Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Videm (Udine) / Castello di Udine / Italija
Datum koncerta: 07.07.2016
Broj posjetitelja: 1000
Steve Vai, jedan od onih teško nadmašivnih gitarskih asova i za mnoge nedostižnih gitarskih »božanstava«, svoju je posljednju europsku turneju odradio u lipnju 2013., kad je s 45-članim rumunjskim orkestrom izvodio svoju glazbu i, među ostalim, predstavio se i na koncertu u tršćanskom teatru Poiiteama Rossetti. Uz to još uvijek vrlo živo odzvanjaju sjećanja na njegov posljednji posjet slovenskoj prijestolnici u studenom 2012., gdje je Steve Vai u svojoj karijeri, uključujući nastup s G3 u tivolskoj dvorani u srpnju 2004., nastupio ukupno četiri puta.
Budući da se rock’n’roll vremena Kranjcima iz dana u dan sve više mrače, prisiljeni smo na koncerte većih do najvećih izvođača stalno ići u inozemstvo. Ponekad srećom ne baš daleko, kao ovaj put, kad se znameniti gitarski čarobnjak zaustavio kar na dvorcu u Vidmu. Idilična parkovna dvorska površina, odnosno prostrana zelenica smještena pred samom dvorskom utvrdom, ugostila je impozantnu pozornicu, a pred njom je bilo postavljeno kojih 1500 sjedala. Steve Vai je sa svojom pratećom postavom, koju čine još basist Phillip Bynoe, bubnjar Jeremy Colson i Vaijev vječni »gitarski sluga«, ali ništa manje izvrstan glazbenik, Dave Weiner, na pozornicu stupio točno u pola deset navečer. Dakle, po službenoj najavi. Čovjek je novu turneju iskoristio za obilježavanje 25. obljetnice izdanja svoje kultne klasike »Passion And Warfare« (1990). Vai ni u tom pogledu nije držao ruke u džepovima, pa je jubilej pospratio novim službenim dokumentom naslovljenim “Modern Primitive” (2016), koji je dvostruki. Na prvom disku nalaze se skladbe nastale u vrijeme snimanja albuma »Passion And Warfare«, a ostale su sve do ove godine pohranjene u Vaijevim »arhivima«, a na drugom disku nalazi se remasterizirana verzija studijskog albuma »Passion And Warfare« (1990), koji je Vaia smjestio među elitu svjetski najuspješnijih i najcjenjenijih glazbenih izvođača te ono što je najvažnije. Među elitu najposebnijih i najneobičnijih glazbenih umjetnika svih vremena ere rocka.
U prvom dijelu koncerta Vai je odsvirao nekoliko klasika s prošlih studijskih albuma, a koncert je otvorio sa šegavom Bad Horsie (»Alien Love Secrets«, 1995). Lijepo uvodno zagrijavanje na masnom gitarskom rifu, odsviranom u ritmičkom ključu lijenog konjskog galopa potkovanog gitarskim ukrasima koji duhovito oponašaju konjsko njištanje, odmah je na prizorištu uspostavilo iznimno živahno i vedro raspoloženje koje nije popuštalo ni na tren. Sve do kraja koncerta. Ukratko. Već je uvodna točka predstavila Vaijev smisao za humor i njegovo znamenito izvrtanje svih životnih situacija na šaljivu stranu medalje. Baladna Tender Surrender zamijenila je prvotno najavljenu Whispering A Prayer, a to je ujedno bila i važnija zamjena na inače ustaljenoj set listi aktualne turneje.
