Izvođač: Ten
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 59:24
Ocjena: 4.5/5
Ten, ti britanski heroji sjajnih melodičnih rock kontura vlastitog sadržaja, koji su svoj put započeli u najcrnjim vremenima za melodiju u rock glazbi – dakle usred devedesetih, vratili su se nakon burnih godina početkom prošlog desetljeća 2004. s “Return To Evermore”! To je bio prvi album bez Vinnyja Burnsa, originalnog i osnivačkog člana Ten, vrlo oprezan i nadasve lijep album, koji je grupi pomogao preživjeti krizna vremena. Dvije godine kasnije uslijedio je album “The Twilight Chronicles”. Njega obilježava još odlučniji pomak prema simfonijskoj raskošnosti, koja u sve bogatijim aranžmanima prati osnovnu jezgru hard rock stava. Takvim tendencijama oblikovanja glazbenih smjernica zacijelo je pridonijelo i to što se Gary Hughes bavio samostalnim projektom rock opere u dva dijela “Once And Future King”.
“Stormwarning” je zapravo nastavak evolucijskog puta koji je zacrtao prethodni album. Ustrajanje u tom stavu Tenu se više nego isplatilo, jer je “Stormwarning”, nakon punih pet godina čekanja, upravo ono što je “The Twilight Chronicles” željao biti, samo što mu to nije uspjelo u potpunosti isporučiti. “Stormwarning” kapitalizira trud grupe u traženju umjerenosti dijaloga simfonijski bombastičnih aranžmana s klasičnim hard rock stavom, za nova vremena i za novu postavu. Pet godina je nedvojbeno bilo dobrodošlo, jer je Tenu uspjelo u melodijskom smislu i u rješenjima odabira povoljnih odnosno prikladnih gitarskih fraza izvesti nekoliko melodija koje su fascinantno svježe i nikako se ne gube u memoriji procesora tvog mozga kad ih jednom konzumiraš. Takve su radijski zavodljiva The Hourglass And The Landslide ili odmah iza nje Destiny s upečatljivom gravurom keltskog folk motiva u gitarskoj frazi, koje se ne bi sramili ni rani Dare ni Gary Moore u svojoj Wild Frontier fazi. Potonje doskočice nisu ništa novo, ako prizovemo u sjećanje recimo aranžman Tenove skladbe Evermore iz 2004.
Prednost Tena pred ostalim grupama melodičnog rocka je u specifičnom glazbenom stavu, koji grupa uspijeva definirati upravo kroz neprestano kombiniranje simfonijskih elemenata s hard rock strukturama te specifičan vokalni izraz Garyja Hughesa. Potonji nikako ne forsira falsetom u visoke i najviše registre. I ovaj put se mudro drži srednjih do niskih pozicija, a njegova specifična boja glasa omogućuje mu da usadi specifičnu atmosferu koja prati skladbe. Garyjev vokal je cijelo vrijeme malčice mračan, a istodobno djeluje kao neizostavan dodatak svakoj sekundi novog albuma. Naposljetku, bez Hughesa Ten jednostavno ne može biti. Već prva skladba Endless Symphony potvrđuje nekoliko zaključaka. Atmosferom nastavlja raspoloženje mini epske suite Rome (otvaranje prethodnog albuma), a produkcijski djeluje znatno življe, toplije, punije i intenzivnije u odnosu na prethodni album. Zahvaljujući suradnji s prekaljenim producentom Dennisom Wardom, koji je definitivno u glazbenim vodama kakve danas zauzimaju Ten, najboljem mogućem rješenju među (u Europi) smještenim producentima i još jednoj vrlo važnoj činjenici. Osvježenju postave Tena u vrijeme snimanja “Stormwarning”
Osvježenje je dovelo u grupu novog vodećeg gitarista Neila Frasera na mjesto Chrisa Francisa, zatim novog basista Marka Sumnera, dok je u ulozi legionara bubnjeve u studiju odsvirao izvanserijski Mark Zonder, inače član američkih prog metal veterana Fates Warning.
Očito su se Ten u takvoj kombinaciji više nego odlično snašli, a lavovski dio tu otpada na novog gitarista Frasera. On se odlično snalazi baš u svakoj situaciji koju nalaže Hughesovo komponiranje. Fraser je i znatno duhovitiji gitarist od Francisa. Rad gitara na novom albumu stoga je izuzetno dinamičan i razigran. Cijelo vrijeme prisutni su razni prijelazni ukrasi koji lebde nad rifovima, cijelo vrijeme nadasve kompatibilno utkani i kao takvi učinkovito naglašavaju dramatični moment uhvaćene atmosfere. Fraser je i znatno eksplozivniji gitarist, jer pljuje izvanredne solaže koje imaju ugodne i nagle skokove među slijedom ekstremno brzo odsviranih nota, sve do pažljivog pozicioniranja samih tonova u smisleno melodijsko kombiniranje, uz spretnu uporabu tremolo ručice i pull off-ova. Novi gitarist je zapravo osnovni nositelj osvježenja zvuka novih Ten, a istodobno dostojno popunjava odsutnost teško zamjenjivog Burnsa.
