Stoljetni ples
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Panda
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2016
Trajanje: 49:38
Ocjena: 4/5
»Stoletni ples« je album koji je nastajao dugo, a Panda su tijekom njegova nastanka zamijenili čak tri pjevačice. Pa ipak: vremenski raspon je doduše dug, ali opravdava kvalitetu koja stoji iza konačnog proizvoda. S obzirom na poznati i već pomalo poslovični perfekcionizam legendarnog Andreja Pompea i njegove ekipe, to više nikoga ne iznenađuje. »Stoletni ples« novi je izvrstan uradak ove, u mnogočemu već legendarne, slovenske art pop rock postave.
»Stoletni ples« ima nekoliko iznimno snažnih skladbi koje, kao što je to u zrelim godinama već uobičajeno za grupu, traže naklonost radijskih valova. Naravno, onih koji daju prednost glazbi usmjerenoj prema sredini. Bend, koji je posljednjih godina »napredovao« u sekstet (sa stalnim udaraljkašem Vanjom Vogrinčičem), ni na novom albumu ni za pedalj ne odstupa od provjerenog recepta glazbeno zaraznih skladbi koje dosežu atmosferski vrhunac u zavodljivo zaraznim refrenima, a ti pale već pri prvom slušanju. Novi album utjelovljuje sve za čim stoji ime grupe od početaka sredinom osamdesetih do danas, naravno uz zreli evolucijsko-artistički iskorak u nova vremena. A esencija je tu i glasi jednoglasno: »Panda!« Već udarna uvodna i jedna od najsnažnijih točaka albuma Ljubimec brez imena za bilo kojeg je slušatelja prvorazredni mamac koji učinkovito budi zanimanje i za ostatak glazbene supstance ovog albuma. Općenito je prvi dio albuma izuzetno snažan, jer se redaju skladbe (Ljubimec brez imena, Noro (s vjerojatno najuspjelijim refrenom cijele ploče), Stoletni ples, Kakšno sonce, kakšen dan) pomno dotjeranih aranžmana, dakle bez kvalitetnih kolebanja, i doslovno jedna drugoj oduzimaju pozornost.
Novi album ostavlja dojam intenzivnijeg koketiranja s latino ritmovima nego prethodnici. Svakako je u tom pogledu važan građevni element koji daje takav osjećaj, učinak odnosno doprinos udaraljkaša Vanje Vogrinčiča, koji u profinjeno uočljivoj kombinaciji skladnog dijaloga s bubnjarom Damjanom Mulejem jača ritmičku podlogu točaka, odnosno dodatno popunjava prostor raspoloživog zvučnog krajolika skladbi. Organski zvučan i pun topline ostaje mekano gipki i u unosu melosa aktivni dinamični bas uvijek pouzdanog Vlada Pirca, dok Samo Pirc pokazuje nevjerojatnu višeslojnu »izklesanost«, jer je kao gitarist na albumu izložen barem koliko i Andrej Pomple na klavijaturama i mora se znati neprestano prilagođavati osjetnim aranžerskim razmacima u skladbama. Gitara spretno ispunjava pasaže filigranskom mekoćom pomno odmjerenih nota kojih je radije manje nego više, održava kompaktnost aranžmana i jača samo raspoloženje skladbi. Tu je naravno glavni krivac komponiranja maestro Pompe, koji čuva svu duhovitost i razigranost aranžmana šarolikom uporabom klavijatura i u izvedbi cijelo vrijeme ostavlja djelić slobodnog prostora za istraživačku razigranost.
