Datum intervjua: 19.09.2007
Tomo Jurca, gitarist i idejni vođa tek rođenih melodičnih ljubljanskih hard rockera Stone Orange, snažno oslonjenih na tradiciju klasičnog metala u stilu Judas Priest & Accept, inače doktor sociologije kulture, pridružio mi se na razgovoru u Cutty Sark-u – poznatom ljubljanskom pubu, da proslavimo ponovni susret nakon 13 i pol godina, otkad smo zajedno “drndali” u našem davno pokopanom bendu. Isprva je to bila velika zabava za obojicu, mene je kasnije put odveo zauvijek podalje od članstva u bendovima, a Tomo je stvari postavio na mnogo profesionalniju razinu, što se danas uspješno iskri i kapitalizira u njegovu djetetu, bendu Stone Orange, koji je ovog svibnja tako objavio svoj studijski prvijenac “Nori mlin” (2007). Bilo je nezaboravno obnavljati neka sjećanja dvaju starih kamerada…
RockLine: Tomo, za početak nam predstavi tko su Stone Orange, kako i kada ste se skupili?
Tomo: 2003. godine. Prošle su nekih dvije, možda tri godine dok nismo skužili što kome paše, a postava se u međuvremenu stalno mijenjala. To je faza međusobnog opipavanja, kalibriranja, kad ustanovljuješ što ti odgovara, a što ne. Najveći porođajni problem na početku je nužnost da u ekipu dovedeš prave ljude koji klapaju zajedno. Kad u tome uspiješ, tek onda stvar postaje izvediva. Na početku dođu i ljudi koji bi samo malo “brenkali”, a kad dođe trenutak da se snimaš, stvarno se iskristalizira tko je za stvar, a tko nije.
RockLine: Znači, postava Stone Orange trenutno savršeno klapa?
Tomo: Da. Sad smo dobili jednu vrlo dobru postavu. Okej, malo se još lovimo oko pokrivanja klavijatura, a ostali članovi, dakle obje gitare, bubnjevi, vokal, bas gitara, odlično međusobno funkcioniraju.
RockLine: Na pločici sam primijetio da klavijaturist nije naveden kao stalni član postave, nego samo kao gost na ploči. Imate li namjeru uključiti i petog člana u bend?
Tomo: Zapravo je sadašnji klavijaturist već član. A njegujemo stil kojem treba klavijaturist. Za podlogu, za ambijentalnu pozadinu, za atmosferu. Ne mora to baš biti Ivo Pogorelić, ako znaš što mislim.
RockLine: Tko je tvorac glazbe na albumu “Nori mlin”?
Tomo: Ja i pjevač. 6 skladbi sam napisao ja, a ostale 4 naš pjevač Marko Erjavec.
RockLine: Opiši malo kamo bi žanrovski svrstao Stone Orange i kakve su vizije za budući razvoj benda?
Tomo: Zapravo nisam ni razmišljao o tome koji žanr predstavljamo. Marko je odrastao na devedesetima – grungeu i brit popu, a ja sam ljubitelj teških zvukova osamdesetih. Slušam sastave iz klasičnog metala, Ozzyja, Accept, Dokken itd…
RockLine: To se dosta osjeti u stilu Stone Orange.
Tomo: Da. Recimo, skladba Dokkena Unchain The Night, ako je znaš, s ploče “Under Lock and Key”? Ta nam je poslužila kao referenca za otvaranje, uvodni dio naše ploče “Nori mlin”.
RockLine: Zapravo, melodični hard rock (Dokken i slični bendovi) danas je čista egzotika i alternativa, Stone Orange u tom smislu iznova oru njivu davno zarasлu u korov i napuštenu…
Tomo: Pa, meni je stvarno žao što su devedesete došle takve kakve jesu, što su donijele preokret da su se pojavili bendovi poput Nirvane, koji su udaljili glazbenu virtuoznost i melodični intelekt od slušatelja… Scena koju slijedimo davno je otplutala iz mainstreama u underground, a sad čekamo da se opet vrati na površinu.
