Izvođač: Zbogom, Ajda
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2010
Trajanje: 43:01
Ocjena: 3.5/5
Tko su Zbogom, Ajda? Zašto su trenutačno vjerojatno jedini čistokrvni post-rock bend u Sloveniji, a tog statusa, dakle statusa slovenskog benda, nekako ne žele preuzeti, prihvatiti? O samom bendu naime na slovenskim stranicama nećete moći pročitati ništa. Jer jednostavno nema ničega napisanog o njima. No i za to postoji razlog. Članovi benda to naime ne žele. Čak je i promocija išla samo preko stranih foruma, posebno preko 4chanove glazbene sobe /mu/, gdje su Zbogom, Ajda opsežno lijepili poveznicu na besplatni download svojeg prvijenca Status.
Status je izašao 2010., no do njega se dokopalo tek nekoliko Slovenaca (vjerojatno samo /mu/tanti, dakle posjetitelji gore spomenute 4chan sobe). Nakon prvog slušanja album doista snažno podsjeća na sinonim post-rocka – Godspeed You! Black Emperor. Zapravo cijela stvar previše podsjeća na dotični bend, možda čak i previše nego što bi si glazbenik s dovoljno samopoštovanja smio dopustiti. Prvo je tu atmosfera, pa repetitivne gitarske linije, zatim kvazi-stežući govor (koji jednostavno previše sliči Godspeedovom »The Dead Flag Blues«, samo bez prefiksa »kvazi«), koji u tom svjetlu možda djeluje pomalo neiskreno i naivno, a dojam je da gotovo posve proturječi melankoličnoj glazbi koja slijedi; govor i glazba tako su na raskrižju, a ne na istom putu. I na kraju shvatiš da je zapravo »Zbogom« prijevod riječi »Godspeed« (hvala bogu da na slovenskom tlu nema nikakve motorističke bande imenom Ajda). Sve je to lijepo i u redu – imati uzore, ugledati se na njih, ali činjenica je da u cijeloj stvari treba biti oprezan.
Okej, možda zvuči da su Zbogom, Ajda jeftina kopija Godspeeda. To nije (posve) točno. Bend zacijelo zadržava dio samosvojnosti. Cijeli je album puno ambijentalniji, čak i puno minimalističkiji od radova Godspeeda. U prvom su planu gotovo isključivo gitare, bubnjeva nema, tu i tamo čuje se klavir te govorna riječ, ponekad čista, ponekad podvrgnuta hrpi efekata. Na šestoj skladbi albuma, nazvanoj »Mesečina«, pojavljuje se čak i vokal, i muški i ženski. To je zacijelo dobrodošao dodatak, ali nažalost je vokal… pored. Loš. Nepjevljiv. Ženski vokal još drži neku višu razinu, još se spaja s glazbom, a muški vokal nažalost ne posjeduje dovoljno, ovaj, glasa da bi suvereno nastupio u tako prominentnoj ulozi. To je još uočljivije u dijelovima kad se vokali preklope – tamo osobito muški vokal strši onako kako ne bi smio stršati. Istodobno je vrlo dominantan primorski naglasak, što samo po sebi možda nije loše. Naime, Zbogom, Ajda na neki način pokušava biti svojevrstan narodni bend. Govorenom riječju starije gospođe i djevojke stvara neku vrstu mita na našim prostorima, jer ponajprije starija gospođa pripovijeda nekakve fantastične priče, nadrealistička doživljaja, koja bi glazba benda potom trebala nadograditi – u tom smjeru djeluje kao svojevrsna kulisa odn. dio priče. Tako bi se ploča mogla proglasiti konceptualnom, jer se neprestano drži točno određenih smjernica koje određuju crvenu nit ploče, a tu bend možda gubi izravnu vezu s, recimo, Godspeed You! Black Emperor.
Unatoč svemu, nemoguće je i poreći da instrumentali nisu izuzetno lijepo dotjerani i prije svega zanimljivi. Već zato što se udaljavaju od klišejske post-rockovske tendencije tiho-glasno-tiho, nego drže više-manje istu glasnoću, a ipak ostaju dinamični. I iako su neki obrasci snažno preuzeti od (opet) Godspeeda, osobito recimo u skladbi »Sanje«, nađe se više nego dovoljno eksperimentalnih i posve svojevrsnih dijelova koji ne mogu razočarati (osobito oni dijelovi koji su više inspirirani suvremenom klasikom). Koji su drukčiji. Koji nisu jedan te isti post-rockovski bullshit koji se danas kreira na tone. Problem je naime u tome što je post-rock postao žanr u kojem se najvjerojatnije najlakše stvara da bi se zadovoljilo neke osnovne kriterije. Dovoljno reverba, dovoljno delaya, lijepi cleani i distorzija za »iznenadne« glasne dijelove, pa imaš post-rock. Zbogom, Ajda nadilaze tu tipičnost i još uvijek zadržavaju lijepu mjeru slušljivosti, eksperimentalnosti, napokon i kreativnosti.
Statika tako nikako nije savršen prvijenac, ali takvih praktički i nema. Statika nije ni odličan prvijenac. Nije ni potpuno svojevrstan prvijenac. Ali je zacijelo prvi takve vrste na našim prostorima. A bend negdje mora početi, makar i s pretjeranim ugledanjem na svoje uzore. Ipak, već prvijenac ima dovoljno unikatnosti, dovoljno nekog zvuka koji može postati prepoznatljiv za bend, da Zbogom, Ajda imaju više nego dovoljno temelja za odlučan skok prema posve vlastitoj glazbi. Statika neka dakle miruje, a Zbogom, Ajda neka se samo kreće naprijed.
Postava
Andi Koglot – gitara, klavir, vokal, terenski snimci, ambijentalni zvukovi, tekstovi
Andraž – gitara
Eva – vokal
Popis skladbi
1 Tukaj…
2 Sanje
3 Lahko vidim v neskončnost
4 Na drugi strani ceste
5 Samo ptice letijo v prvem razredu
6 Mesečina
7 Statična paranoja
8 Vozi, išči, izgubi…
