Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 16.03.2008
Broj posjetitelja: 110
Cijena karte: 10,00€
Godina se okrenula, opet je stigao ožujak, vrijeme za posjet i ugošćavanje glazbenog virtuoza koji se po svijetu prehranjuje glazbenim klinikama. Prošle je godine pod okriljem glazbene škole Muzikaviva Orto Bar tako posjetio gitarist brazilske progresivne metal grupe Angra Kiko Loureiro (RockLine reportažu pročitaj OVDJE), a ove se godine tradicija nastavlja s basistima. U Sloveniji je na svojoj bas klinici nastupio Stuart Hamm.
Stuart Hamm u svojoj karijeri nikako nije zaobišao čuveni Berklee College Of Music u Bostonu. Tamo je naravno upoznao koga drugog nego Stevea Vaia i Joea Satrianija te si svojim sjajnim doprinosima na njihovim pločama stvorio ime. Čovjek je u prošlosti surađivao i s Michael Schenker Group, Frankom Gambaleom, Richiejem Kotzenom, kojeg smo tjedan dana prije posjetili na koncertu u Vrbi na Koroškem (RockLine reportažu pročitaj OVDJE).
Za šarolik su večer ppobrinuli organizatori s lijepo začinjenim programom. Najavljeni repertoar klinike Stua Hamma nije trajao dulje od jednog sata. Zato su na pozornicu pozvali glazbenike koji su proizvod glazbene škole Muzikaviva i dali im priliku da se okale na bini. Prvu ušnu masažu doživjeli smo uz prerađenu verziju pjesme Led Zeppelin Stairway To Heaven, koju su na pozornici odsvirale četiri mlade flautistice uz gitarsku pratnju. Slijedio je kratak nastavak s nastupom grupe sa ženskim duetom, gdje je trema na pozornici daleko prednjačila pred samom izvedbom dviju odabranih točaka. A prvu pravu rock detonaciju doživjeli smo uz instrumentalni nastup postave Tadej Košir (gitara), Marko Menart (gitara) i na bubnjevima Žiga Kožar (Neisha, Traja Imer Brizani), koji su predstavili svoj bogat glazbeni repertoar preigravajući djela Milesa Davisa (Tutu), Toto (Dave’s Gone Skiing) i Joea Satrianija (Satch’s Boogie).
Oko deset sati na pozornicu je napokon došetao veličanstveni basist Stu Hamm! Nije se previše osvrtao oko sebe, nego je uzeo svoj slavni Fender bas u ruke, dahnuo “Dober vecher” i počeo milovati instrument po vratu. Riječ je naravno o tehnici tapkanja po basu objema rukama istodobno, koju je Stu Hamm, kao posebnjak među basistima, u potrazi za harmonijama doveo zapravo do jedne od najviših razvojnih točaka.
Orto bar bio je veselo popunjen glazbenim sladokuscima. Mnogo znatiželjnika došlo je vidjeti svog idola i iz redova slovenskih grupa. Ukratko, kojih 80 ljudi umjereno je i ugodno popunilo prostor, jer prošle se godine na klinici Kika Loureira doslovno nije moglo disati u dvoranici, toliko je znatiželjnika došlo u posjet.
My Boss Drives a Mercedes While I Get Paid Minimum Wage bila je Stuova uvertira u kliniku. Nastavilo se paljenjem jedne za drugom: preoblikovani The Beatles klasik Lucy In The Sky With The Diamonds, Te Extraño, Count Zero, Flow My Tears i posebno The Beatles – Beethovenov spoj Abbey Road / Moonlight Sonata, uz čiju se mekoću sviranja i plutanje nježnih harmonija naježila čak i dlaka na koži. Stu Hamm imao je lijepu mjeru humora kojom je začinio koncert, što je za gospodina bio pobjednički potez, jer je u Orto Bar stigao ravno iz Frankfurta, navodno na smrt izmoren i umoran. Očito se ipak stigao pravodobno regenerirati.
Slijedi standardna stanka i Stu odgovara na neka pitanja. Nakon nje koncert se nastavlja s tek desetak minuta repertoara, gdje možemo uživati još u vijencu u koji je Stu upleo skladbu Nostalgia i preljevao je u iznimno zanimljivu verziju Led Zeppelin klasika Going To California. Skladbom Lone Star završio se dobar sat dug solo nastup gospodina Hamma, a na pozornici su mu se za zajednički “jam” pridružili Tadej Košir (gitara), Marko Menart (gitara), Žiga Kožar (bubnjevi) i Franci Zabukovec, inače gitarist grupe Magnifico. Središnja figura u tom dijelu večeri bio je šef Muzikavive Janez Hostnik sa svojom crnom Fender telecaster, koji je skromno zauzeo svoje mjesto na pozornici rekavši da u posljednje vrijeme uopće ne vježba gitaru. Stu Hamm ga je “smirio” neka odabere bilo koju točku. Naravno, Janez je poželio pošteni blues, jer nije džabe svirao u Don Mentoni bendu, pa je tako raznobojno glazbeno pokazivanje bogatog znanja na kraju predstave dobilo svoj pravi “naglasak” i točku na “i”.
Jedinstvena prilika da vidiš Stua Hamma i uživaš u pokazivanju njegove tehnike sviranja bas gitare, u spoznavanju koliko snažan i važan instrument bas gitara može biti, koliko se velikih melodija i višeglasnih harmonija može izvući iz samo četiriju žica, teško će se ikad više ponuditi ovako na pladnju. Uz to, sva zahvala ide izvrsnoj i brižnoj organizaciji Janeza Hostnika i ostalima iz Muzikavive, koji su se pobrinuli za slikovit, opušten i duhovit glazbeni večer, kakvih se nadajmo u budućnosti kod nas može svjedočiti još češće.
Galerija slika
