Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 25.01.2019
Produkcija: Magnus Karlsson
Duljina albuma: 47.19
Žanr: AOR / Melodic Rock
Starbreaker je projekt iza kojeg stoje bivši TNT pjevač Tony Harnell i švedski čudesni, svestrano potkovani glazbeni legionar Magnus Karlsson. Tandem je 2005. i 2008. izdao dva studijska albuma, a onda je polako nestao sa scene. Pogotovo je istoimeni studijski prvijenac slovio po izvanrednoj dovršenosti i općenito po izražajnoj svježini.
Jedanaest godina između prethodnika »Love’s Dying Wish« i novog albuma »Dysphoria« dugo je razdoblje i u tom se vremenu može štošta promijeniti. Karlsson se punom parom bacio na djelovanje u njemačkoj powermetalskoj utvrdi Primal Fear, a Harnell se u međuvremenu u TNT vraćao i odlazio. Njegov posljednji izlazak iz TNT-a je definitivan, pa je Starbreaker tandem ponovno našao dovoljno vremena za pokretanje kreativnih silnica koje su rezultirale nastankom novog albuma.
Magnus je prije nekog vremena izdao dva solo albuma pod oznakom FreeFall, zatim je izašao i album projekta The Ferrymen, na kojem je sudjelovao i izvanredni Ronnie Romero (vokal) te pomalo zaboravljeni, karakterno doduše težak, ali svakako veličanstveni bubnjar Mike Terrana. Svi ti noviji Magnusovi uradci jedan za drugim poprimili su izdašniju produkcijsku nakostriješenost. To znači da su gitarske fraze odlučno naglašene. Glavna karakteristika, dakle, koja razlikuje Karlssonov pristup, i u aranžiranju i u produciranju, u odnosu na njegove radove prije priključenja Primal Fear. Svakako pak Karlsson nije izgubio izniman osjećaj za postavljanje ultra zarazne kompozicije koja te melodično krajnje mamljivim, pomirljivim i zaraznim refrenskim napjevom u tren oka začara. Dakle, te dvije osnovne karakteristike, prva je iznimno naoštrena produkcija u kojoj dominira masivni rifovski zid gitara, te glazbena dorečenost, definiraju i novi album »Dysphoria«, koji je u svemu nadogradnja oba studijska prethodnika projekta.
Harnell za svoje zrele godine zadržava nevjerojatnu vokalnu visinu. Ne samo visinu, nego i izvanrednu probojnost u višim do najvišim položajima, pri čemu se bez poteškoća približi i vokalnoj obradi pete oktave. Otvaranje skladbom Pure Evil posebno je nakostriješeno, što dokazuje da je Magnus na tu skladbu prenio karakteristike skladanja materijala za Primal Fear. Skladba nosi tipični power metalski rif i djeluje najnabrušenije i beskompromisno na novom albumu Starbreakera, što je zasigurno, s obzirom na očekivanja, lijep uvodni šok za slušatelja. Kasnije se album smiruje i veže uz karakteristike srednje brze ritmičnosti, pri čemu prednjači lavinasto zdepasti masiv rifovskog zida te za Magnusa poznato kombiniranje aranžmana za klavijature, koji oponašaju aranžmane kakve je Magnus darovao na studijskim albumima svojih naručitelja, od Boba Catleya (Magnum) do Tonyja O’Hore (The Sweet, Praying Mantis), pa sve do Russella Allena i Jorna Landea (Allen/Lande). Možemo reći da je Starbreaker stvar koja u 2019. zahvalno rješava nevolju zagriženih TNT fanova, koji već niz godina od Le Tekra i kompanije ne dobivaju dobar album. No svojevrstan karakter daje ovom projektu spomenuta implantacija svih skladateljskih vrlina koje karakteriziraju glazbenu širinu i veličinu Magnusa Karlssona kao umjetnika. Odlična mješavina obojega, s finesom Primal Fear razbijanja u uvodu, što je dovoljno da »Dysphoria« bude zanimljiva i ljubiteljima TNT-a, melodičnog rocka, i klasičnog powermetalskog »struganja«.
U aranžiranje se prikradaju i orkestralni elementi, što donosi udarna balada Beautiful One, koja na sredini presiječe raspoloženje i u kojoj se posebno iskre vrline Harnellovog pečatnog vokala i Karlssonove svestrane potkovanosti. Balade obično dosađuju, ali ova, za razliku od generičnosti, donosi jedan od vrhunaca albuma »Dysphoria«. Drama teatar pun bombastične zaraznosti i pompe. »Dysphoria« vodi projekt Starbreaker na posve novu izražajnu razinu i karakter. Izrazito produkcijski i izražajno osvježen. S obzirom na dosljednost i kvalitetu novog dostignuća, bilo bi prekrasno kada bi ovaj projekt jednom zaživio na pozornicama, u obliku prave grupe. Harnell bi za to zasigurno našao vremena, a žalibože bi ga s velikim naporom našao dostojno prezaposleni Magnus Karlsson. Pričekajmo što će donijeti budućnost, a ovaj spis valja zaključiti ustvrdnjom da je »Dysphoria« izvanredno dobar i dovršen melodičnorockerski uradak i već sada jedan od žanrovskih vrhunaca za ovu godinu.
Doista. Valja spomenuti da se album završava heavymetalski, kao što i počinje. Bilo je naime samo pitanje vremena kada će projekt Starbreaker obraditi Judas Priest klasik istog naziva, preuzet s klasičnog Judas Priest albuma »Sin After Sin« (1977). Starbreakerova obrada Judas Prisest klasika donosi izuzetno smion i strastven završetak albuma »Dysphoria«, što znači da je u pogledu obrade riječ o vrlo smislenoj integraciji i »produžetku« albuma.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.5 / 10
Popis skladbi:
1. Pure Evil
2. Wild Butterflies
3. Last December
4. How Many More Goodbyes
5. Beautiful One
6. Dysphoria
7. My Heart Belongs to You
8. Fire Away
9. Bright Star Blind Me
10. Starbreaker
Postava:
Tony Harnell – vokal
Magnus Karlsson – gitara, klavijature, prateći vokal
Jonni Lightfoot – bas gitara
Anders Köllerfors – bubnjevi