Među tri pjevačice koje pokazuju svoju vokalnu ekspresiju kroz jedanaest skladbi albuma zapravo nema posebnih odstupanja ni u osnovnoj boji vokala ni u pristupu vokalnoj izražajnosti. Zapravo to razlikuje tek malo pažljivije i izoštrenije uho. Zanimljivo je da se grupa nije odlučila ponovno snimiti ni one točke koje su bile snimljene još prije dolaska Nine Bauman. Pandovci su jednostavno bili očito posve zadovoljni rezultatima. Tako album »Stoletni ples« mnogo autentičnije izražava onu priču o grupi Panda koja se odvijala tijekom posljednjih pet godina, odnosno od dana kad je ovaj album počeo nastajati pa sve do njegova izlaska. Unatoč tome što površno uho i ne razabere odmah da su na albumu zapravo tri različite pjevačice, blagu inicijativu i primat na albumu preuzima izvedba Nine Bauman, ne samo zbog toga što je njezin glas zastupljen na šest od jedanaest skladbi, nego i zato što uvjerava posebnom vokalnom mekoćom koja intenzivno djeluje osobito u trenucima soulovske improvizacije. Ciljam ponajprije na mirnu točku albuma Grem svojo pot, tako da grupa može u budućem razdoblju djelovanja s njom biti u svemu smirena i ispunjena. Nina je naime pjevačica iz pravog tijesta.
Bend je na kraj albuma dodao i skladbu Kje je ta mož II. Riječ je dakle o starijoj skladbi koja je prvi put dobila svoje mjesto na albumu »Urbanavantura« (2001). Njezina je koautorica bivša pjevačica grupe Suzana Jeklic, koja pjeva u izvorniku skladbe. To je iznimno snažna točka koja u novoj i osvježenoj režiji pod Admininom vokalnom palicom izvrsno zaključuje album »Stoletni ples«.
Inače, Panda su ekipa koja i na novom albumu u svojoj art-pop strasti ponovno majstorski spaja plejadu glazbenih žanrova u talionički lonac svojevrsne vlastite glazbene kulture. Tu su elementi world glazbe, uvijek jasno zamjetni, i jezgrovita podloga jazzovskih začina u aranžmanima, momenti soula, bluesa i naravno pasaže u kojima se u frazama izdašnije zagrize gitara pa posljedično i sam album odlučnije rockovski završi. Glazba je prožeta melankoličnim treperenjem kakvo razvija svojevrsna glazbena narav slovenskog zemljopisnog podrijetla.
Grupa ponovno djeluje kao »mini-orkestar«, graditelji glazbeno-zvučnog krajolika raspoređeni su ravnopravno. U međusobnom dijalogu instrumenti koji u središtu zbivanja okružuju vokale ne podređuju se jedni drugima, nego cijelo vrijeme koegzistiraju strpljivo i pomirljivo. Izvrsno se slažu jedni s drugima i u profinjeno izrađenom aranžiranju odlično nadopunjuju.
»Stoletni ples« veličanstven je album zrele grupe koji je doduše nastajao dulje vrijeme, ali se zato može pohvaliti iznimnom dovršenošću i izbrušenošću. To samo dokazuje da se članovi izvrsno osjećaju i da se u aranžiranju međusobno razumiju. Tome su pridonijeli iskustvo i znanje, dugogodišnje drugarstvo i kreativna kemija. U skladbama na albumu osjetiš pravu snagu i do današnjeg dana već »poznarodnjeli« te samonikli izražajni karakter grupe.
Panda – Noro (uradni video):
Postava
Nina Bauman – glavni vokal (2, 3, 6, 9, 10, 12)
Saša Danilov – glavni vokal (1, 4, 7)
Sara Petrovčič – glavni vokal (5, 8, 11)
Andrej Pompe – klavijature, vokal
Vlado Pirc – bas, vokal
Samo Pirc – gitara
Damjan Mulej – bubnjevi
Vanja Vogrinčič – udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Klemen Kotar – saksofon (10)
Vid Žgajner – pozaune (10)
Miha Smrekar – truba (10)
Produkcija
Igor Potočnik
Popis skladbi
1. Ljubimec brez imena (4:10)
2. Noro (4:11)
3. Stoletni ples (4:23)
4. Kakšno sonce, kakšen dan (3:33)
5. Premakni se k meni (4:14)
6. Sanje (3:21)
7. Morda (3:19)
8. Češnjev cvet (3:39)
9. Grem svojo pot (5:28)
10. Moj ljubi mir (4:08)
11. Hočem tja (3:27)
12. Kje je ta mož (4:56)