RockLine: Ali svi ti bendovi koji su bili jako popularni u drugoj polovici osamdesetih, to još sve živi. Doduše “u podzemlju”, ali događaju se ponovna okupljanja, recimo Ratt su opet zajedno, pa Hanoi Rocks su opet zajedno, pa Poison… Okej, to doduše funkcionira s obzirom na pojilo koje je u nepojmljivim količinama preteklo kroz cock rockersku krvotok, ultimativno okupljanje izmorenih prije nego što konačno pucaju u mirovinu, ali ipak, nešto se događa, miče se…
Tomo: Da, istina je…. Stvar ima potencijal da se vrati, recimo Van Halen opet idu na europsku turneju, i to u okupljanju s Davidom Lee Rothom.
RockLine: Hoćeš li ići na Dokken u Salzburg krajem ovog mjeseca?
Tomo: Zvuči jako privlačno, iako George-a Lyncha više nema u jezgri benda. Još ne znam.
RockLine: Pa “predgrupa” u Salzburgu su Nijemci Kingdom Come… Što kažeš?
Tomo: Pa naravno da ih znam… oni su imali stvarno super ploču In Your Face (1989). To je super muzika…
RockLine: Okej, jedan naš novinar ide dolje, opcija je da te strpamo u auto uz njega, ako se slučajno odlučiš pridružiti…
RockLine: Tomo, reci mi, nekoć si svirao bas gitaru, što se dogodilo, reci mi kako je došlo do te tranzicije, tvog izražajnog skoka na gitaru i još dalje. Postao si jedan od glavnih stupova Stone Orange, aktera. Solist si, tvorac rifova itd…
Tomo: Pa, kad smo mi prestali? Sjećaš li se još?
RockLine: 1994., u veljači te godine su nas opljačkali, ostavili samo Lebenove bubnjeve na “vježbaonici” kotlovnice i skloništa u prostorijama Zavoda za slušno i govorno oštećene u Vojkovoj, brrrr, naježim se… no barem sam diplomirao.
Tomo: Pa onda, nakon što smo prestali, jedno sam se vrijeme malo micao, a onda sam opet stupio u kontakt s Andrejem Lebenom, tada sam još svirao bas gitaru, tu je bio i Vili, pa smo dosta svirali po koncertnim binama, onda je Leben završio. Htjeli smo s Vilijem napraviti svoj bend, to nije uspjelo, onda sam se prihvatio učenja gitare… 1997. kupio sam električnu gitaru i od tada je nisam više odložio, ispustio iz ruku, to me koštalo tri godine fakulteta, koji sam stavio na potpuno mirovanje…
RockLine: Stvarno super. Super što imaš takvu volju.
Tomo: Nije volja, nego sam toliko jako “upao unutra” da ne mogu bez toga, bez gitare…
RockLine: Dio životnog stila… to ti je ventil…
Tomo: Da. A onda tu uz to ide i ulaganje skupljenog novca u razna Marshall pojačala, efekte, imam dva rijetka primjerka gitara, limited edition, jedna je Petruccijeva, druga Lynchev ESP model, obje su valjda “signature”…
RockLine: Okej, vratimo se Stone Orange. Kako to da ste se odlučili za slovenske tekstove?
Tomo: Sljedeća ploča će definitivno imati tekstove na engleskom. I ljudi koji su slušali album preporučivali su prelazak na engleski, a i želja za potencijalnim probojem u inozemstvu me sve više uvjerava u to. Netko mi je čak predložio da pošaljemo materijal u inozemstvo nekim stranim izdavačkim kućama koje pod svojim okriljem imaju bendove koji njeguju melodični hard rock i heavy metal…
RockLine: Ne znam jesam li dobro primijetio, ali distribuciju za album “Nori mlin” ima Dallas, zar ne? Album je inače izdan u samizdatu.
Tomo: Da, Dallas ima samo distribuciju. Sad je tako da kod nas izdavači ne sklapaju ugovore s ovakvim bendovima kao što smo mi. Ugovor za distribuciju sklopili smo prije tri mjeseca, konkretnih rezultata u popularizaciji naše glazbe zasad još nema…
RockLine: Reci mi, odakle ti ideja za naslov albuma “Nori mlin”? Madona, ne zamjeri mi, stalno miješam naslov “Nori mlin” s “Rdeči mlin”, naslovnica je takva crveno-crna, socijalistička s Indijancem, Indijanci su imali Ludog Konja, pa Crvenog Oblaka… ispričavam se, ta naša podsvijest… jako punkerska naslovnica…
Tomo: Kako si pak skužio da je taj Indijanac uzet iz napuštene tvornice u ljubljanskim Mostama?
