»Stoljetni ples« – Trideset godina grupe Panda (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiska / Slovenija
Datum koncerta: 07.04.2016
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 13,00€

Povodom tridesete obljetnice djelovanja jedan od najmarkantnijih sastava koji su se na našim prostorima pojavili u drugoj polovici osamdesetih okupio se na svom velikom gala koncertu u CUK Kino Šiška kako bi taj jubilej i konkretno proslavio. Sekstet Panda svom je jubilarnom koncertu dao naslov »Stoljetni ples«, što se poklapa s još jednim važnim događajem za grupu. Naime, objavila je novi, ukupno deseti studijski album, koji je nastajao posljednjih pet godina.

Bend u novoj eri ne nastupa puno, ali kad se prihvati koncerta, pristupa mu s maksimalnom zauzetošću. Sat otkucava osam navečer. Akademskih petnaest minuta kasnije na pozornicu izlazi poznati radijski glas, ovaj put u fizičkom izdanju Andreja Karolija, a zatim muški dio ekipe počinje zagrijavati prste instrumentalnom Taxi.

Na raznolikom prijeđenom putu kroz tri desetljeća postojanja u postavi se izmijenilo čak šest djevojaka i baš sve su se te večeri našle i na pozornici. Bend je u postavi s novom pjevačicom Ninom Bauman te godinama standardnim licima koja nose Andrej Pompe (klavijature, prateći vokal), Samo Pirc (gitara, prateći vokal), Vlado Pirc (bas gitara, prateći vokal), Damjan Mulej (bubnjevi) i Vanja Vogrinčič (udaraljke) svirao, reci i piši, maratonska dva sata i tri četvrt. Zvuk je opteretio dodatnom tročlanom puhačkom sekcijom, a dašak erotike u zvuku grupe pojačao je i Primož Fleischman s alt saksofonom. Iako je grupa, očekivano, većinu točaka izvela s Ninom Bauman, u izvrsnom akustičnom odjeljku punom osvježenja bend je naravno na pozornicu pozvao i preostalih pet bivših pjevačica. Oživjele su skladbe koje ne samo da su definirale svaka svoju eru u grupi nego neke od njih predstavljaju gotovo ponarodjele art pop evergreene koji su u danom vremenu i prostoru sooblikovali sliku slovenske srednjevalne glazbe. Među iznimno zabavnim trenucima koncertne večeri prvo je mjesto odnijela izvedba skladbe Lino u »a cappella« režiji »čistokrvnog vokalnog« kvarteta Male Malice pod budnim mentorstvom prve Pandine pjevačice Suzane Jeklic.

Koncertna je predstava protekla u sjaju potpunog izvedbenog perfekcionizma, od izvrsnog zvuka do samog prepleta instrumenata, u kojem su članovi izuzetno osluškivali jedni druge i međusobno se razumjeli. Iako je glazbena slikovnica grupe vrlo prijemčiva svakom uhu, njezina je izvedba sve prije nego jednostavna. U glazbi se krije obilna doza vješto podmetnutog jazza, poprilično osjećajnih soul-bluesovskih zavoja, ali i temperamenta world glazbe i šaka rockerski razuzdanih decibela. Sve je to profinjeno utkano u art pop sadržaj jedinstvene glazbene iskaznice, odnosno karaktera grupe. A te večeri doista nisam čuo ni jednu krivo pogođenu notu ni kiks. Samo prepuna mjera mekoće i profinjene osjećajnosti, kroz postupno stupnjevanje raspoloženja do novog zvučnog klimaksa i natrag. Bend je na pozornici funkcionirao kao i uvijek. Kao mini orkestar. S obzirom na profinjenost i istančanost brojnih žanrova koji se tope u talioničkom loncu glazbenog vizionarstva grupe, usporedbe s Amerikancima Toto ili Englezima Spandau Ballet nisu neumjesne. U Pandinoj glazbi čuješ svašta, a ne znaš kamo bi to stavio. Jednostavno zato što je bend »to nešto« oduvijek predstavljao kao dio samosvojne autorske jedinstvenosti. I nove skladbe (Stoletni ples, Noro, Ljubimec brez imena) izvrsno i zrelo se slijevaju u osuvremenjeni koncertni repertoar.

Na početku je pogled na gledalište djelovao pomalo zastrašujuće, jer sam jedva nabrojao kojih 350 glava. Koncert je naime započeo vrlo rano, a publika je počela kapati u dvoranu još tijekom koncerta, duboko prema devetom satu. Drugu polovicu koncerta pratilo je konkretnih nekih 600 slušatelja, koji su više puta izgubili glavu i u zboru pjevali omiljene klasike odnosno evergreene. Energija je bila nabijena pozitivnim vibracijama. Vrhunac koncerta došao je u završnom finalu, kada su se za izvedbu najpoznatije Pandine skladbe Daleč stran na pozornici izmijenili baš svi akteri. Svih šest pjevačica, kvintet instrumentalnog dijela postave Panda, četiri beskrajno zabavna »čudaka« iz sastava Male Malice, saksofonist Fleischman i puhačka trojka. Sve skupa bilo je u tom trenutku na pozornici čak devetnaest ljudi! S višekratnim ponavljanjima markantnog refrena zajedno s grupom je tutnjala cijela dvorana Kina Šiška. Intenzivniji i emocijama prepuniji završetak koncertne večeri gotovo da nije bilo moguće režirati.

Nezaboravan događaj za grupu i za slovensku glazbenu scenu! Novi je miljokaz tako prijeđen, i to s novim albumom u džepu! Maratonski spektakl. S obzirom na to da je u prostoru bio prisutan RTV Slovenija, može se nadati da su događaj zabilježili kamerama. Bilo bi lijepo da se nađe izdavač, financiran od strane države, koji bi grupi Panda pomogao izdati pravi koncertni dokument.

foto: Klemen Udovč