Izdavač: Samizdat
Produkcija: Stara šula
Godina izlaska: 2012.
Trajanje albuma: 54.55 min
Žanr: Rock ‘N’ Roll
Stara šula su primordijalni rock ‘n’ roll žongleri kroz koje struji snažna komponenta blues osjećaja! Kako već i samo ime kaže, album »Dirty 13« skup je trinaest (plus skrivena akustična instrumentalna skladba) sirovo i drsko razgolićenih, iskonskih rock n’ roll koračnica, odsviranih u jednom studijskom pokušaju (odbijemo li sitne sekundarne korekcije i zvučne popravke) koje zvuče baš u svemu što jesu iznimno uvjerljivo. I to kako u pogledu visokokvalitetnog aranžiranja, koje postiže izvanrednu kompaktnost i voltažnu dinamičnu protočnost, tako i u samim karakternim osobinama koje zrače skladbe uhvaćene na ovom nosaču zvuka – sve su odsvirane s izvanrednom snagom i strašću! Strašću koja se, kako u svirci tako i u vokalnom nastupu, ne libi preljeva seksplozije erotogeno začinjene potencije, zajedljivog gunđanja, pa čak i osjećaja da se nalazite u beznadnoj rupi punoj obilja alkoholnih derivata, u rupama dakle gdje organi za ravnotežu već odavno ne slušaju svoje alkoholom preopterećene vlasnike.
Teško je naći toliko iskrenosti i iskrene radosti, užitaka, a svakako i strasti prema glazbi kakvu zrače Stara šula! Sve na ovom albumu djeluje iskreno i istinito, što rijetko dobivamo od slovenskih grupa koje se bave bijesnom retorikom kombiniranja blues rocka prožetog punk prljavštinom, potkovanog neukroćenom vrevom rock n’ roll kotrljanja..
It Aint’ Easy i All Or Nothing odmah se punom parom zabijaju u AC/DC karizmu vražje zakukuljenog rifa i više. Već sam početak albuma potvrđuje da su Stara šula znatno bolje potkovani glazbenici nego što su to bili AC/DC na svom prvijencu. Svakako, ostavimo tu nevažnu činjenicu u pozadini, jer bez AC/DC ne bi bilo ni Stare šule.
Nisu sve skladbe albuma na engleskom. Neoproščeno je zanimljiv sudar bluesa i southerna koji u svakom trenutku može zanijeti komad u neku Lynyrd Skynyrd koračnicu s pravom primjesom blago odmjerenog stoner rocka, a skladba se u instrumentalnom dijelu opet razbukta u vražji AC/DC-jevski raskorak rock’n’roll galopiranja. U Jaz se smejim grupa ne skriva slikovito obraćanje perverzijama, i takav se karakter odlično dodaje strukturi skladbe punokrvne rock ‘n’ roll frizure. Tu je i boogieevska Going Down s »clean« zvukom – distorzija je isključena, gdje grupa razvija izniman žmoht u zvuku, koji još jednom jača izvanredan vokalni nastup i donosi jedan od najzanimljivijih trenutaka albuma.. Sjećate li se skladbe Bicikl (Leteči potepuhi) ili Stones Of Death (Lene kosti)? Naravno, Going Down je skrojena na svoj način, dakle u duhu nasljeđa grupe Stara šula, a začinjena je slikovitom uporabom i integracijom usne harmonike!
Ako ijedna skladba najbolje sažima karakter grupe Stara šula u jednom komadu, onda je to svakako naslovna. Kao takva najučinkovitije spaja koketno, čvrsto postavljen ritam kojim vlada pravi karakter bluesovske retorike, kakvu su nekoć kuhali u svojoj rock ‘n’ roll frizuri (opet) AC/DC, s nešto usporenijim tempom, ali erektivnim rockerskim držanjem koje ne poznaje popuštanje i ide do kraja u svom iskonskom izričaju. Kruna svega opet je odlično »Superhikovsko« pjevanje Andreja, koje još jednom dokazuje kako treba pristupiti vokalnoj interpretaciji nepokolebljivo drske rock ‘n’ roll arogancije, koju s jedne strane obilježava preljev punka, a s druge bluesa. Strastveno i s puno muda!
Vokal je odličan. Kao salivena za ovakvu glazbu. Posjeduje onaj bijesni, nepoštovano gunđavi, a krajnje arogantni karakter, s punom dozom grlenog začina baš za posao ložača na parnoj lokomotivi, iz koje za promjenu izbijaju alkoholne pare. Nevjerojatno je njegovo stupnjevanje (izlaz skladbe Dirty 13), koje postiže pravi vokalni krešendo gdje izražena grlenost djeluje kao da je Andreju u grlu zapela motorna pila. Da natuknem kako vokal u svojoj grlenoj grubosti povremeno zapinje o poznati karakter njegova veličanstva, jedinstvene rock ikone, jednog i jedinog – željeznog kancelara Lemmyja Kilmistera. S druge strane u sebi ima i djelić Petra Lovšina. Ali to su samo začini slijeva i zdesna, bez ikakve potrebe ili želje za imitacijom. Nikako. Vokal sastava Stara šula priča je za sebe i upravo je vokal jedna od glavnih privlačnosti njihova rock ‘n’ roll izričaja.
AC/DC karaktera drži se album kroz sve loših 55 minuta trajanja. A ipak Stara šula uspijevaju iz sebe izvući posrećenu mješavinu rock ‘n’ rolla, bluesa i punka, koja u konačnom zbroju donosi album retro škole stečevina rock n’ rolla (davnih vremena), no koji je zbog izvanredno proživljenog pristupa svjež i oštro odsječen, pa nije teško zaključiti da si Stara šula na taj način uspješno otvaraju prostor pod slobodnim suncem rock n’ rolla doline Šentflorjanske, za definiranje sebi svojstvene prepoznatljive glazbene naravi (i kulture).
»Dirty 13« je korektno kauboj-opasan album, pun mačizma, mirisa tjelesnih izlučevina koje u fiziologiji muškarca diktira oslobađanje testosterona i mirisa alkoholnih para. Nevjerojatno za Slovence! Prije bih rekao da takvu sirovu i bezobzirnu aroganciju mogu sažeti osjećaji kakve inače zrači glazba grupe AC/DC, južno od Kolpe, ali tu bih se pošteno prevario!
Pristni desperadosi Stara šula svojim prvijencem donose album koji pripada u pročelja svetišta motorističke kulture, noćnih lokala! I još nešto! Ovo je glazba koja se svira uživo. Živosti i iskrenosti joj ne manjka već na ploči, no puni zamah postiže tek kad se otrgne s lanca, jer tada pokazuje svoje pravo lice punokrvno zajedljivog pankerstva! Duboko preporučujem svim okorjelim rockerima da probaju ovaj album.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. It Ain’t Easy
2. All Or Nothing
3. Neoproščeno
4. Smokin’ Aces
5. Going Down
6. Jaz se smejim
7. Dirty 13
8. One For The Money
9. Crash Out
10. Crossfire
11. Zadnji ples mrtvih
12. Slovenska pesem
13. Ubijam se sam
Postava:
Krt – vokal, gitara, usna harmonika
Tomi – solo i “slide” gitara
Febo – bas gitara
Romi – bubnjevi