RockLine: Malo sam surfao po netu, ha, ha, ha, ha, ha….
Tomo: Ha, ha, ha, ha… Ne, jer to je stvar koju ljudi obično ne znaju. Dogodilo se da je moj kolega jednom lutao potpuno pijan, jednom za promjenu, ako to mogu nazvati “korisno pijan”. No na tom kraju Ljubljane tražio je neki bar i naletio na Indijanca na toj zgradi, pa je informaciju prenio nama. I iskoristili smo ideju. Što se tiče tekstova i naslova skladbi, to mi je jako mučno, to zasad prepuštam pjevaču Marku… Trenutno nismo bend koji bi toliko gradio na tekstovima, oni su nam zasad nužno zlo.
RockLine: Pa napravite neki 15-minutni instrumental, zašto ne?
Tomo: Da, stvarno, zašto ne? Što se mene tiče, moram se doslovno prisiliti da iz sebe iscijedim neki tekst…
RockLine: Kad slušam “Nori mlin”, rifovi su dotjerani do mjere udarnosti da bi uz njihovu nadogradnju, tj. dodatno poliranje, peglanje, ukrašavanje, mogli stvarno atmosferski narasti, jer bih im s lakoćom prilijepio kakve grabežljive back vokalne aranžmane ili atmosfersku zavjesu klavijatura u pozadini. Po onome što je moje uho primilo slušajući album “Nori mlin”, nosite potencijal, Stone Orange, da iz naftalina na svjetlo dana izvučete i poneki zaboravljeni dobro provjereni trik iz doktrine AOR rocka, što kažeš? A i bendova, mislim prvenstveno na mlade bendove s vašom stilskom tendencijom, u Sloveniji nema, zar ne?
Tomo: Da. Toga kod nas stvarno nema. Što se tiče mainstreama. I vani je slično. Ono što čuješ u trendy varijanti neki su mučni zamukli akordi, jednostavno tro-akordno češanje, dosadno, bez ikakve iskre i duhovitosti, i koje slušatelja ne uspijeva zaokupiti. Čovjek dobije osjećaj da u mainstreamu danas više nitko ne zna svirati gitaru. Nigdje ne nađeš nikakvih harmonija, ja se osobno s takvim pristupima u novodobnom mainstreamu jednostavno ne mogu poistovjetiti.
RockLine: Melodični hard rock živi, ali je u potpunoj opskuri. Recimo, talijanska izdavačka kuća Frontiers Records danas u Europi još uvijek pokazuje najviše podrške melodičnom hard rocku.
Tomo: Ah da, Frontiers, sjećam se kad sam kupovao od te kuće albume bendova poput Giant, pa Great White…
RockLine: Evo odličan primjer, kad smo već kod Great White. Još jedan bend koji je upravo uskrsnuo s novom pločom… ukratko, Frontiers je vrlo jak, čak su i bendovi poput Toto, Survivor, Night Ranger s njima potpisali ugovore, a onda su tu i druge malo manje, koje uopće nemaju ugovor za distribuciju u Sloveniji, kao Escape Music, AOR Heaven, Metal Heaven, MTM Records, Lion Records,… tu je opcija za Stone Orange… Okej, idemo dalje. Što još možeš reći o svom stilu sviranja gitare, o utjecajima?
Tomo: Da, prije sam zaboravio spomenuti još i Judas Priest. Inače sam nabavio instrukcijske DVD-e, knjige, ne baš za Satrianija i Vaija, koje spominje većina, ali recimo meni je jako blizak Paul Gilbert…
RockLine: Jesi li pogledao koncert u Mariboru ove godine s Paulom Gilbertom?
