. I to bez uvijanja. Plivaš ili umri! Da će Infest biti drugačija glazbena sodomija, pokazivao je već njihov imidž. Krvave majice, nitne, špice i naopako okrenuti križevi. Infest su bili brutalni, agresivni i blasfemični. Kod njih nema mjesta za komplicirenje, nego samo za neobuzdanu brzinu i razarajući death/thrash stare škole – dakle u prosjeku tri minute duge rafalne paljbe! Infest su pucali blasfemičnim rifovima, uši silujućim solažama, rušilačkim bubnjevima i rikćućim Vandalovim vokalom, koji je povrh toga servirao i najbolji »crab walk« poslije Abbatha. Infest se izdaleka vidi da žive i dišu to što rade na pozornici, jer su pritom iskreni i uvjerljivi. Baš kao i Vandalova obraćanja puna hvale braći po metalu te srednjih prstiju upućenih onom atletu na križu. Točno kako i dolikuje ovom blaženom uskršnjem slavlju, i toliko simpatično da se kasnije na račun Vandalovih obraćanja spontano pošalio i vokalist Space Eater. Infest, koji nisu stranci na našim pozornicama, ovaj su put odsvirali većinu aktualnog albuma Everlasting Genocide (naslovna skladba, Stronger Than Any God, Deathrash Sodom) te zabili čavle starijim klasicima kao što su Slavery to No One i Back to the War.
Za zadnji udarni val thrash metala pobrinuli su se još jedni od vidljivijih i boljih predstavnika srpskog thrash metala, Space Eater. Postava koja djeluje od 2004. doživjela je tijekom karijere tragičan udarac smrću frontmena Boška Radišića (2009. umro je u požaru), ali se uspjela pokupiti i bez milosti thrashira dalje. Dečki, koji su ime uzeli po skladbi Gamma Raya, prvijenac Merciful Angel izdali su 2007., album Aftershock 2010., a prošle godine izdani demo Ninja Assassin najavljuje novu ploču. Space Eater su se pobrinuli za energičan napad Bay Balkan Area thrash metala punog učinkovitih rifova i samouvjerenog vokala, koji je uvjerio i dobro izvedenim screamovima. Iako Space Eater ne izmišljaju toplu vodu thrasha, u onome što rade iznimno su uvjerljivi i kvalitetni, a uvjere i zanimljivim lirskim podlogama koje idu ruku pod ruku s agresivnom a istodobno melodičnom slikom glazbe. Bombs Away tako udara poput bombe temom bombardiranja Jugoslavije (naslov prvijenca ujedno je i ime NATO-ove operacije bombardiranja Jugoslavije), Daisy Cutter eksplodira u ime najvećeg eksplozivnog sredstva upotrijebljenog u Vijetnamu, a Ninja Assassin rifovima sjecka kao katana u istoimenom b-filmskom siru. Space Eater su udarnim thrashom i super energijom uvjerljiv nastup zaključili istoimenom skladbom, a na zahtjev doduše malobrojne, ali glasne publike za kraj odsvirali još i komad The One.
Galerija fotografija