Zanimljiv otklon albuma je skladba Invisble. Ovdje je zanimljiva uporaba klavijatura, koja najviše podsjeća na Hodsonova vremena s Hard Rain (Pozor! Gdje su Hard Rain, blizu su i Magnum!), a Hughes u kombinaciji rifa, osobito u strofi, uz nešto improvizatorske žilice oživljava malčice američkog pristupa u melodičnom rocku, karakterističnog za grupu tipa Alliance.
“Stormwarning” je dakle sažeo esenciju prethodnika i podigao je na kvalitetnu razinu “par exellence”, jer utjelovljuje upravo ono što je grupa htjela. Udariti snažnim i intenzivnim albumom punim vibrantnog ugođaja, koji je cijelo vrijeme barem malčice mračan, posjeduje dašak mističnosti i naravno specifičnosti u pristupu stvaranju epske začinjenosti. Razigranosti mu ne manjka, uvijek kad se osvrnemo na stvaranje popratnog ogrtača koji prati Hughesove vokalne specifičnosti. Prilagodljivo se položi u svakom trenutku Hughesova vokalnog pristupa, takav izravan primjer je dualnost strofe i refrena izvrsne Love Song, kad intenzitet “eighties” sintisajzera preplavi strofu i ulivena je lovi Garyjev sofisticirani vokalni dodir, sve do ekspanzije bombastično zarazna refrena, gdje uz njih režu markantni gitarski rifovi. Dijalog sprege klavijatura i gitare na novom albumu izuzetno je snažan i učinkovit. “Stormwarning” je u tome zacijelo sazrio među svim dosadašnjim Ten albumima. Skladbe poput Center Of My Universe, Kingdom Come ili naslovne skladbe dokazi su izuzetne kompaktnosti svih čimbenika (stvaranje zvuka zajedno s vokalom), koji uspješno stvaraju napeto dramsko-kazališno ozračje kroz cijeli album, a istodobno majstorski obračunavaju s elementom melodijske hvatljivosti, koji djeluje pri slušanju “na prvu loptu”.
Posljednja skladba albuma The Wave je trenutak koji album malčice smiruje. Ovdje simfonijski (gudački) aranžmani prednjače pred rifanjem, a sam razvoj kompozicije duguje mnogo naslijeđu grupe The Beatles. Ten u tom činu nikako ne gube fokus i u ovoj skladbi si također izboriju pobjednički poker asova. Skladba donosi izniman završetak ovog uistinu intenzivnog albuma, kojeg naprosto razdire od snažno vibrantnih raspoloženja. The Wave s pozitivnom vibracijom majstorski rasterećuje napetost kazališta na albumu, a u samoj osnovnoj strukturi riječ je o skladbi kakvu si grupa kova Ten može samo poželjeti za završetak takvog albuma.
U “Stormwarning” ne smijemo tražiti prve albume Tena, koji su nažalost neponovljivi, no Ten na njemu donosi svoj maksimum u stanju u kakvom su se našli u razdoblju nakon 2001. Grupa je 2007. već bila i na rubu raspada. Burnsov genij ostaje nedostajati, ali Hughes taj manjak elegantno nadoknađuje elementarnim osjećajem za stvaranje zarazne kompozicije, a Fraser kao novi gitarist, uz sprežu starog mačka Paula Hodsona na klavijaturama, više nego uspješno ispunjava sve osnovne zadaće re-kreacije elementarne udarnosti i melodičnosti, koja je oduvijek dosezala visok kvalitetni standard izražajnosti Tena. “Stormwarning” je dakle album koji je “po treći put” (nakon “Return To Evermore” i “The Twilight Chornicles”) uspješno zacementirao novu glazbenu viziju novih vremena za Ten, a možemo samo nadati se da će se grupa tih smjerova čvrsto držati i na budućim albumima te ih i dalje uspješno njegovati i nadograđivati.
Postava
Gary Hughes – vokal, gitara, prateći vokal
Neil Fraser – gitara
John Halliwell – gitara
Paul Hodson – klavijature, programiranje
Mark Sumner – bas gitara
Mark Zonder – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Johnny Gibbons – gitara
Jason Thanos – prateći vokal
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
1. Endless Symphony (7:26)
2. Centre of My Universe (6:07)
3. Kingdom Come (5:35)
4. Book of Secrets (5:18)
5. Stormwarning (5:39)
6. Invisible (5:38)
7. Love Song (7:07)
8. The Hourglass and the Landslide (4:49)
9. Destiny (6:13)
10. The Wave (5:32)