Većina je čekala vrhunac večeri. Izvedbu cijelog albuma »Passion And Warfare« uživo. Prije početka tog čina Vai je uzeo malo vremena da vješto opravda svoju namjeru, rekavši da je konačno sazrelo vrijeme da se u njemu nađe ovdje i sada, s pravom pratećom ekipom koja može uživo odsvirati tako zahtjevan album, prema kojem Vai oduvijek gaji izniman strahopoštovanje. Predstavu je krasilo i projekcijsko platno s nekoliko nostalgičnih trenutaka iz vremena izlaska albuma, dakle vratili smo se u drugu polovicu osamdesetih i početak devedesetih, uključujući uvodni video u kojem Vai u društvu Briana Maya izvodi otvarajući Liberty. U nastavku su se redom pojavili i snimke s pozdravima Joea Satrianija i Johna Petruccija, po uzoru na režiju kao da je riječ o prijenosu uživo (nešto slično na svojim nastupima koristi i Vaijev nerazdvojni kolega Devin Townsend), a naravno, sve je pritom zaokrenuto u znameniti američki humor, koji oduvijek obvezno prati rockersku zabavu cijelog planeta. Vai je s ekipom razvukao nekoliko skladbi u izlazne produžene jammove, u kojima su se zlatno razmahnuli neuništivo podivljali Jeremy Colson na bubnjevima i majstorski Bynoe, koji je osupnuo osjećajem za slap-anje po bas gitari.
Vai je po ustaljenoj maniri začarao svojom izvanrednom karizmom, koja prati njegovu nedostižnu i jedinstvenu virtuoznost autorske art kulture. Pritom je izvodio sve moguće pokrete koji ne spadaju u standardnu praksu sviranja gitare, solaže je popratio zabavnim pucketanjem brojnih grimasa lica, a sve je te gimnastičke zaokrete majstorski artikulirao svojim iznimno dugim i gipkim prstima. Vitkostasi pedeset i petogodišnjak djeluje u svakom pogledu izvanredno. Očaravajuće, zapanjujuće. Kao što rekoh. Unikatno i jedinstveno. Uz izvedbu albuma »Passion And Warfare« ponovno je preuzeo jedinstveni ep For the Love of God s dahom oduzimajućim izlaznim produženim jammom kojem nije bilo kraja, te odličnu videoprojekciju koja u jednom dahu prikazuje čovječanstvo, odnosno čovjeka stvorenog na božju sliku, njegovu ljepotu i sve strahote koje su nam postale, tijekom svih godina »grabežljive žudnje za prevlašću«, nažalost samorazumljive. Srcedrapateljski prikaz našeg stanja.
Treći, to jest završni dio koncerta, uvodno je otvorila točka koju je Steve Vai napisao s Frankom Zappom, kod kojeg se kalio u prvoj polovici osamdesetih, pri čemu se na platnu ponovno odvrtjela arhivska snimka tadašnjeg dvadesetjednogodišnjeg Vaia u društvu nezaboravnog genijalca Zappe. Kao što je već nekoliko godina običaj na koncertima Stevea Vaia, čovjek na pozornicu zove dvojicu kandidata iz publike, svakome od njih naloži da u glavi smisle motiv koji bend kao cjelina memorira i iz tih motiva stvori novi instrumental. Stvar koja je s jedne strane krajnje zabavna točka, uz koju se opušta ponajprije Vai s ekipom na pozornici, nakon nekoliko godina može djelovati već pomalo izživljeno, jer bi mnogi ljubitelj Vaijeve glazbe radije vidio da glazbenik taj dio repertoara popuni kojom dodatnom autorskom skladbom.
Redovni dio koncerta odvrtio se u tren oka. Vai je na pozornicu došao još jednom po obvezni dodatak te »skromno« upitao publiku: »Možemo li odsvirati još jednu pjesmu?«. Bend je tako udario u zzaželjenu Firegarden Suite, odnosno središnji trenutak te suite naslovljen Taurus Bulba te tako zaključio novu vrhunsku predstavu, koja je u cjelokupnom vremenskom trajanju trajala dva sata i dvadeset minuta.
Setlista
1. Bad Horsie
2. The Crying Machine
3. Gravity Storm
4. Tender Surrender
—“Passion And Warfare” (1990) full album—
5. Liberty
6. Erotic Nightmares
7. The Animal (virtual duel with Joe Satriani)
8. Answers
9. The Riddle
10. Ballerina 12/24
11. For the Love of God
12. The Audience Is Listening (virtual duel with John Petrucci)
13. I Would Love To
14. Blue Powder
15. Greasy Kid’s Stuff
16. Alien Water Kiss
17. Sisters
18. Love Secrets
—————————
19. Stevie’s Spanking (orig. Frank Zappa)
20. Build me a song
21. Racing the World
—dodatak—
22. Fire Garden Suite IV – Taurus Bulba
Galerija slika