Tomo: Ne, uopće nisam znao da će nastupiti kod nas, nigdje nisam primijetio nikakvu reklamu. Jako mi je žao što sam propustio taj koncert… Inače sam dosta studirao i Petruccija. Svaki od tih brzoprstaša ima potpuno svoje finte, trikove i pristup… uzbudljivo ih je istraživati.
RockLine: Vratimo se bendu. Glavno je da imate album vani. A sad pitanje, imaš li već u glavi razrađeno kako vidiš Stone Orange u budućnosti? Već kuješ realizaciju novih ideja, buduće vizije za bend?
Tomo: Da, furat ćemo dalje u sličnim vodama. Ali, đavola. Ciljana publika. Trenutno našu glazbu najviše prihvaćaju ljudi malo iznad 30 godina, a izdavači su nam nenaklonjeni. Jako je teško, mislim, ideje postoje, ali kad gledaš unaprijed, njihova će realizacija u ovoj trenutnoj situaciji na tržištu biti vrlo teška. Čovjek se pita treba li ustrajati ili se prilagođavati…
RockLine: Šteta bi bila vijugati i podređivati se ugađanju drugima. Ustrajte. Znaš kakvu su grozotu od ploče napravili TNT ove godine, legendarni norveški hard rockeri. Prvo promijene pjevača, koji ima izgrađen vokal za pjevanje u operi, došao je iz redova odličnog britanskog hard rock sastava Shy, i natjeraju ga da malo manje nego mrmlja kroz efekte, rifovi su ispali posve namjerno popustljivo trendovski, ploča je obična hrpa zafrkancije, jednostavno nešto što ovom bendu naprosto ne paše. Kao i inače izvrsni Tony Mills, mogao bi na novoj ploči kod TNT-a kreketati i ti ili ja. I čini mi se da nisu jedini hard rockeri koji znaju svirati i koji su neuspješno pokušali prodati dušu… No recimo Europe su jedni od rijetkih koji su se provukli kroz iglene uši, jedan od rijetkih uspješnih melodičnih hard rock bendova iz osamdesetih kojima je kameleonstvo pri povratku s dvije nove ploče uspjelo.
Tomo: Da, pa to danas rade svi, i Dokken, no Lynch Mob su još neko vrijeme micali u onom starom smjeru, a inače… Što bih dao da danas neki bend iz osamdesetih napravi takvu ploču kakve je izdavao u osamdesetima, ali vremena su jednostavno drukčija, stvari se mijenjaju…
RockLine: Čini mi se da je najbolje da ustrajete u onome što jeste.
Tomo: Da. Ništa drugo nam ne preostaje. Svakako smo pronašli kreativnu jezgru benda, sad moramo graditi dalje. Ja sam zadužen za rifove, solaže, više za glazbu u Stone Orange. Ja sam po duši u klasičnom metalu, pjevač je više rocker, recimo skladba Ne gledam dol je kao salivena za njega i slični štosevi… on je više menadžerski tip u bendu, zadužen za logistiku, ja donosim glazbene ideje.
RockLine: Ne gledam dol je vrlo posrećena skladba albuma “Nori mlin”, odlično ide u uši, vrlo dobra sinteza refrena i predrefrena, grabežljivo.
Tomo: Aha. Samo, video je mogao biti bolji. Glavno je da video uopće postoji i da se vrti.
RockLine: Ploča “Nori mlin” je dakle vani. Kako stoji s njezinom promocijom?
Tomo: Razni takozvani šefovi koji naručuju glazbu u trgovinama kod nas, s njima je cijeli križ. Npr., ako se takvom malom bogu ne bude činilo da bend poznaje, ili će čuti za ime prvi put, ploču neće naručiti u trgovinu. Ja sam osobno obišao nekoliko trgovina s tucetom naših ploča pod pazuhom, koje su onda uzeli u prodaju, to su manje trgovine, kao npr. Rockerija. Čak je i Mueller navodno uzeo nekoliko komada, dok npr. trgovina Big Bang nije uzela stvar u prodaju.
