Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Sinfield, Peter
Izdanje: 1973
Trajanje: 42:51
Ocjena: 3/5
“Still” je prvi i zasad jedini album u režiji Petera Sinfielda, engleskog pjesnika i glazbenika, koji je najpoznatiji po svojoj ulozi pisca tekstova na prva četiri albuma prog rock velikana King Crimson. Sinfield je bio originalni član sastava u kojem je aktivno djelovao od 1969. do 1971. Proslavio se prije svega kao izvrstan pisac metafizičkih tekstova i tvorac koncepata za naslovnice njihovih albuma. Njegov najvažniji doprinos u ulozi člana King Crimson vjerojatno je taj da se upravo on dosjetio njihova imena. Nakon verbalnog sukoba s gitaristom Robertom Frippom oko vodstva u sastavu krajem 1971. morao je pokupiti svoje stvari i otići, jer mu je prijetilo da će mu Frippoman jednog dana melotronom razbiti glavu. Nakon odlaska iz King Crimson još je nekoliko godina ostao aktivan i konstruktivan čimbenik u svijetu progresivnog rocka. Među ostalim, obavio je mnogo dobrog kao producent prvog albuma sastava Roxy Music te kao pisac tekstova za sastave Emerson, Lake & Palmer i Premiata Forneria Marconi.
“Still” predstavlja Sinfieldov pokušaj spajanja njegova lirskog genija s glazbenim vizijama koje su crpile i iz njegove King Crimson ostavštine i iz nekih oblika popularne glazbe 70-ih. Na albumu su mu u ulozi posebnih gostiju pomogali brojni slavni glazbenici koji su na ovaj ili onaj način (uglavnom kao bivši članovi) povezani s King Crimson, predvođeni Johnom Wettonom, Gregom Lakeom, Keithom Tippettom, Melom Collinsom, Bozom Burrellom i Ianom Wallaceom. Peter se u ulozi instrumentalista na zadovoljavajući način okušao na akustičnoj gitari i sintisajzeru.
Album, koji je najzanimljiviji svim sljedbenicima King Crimson, donosi prilično šarolike rezultate; od nekih gotovo veličanstvenih dosega kojih se ne bi posramili ni originalni King Crimson do šačice doista žalosnih pokušaja bavljenja elementima pop glazbe. Peter nije rođen za pjevača i to je neoboriva činjenica, iako posjeduje ugodnu, baršunastu boju glasa. Problem je u njegovu iznimno ograničenom rasponu zbog kojeg većina melodija na albumu ne može doći do većeg izražaja nego što bi mogla. Još veći problem je u tome što se često ne može odlučiti bi li tekstove radije pjevao ili kazivao. Iz toga obično nastane neka svojstvena narativno-pjevačka mješavina, koja na trenutke zna djelovati i naporno.
Glazbenu sliku “Still” mogao bih grubo opisati kao djelomični nastavak eteričnih pastoralnih simfonijskih aranžmana i harmonija kakve su stvarale rane verzije King Crimson, ali bez one glazbene discipline, kompleksnosti i disonantnih improvizacija koje je Fripp nakon Peterova odlaska još izbrusio. Moglo bi se reći da “Still” djelomično odražava onu nježnu, pastoralnu stranu King Crimson, kakvu je bilo moguće naći na nekim njihovim ranim skladbama poput “I Talk to the Wind”, “Moonchild”, “Cadence and Cascade” ili “Islands”. U tom pogledu album nudi vrlo opušten pastoralni, mjestimice gotovo pop rockovski pristup. Isto tako na albumu nema ni traga kakvim mračnim ili jezivim eksperimentima u stilu “Devil’s Triangle”, jer je Peter oduvijek bio prilično nježna, tipična pjesnička duša.
