Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Narat, Boštjan
Izdavač: Založba Pivec
Izdanje: 2010
Trajanje: 33:13
Ocjena: 4/5
Boštjan Narat, voditelj i osnivač neumornih slovenskih folk simpatizera Katalena, albumom »Strah je odveč« svrstava se među najuglednije slovenske kantautore. Nakon desetljeća djelovanja unutar matičnog sastava čovjek je shvatio da mu treba širi stvaralački raspon za ostvarenje svih glazbenih ideja koje mu se roje po glavi.
Narat je silno načitan glazbenik. Profesor povijesti i doktor filozofije mora biti načitan. Svoj široki um koji ne poznaje ograničenja, svoju profinjenu senzitivnost u uočavanju i primanju informacija iz okoline, osobito talent prevođenja poruke kroz propovijed poezije, donosi u obliku samostalnog studijskog spomenika u vrijeme zrele glazbene profiliranosti glazbenika, u ovom slučaju kantautora. »Strah je odveč« izniman je uradak visoke umjetničke vrijednosti, posebnog šarma i karaktera, koji na poseban način dodiruje konzumenta.
Narat je prizeman. Cijelo vrijeme te drži u šahu, dok te kroz sarkastično zakiseljenu lukavost iskričavog nizanja sočnih metafora vodi kao zeku s mrkvom privezanom na štapu, a onda te gotovo istodobno smjesti u njedra okrutne stvarnosti svakodnevice. S vještinom pjesnika koji zna potresti primatelja i prene ga iz sna. A upravo je to osnovno vodilo umjetnika. U svakoj sferi umjetnosti. Narat zna rukovati s »romantikom u paklu«, mogli bismo površno reći.
»Strah je odveč« osobno je ispovjedan, intimno osjećajan album! U prvom redu. Narat se pita o životu nakon života, o osjećajima koji se rode u tebi kad si postavljaš pitanja što se dogodi kad se »vratiš kući« (čitaj: kad se zaključi tvoja misija i dođe vrijeme za smrt), kao što je to silno zorno naznačeno u uvodnoj Yet another tango te zaključnima Odhod domov i Na pol poti do kraja. Kako se goveda osjeća u svojoj koži kad shvati da je najvrednije tek kad se nađe na tanjuru, slikovito oslikava Ko se bo žrlo zares.
U zemlji šentflorjanskoj nije se mnogo promijenilo svih ovih godina. Nekoć davno Jani Kovačič već nije skrivao kanibalske sklonosti kad je svojoj djeci na tanjuru ponudio svoju ruku. Sada već preko 21 godinu čekamo čudo koje nećemo dočekati. Zato ni Narat više ne vjeruje da je ikome uopće jasno što je to revolucija (Daša in marksist). Promijenilo se samo to da smo u zemlji postali posve otupjeli i danas nam je posve svejedno kako nam piju krv, po državnim dekretima postavljenima po ustavu odozgo prema dolje, legalno ustoličeni batinaši. Svejedno je čak i ako su »samozvani«.
Narat je sva svoja iskustva, vještine i zrelost koja dolazi s godinama učenja i istraživanja samoga sebe, prenio iz godina službovanja u Kataleni sada na svoj samostalni studijski uradak. Naoružan svojim prepoznatljivim, toplim, punim osjećaja glasom i osjećajnom pratnjom akustične gitare koja nije banalna ni površna, već uspijeva uvijek izvući prvorazredni karakter melosa pratnje Naratove poezije, koja punim učinkom pojačava domet izražajnog karaktera te iste poezije. Kombinacija flažioleta i akorada u vodećoj gitarskoj frazi skladbe Odhod domov tipičan je primjer koji će vam odmah pokazati da je Boštjan Narat vrlo iskričav i u slaganju aranžmana za akustičnu gitaru. I naravno, također kao akustični gitarist. Kombinacija poezije i akustične gitare koja vas neće ni na tren zamoriti. Bez brige.
Narat je izvrstan u stupnjevanju raspoloženja, u smislu da poruka koju želi istaknuti djeluje s pravim ispovjednim krescendom. U tome leži ključ uspjeha u iskazivanju iskrenosti i na taj način kantautorske legitimnosti bilo kojeg umjetnika. Riječ je o tradiciji ugrađivanja stihova u melos koja može niknuti samo ispod slovenskog neba. To je ona veza s Kataleno koja najzornije djeluje u skladbi Panter spi. Dakle, svlačnije, iskrenije i izravnije lice kantautorske propovijedi nećete upoznati nego što vam ga na pladnju nudi Boštjan Narat.
U naslovnoj skladbi majstorski harmonizira linije refrena u vokalnom duetu, u zaključnoj Odhod domov pridružuje mu se u duetu kitice gotovo šaptavim, milujućim, osjetilno gipkim vokalom Mina Špiler (Melodrom), nakon čega slijedi crescendo dueta u zaraznom refrenskom napjevu, a u Panter spi prikrade se »mini zbor Naratovih vokala«. To su tri točke albuma na kojima nalazimo ukrasne dodatke inače golom izvođenju stihova uz akustičnu pratnju.
»Strah je odveč« uradak je koji u svojoj profinjeno iznesenoj istinoljubivosti potresa i duboko prene, pa i potpuno šokira slušatelja. »Strah je odveč« spada među najzanimljivija kantautorska djela u Sloveniji. Boštjan Narat je njime izborio posve prepoznatljivo mjesto ispod slobodnog umjetničko-stvaralačkog sunca doline šentflorjanske i svrstao se uz bok najuglednijim imenima naše zemlje, koja svaki na sebi svojstven način donose svoju poeziju. Od šaljivo iskričavih Adija Smolara i Iztoka Mlakara do duboko pronicljivih uzurpatora tipa Jani Kovačič. Jednostavno. »Strah je odveč« svojim načelom iznosa istinoljubivosti dokazuje izniman domet Boštjana Narata u smislu spomenutog figuriranja metaforične lukavosti u zadanom stihu, izvanrednog osjećaja za stupnjevanje teatra u smislu da konzumentu intenzivno približi zadanu poruku u poeziji!
Postava
Boštjan Narat – vokal, gitara
SURADNICA:
Mina Špiler – vokal (skladba br. 10.)
Produkcija
Blaž Celarec
Popis skladbi
1. Yet antoher tango
2. Ženske, ki ljubijo pse
3. Strah je odveč
4. Na pol poti do kraja
5. Panter spi
6. Ko se bo žrlo zares
7. CDG 14.45
8. Daša in marksist
9. Stara jajca
10. Odhod domov