RockLine: Čini mi se da kvalitetna glazba danas jednostavno ne dolazi do slušatelja, tu kod nas u Sloveniji, nažalost to vrijedi i za ponudu domaćih izvođača, najtužnije je to što država nema sluha za mlade talentirane domaće bendove…
Tomo: To je sve tako međusobno povezano, krugovi su zatvoreni, zaključani. Čim nisi Atomic Harmonik ili Plestenjak, jednostavno ne dolaziš do riječi, jer predstavljaš rizik da nećeš donijeti unaprijed zajamčeni profit. Čak je i distribuciju teško dobiti. Kod nas se sve te distribucije bore za preživljavanje, vremena za plasiranje kvalitete na tržište nemaju, sve potroše da spase svoje izgladnjele želuce. Puno će vode proteći dok dosegnemo kulturnu razinu zapadnoeuropskog kontinuiteta koji stoji iza rock glazbe. Možda čak i cijeli generacijski obrat, tko zna.
RockLine: Možeš li zamisliti ovu današnju stvarnost, da sam umjetnik uspješnog i utjecajnog benda na koncertima nagovara obožavatelje da radije “skinu” s interneta njihovu glazbu, nego da lihvarskoj glazbenoj industriji ostavljaju novac za originalne primjerke njihovih CD-ova? Imam na umu nedavne izjave šefa sastava Nine Inch Nails Trenta Reznora…
Tomo: Izdavačima kod nas npr. prodaja CD-ova svake godine pada za 30%. Konstantno.
RockLine: I cijene unatoč tome ostaju papreno, previše je ljudi nanizano u redu, između štanc mašine u tvornici i police u trgovini, koji dodaju svoj lončić…
Tomo: Na vidiku je prestrukturiranje postojećih glavnih slovenskih izdavača i distribucija u nekakve menadžerske kuće, karikiram… Inače, čini mi se da tu postoji još jedan faktor koji je vrlo važan. Bend je onoliko dobar koliko dobrog i sposobnog PR-ovca ima. Jednostavno vidiš da bendovi koji ne posjeduju veliku kvalitetu mogu biti komercijalno vrlo uspješni, jer iza njih stoji sposoban menadžer, agresivan i ustrajan, koji gura bend u medije. Nama to nedostaje i teško dolazimo do oglašavanja. Stvarno. Od jednog medija smo, recimo, dobili odgovor da su morali najavu izlaska našeg CD-a prebaciti na izlazak sljedećeg broja časopisa, jer im je u trenutnom ponestalo prostora. Dakle, dogovor nije realiziran. Pazi, a radi se samo o objavi jedne mini rečenice u tiskanom mediju. Nevjerojatno. Čovjek lakše u laboratoriju odsimulira cijelu genezu planeta Zemlje. Ostajem bez riječi. Dok si nepoznat, jednostavno te ne šljive,…
RockLine: Okej, vratimo se još malo Stone Orange. Postoji li želja za proboj u inozemstvo?
Tomo: Pa, već sa sljedećim albumom, za koji planiramo i tekstove na engleskom, htjeli bismo razaslati materijal na par stranih izdavačkih kuća. Vidjet ćemo kakvi će biti odzivi. Trenutno je teško, jer nismo u mainstreamu, mislim stilski. Teško je kad si sam, nadajmo se da će se situacija što prije preokrenuti. Ako sam furaš scenu u opoziciji, teško je izaći iz sjene na sunce.
RockLine: Kakvi su kratkoročni planovi za Stone Orange? Vjerojatno ćete se baciti ponajprije na bine, da progurate svoje ime i album “Nori mlin”?
Tomo: Do Nove godine imamo planirano nekoliko koncerata, neki su potvrđeni, drugi termini su u fazi dogovaranja, ali do kraja 2007. smo koncertno nekako pokriveni. Ukratko, puno koncertiranja, skupljanja iskustva, učvršćivanja imena. Moramo se boriti i ustrajati, mora nam uspjeti.
RockLine: To je bit, vjera! Tomo, iskrena hvala na vremenu i ovom zanimljivom razgovoru. Bi li na kraju dodao još kakvu misao, kakav savjet čitateljima našeg RockLine časopisa?
Tomo: He, he,… Neće to biti tako komplicirano. Ljudi. Slušajte glazbu osamdesetih!
foto: Vasja “Beast” (Chaosstar)
Galerija slika