Najprije bih istaknuo vrhunce albuma, među koje se ubrajaju kompozicije koje se zahvaljujući svojim eterično-simfonijsko-pastoralnim aranžmanima barem djelomično približavaju onoj izvornoj King Crimson magiji. Na prvom mjestu je to eterična “The Song of the Sea Goat”, koja je građena na aranžmanu klasičnog skladatelja Antonija Vivaldija i već zato ne može biti promašaj. Osim toga može se pohvaliti prekrasnim aranžmanima na flauti, klaviru i melotronu, koji stvaraju doista čarobno ozračje. “Under the Sky” je obrada odlične skladbe koja potječe još iz vremena prije Crimson projekta Giles, Giles & Fripp i kao takva sadrži najviše srodnosti s Peterovom slavnom prošlošću. Ugodna melodija građena je na eteričnim aranžmanima melotrona i zvukovima flaute, a ne manjka ni vrlo dobra solaža na klaviru. Jedan od Peterovih skladateljskih i pjesničkih vrhunaca predstavlja nostalgični “Envelopes of Yesterday”, koji sadrži brojne psihodelične nijanse s dobrom središnjom melodijom i hipnotičnom solažom na flauti. Način Peterova pjevanja ovdje se čini najuspjelijim. Među uspjele domete ubraja se i naslovna skladba, u kojoj se Peter tijekom pjevanja uživljava u svoje osobne snove. U nastavku ga zamjenjuje Lakeov moćni vokal, koji na taj način kvari poruku skladbe, jer njegova pjevačka superiornost potpuno zasjeni prethodno Sinfieldovo sanjalačko mrmljanje.
Lavlji dio preostalih tvorevina spada među manje zanimljive eksperimente s prilično prosječnim rezultatima. Većina njih mu ne služi na čast, iako se nijedna ne bi mogla označiti polomom. Na njima se Peter želio okušati u osobnijoj ulozi pjevača-pjesnika te u eksperimentiranju s izravnijim rockerskim stilovima, koji mu nažalost nikako ne leže, kao primjerice “Will It Be You”, gdje se okušao u countryju i pritom u tren oka propao, a o nekom “Wholefood Boogie” da ni ne govorim.
“Still” svojim križanjem elemenata art rocka i popa zapravo predstavlja tranzicijski proizvod Peterove profesionalne karijere, jer je istodobno nagovijestio njegovu budućnost u svijetu pop glazbe (počevši s ateističkom božićnom himnom “I Believe in Father Christmas”, kojoj je u 80-ima slijedilo pisanje tekstova za neke popularne glazbene izvođače) te podsjetio na njegovu prog rock prošlost. “Still” predstavlja zanimljiv samostalni pokušaj u režiji genijalnog pjesnika, koji se u ulozi glazbenika i skladatelja uspio iskazati iznad svih očekivanja, ali nemoj očekivati izgubljeni album King Crimson. Za nešto slično Peter bi morao dopustiti Lakeu da ga na glavnom vokalu zamijeni kroz cijeli album. Pa i to bi bez prisutnosti gitare u režiji njegova “najboljeg prijatelja” bila misija nemoguća. Unatoč svim njegovim manama, “Still” je solidan proizvod povijesnog značaja, koji ne smije nedostajati u zbirci svakog King Crimson sljedbenika. Za kraj još podatak za sve kolekcionare: album je 1993., s dvije dodatne skladbe i izmijenjenim redoslijedom, ponovno izdan na CD-u kao “Stillusion”.
Postava
Peter Sinfield – vokal, 12-žičana gitara, akustična gitara, sintisajzer
Min – bubnjevi, udaraljke
Chris Pyne – trombon
Stanley Roderick – truba
W.G. Snuffy Walden – gitara
Ian Wallace – bubnjevi
Tim Hinckley – električni klavir, klavir
Snuffy – električna gitara
Brian Flowers sintisajzer
Don Honeywill – bariton saksofon
Keith Christmas – gitara
Greg Lake – električna gitara, vokal
Robin Miller – puhački instrumenti
Greg Bowen – truba
Richard Brunton – gitara
Boz Burrell – bas gitara
B.J. Cole – gitara
Brian Cole – gitara
Mel Collins – flauta, saksofon
Steve Dolan – bas gitara
Tim Hinkley – klavir
Don Honeywell – saksofon
Phil Jump – klavijature, hammond orgulje, glockenspiel
The Box – bas gitara
John Wetton – bas gitara, bubnjevi, udaraljke
Keith Tippett – bas gitara, klavir
Produkcija
Peter Sinfield i Greg Lake
Popis skladbi
1. The Song Of The Sea Goat
2. Under The Sky
3. Will It Be You
4. Wholefood Boogie
5. Still
6. Envelopes Of Yesterday
7. The Piper
8. A House Of Hopes And Dreams
9. The Night People
