Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: He Is Legend
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2007
Nomen est omen. Hmmm. Počeli su svirati pod imenima poput The Uriah Omen, No One Wins in Stronghold. U slučaju kvinteta iz Sjeverne Karoline (točnije, njihovi su korijeni pustili izdanke u gradiću Wilmington) – grupe He Is Legend – to pak nikako ne možemo tvrditi bez prethodnog upoznavanja s njihovom glazbom. Stilski su neuhvatljivi, a istodobno bi ih lako mogli strpati u bilo koju ladicu rockerskog sustava podjele žanrova – od southern rocka, grungea, metala pa do emo cora. Kroz žile im teku utjecaji od Melvinsa, Foo Fightersa, Nirvane pa do Neurosisa. Glazba nema granica, zato je dopušteno sve – od disonance do slatkaste melodike. Izdali su već tri albuma. Za Century Media već dva. Novim albumom Suck Out The Poison, drugim u dvije godine, He Is Legend dodali su još jedan komadić u mozaik kompleksnih priča koje bismo mogli opisati i kao južnjačke epove, ili, kako to kaže pjevač Schuylar Croom, “čudne, mamljive i opasne, ali s primjesom seksepila”. Svakako je riječ o odmaku od prethodnog albuma, prvijenca I Am Hollywood, kad su odlazili na turneje sa suvremenicima poput Atreyu, pa do Eighteen Vision ili Every time I Die te ljubimaca američke hardcore publike, grupe Norma Jean. Obzori koje nudi ovaj album širi su. Odabrali su put na kojem ih se ne bi moglo strpati u hardcore, metalcore, screamo samo zato što su im glazbene teksture teške i masivne.
Album se otvara uvodnim rock’n’roll komadom ‘Dixie Wolf (The Seduction Of…)’, koji upućuje na izravno koketiranje s bendovima poput Stone Temple Pilots na ploči Core. Grunge melankoliju Croom uspješno razbija prodornim metalcore vokalom, koji je ipak sposoban i za lijepo melodično pjevanje. Gitare su beskompromisne, ali istodobno znaju i omekšati, zbog čega vam se odmah učini da bi vam mogle postati iznimno dopadljive već nakon prvog slušanja. To nije nužno uvijek loše. Pokazuje samo osjećaj za glazbu, ali i za komercijalu. ‘Attack Of The Dungeon Witch’ punk’n’roll je nastavak uvodne divlje vožnje. I već smo kod prvog potencijalnog hita, naslovne pjesme albuma, ‘Suck Out the Poison’. Foo Fighters prva su asocijacija. Rifovi su napisani kao da ih diktira Dave Grohl. Slično zvuči i vokalna linija. Vrlo dopadljivo i ‘groovy’, moram priznati. Disonantno rasterećenje od lakoće slijedi već u idućem trenutku. ‘Mushroom River’ poslužuje teške gitare koje se nakon početne molske brutalnosti spretno razlijevaju u živahniji i optimističniji refren. Dvojnost je shizofrena i fascinantna. Kao dr. Jekyll i mr. Hyde. Crnilo je probijeno suncem koje se opet vraća u tamu. ‘Opening’ otrježnjuje klavirskim harmonijama. Klavirsko-bubnjarska instrumentalna dionica pak na tisuću komadića razbija ‘China White II’, koja piše priču o obiteljskoj otuđenosti, tragedijama iza čvrsto zatvorenih vrata, tjeskobi i nakupljenom bijesu, nasilju, raspadu sustava obiteljskih vrijednosti, što je u današnje vrijeme sve prije nego iznimka. Optimizam ipak ne smije zamrijeti. ‘Serpent Sickness’ nastavlja u sličnim tonovima, koji paraju spokoj jurišnim gitarskim bojanjem, a opet osjetimo kao britva oštru dvojnost Croomove vokalne naravi – razbrazdanog grla koje bez razmišljanja trga grlenim naglascima i melodičnim lutanjem u smjeru koji nije baš najlogičniji i najočekivaniji. O logici i predvidljivosti suvišno je govoriti. Svakako ima dosta trenutaka suspensa. ‘Electronic Throat’ poklon je tradiciji southern metala i južnjačkoj tradiciji rockerskog soliranja. Nakon toga ostaje samo vrijeme za stampedo i pucanje neopterećenih rifova. ‘Stampede’ to glazbeno zadovoljava. Težina je u tekstovima, koji opet naslućuju razbijene ideale i nesretno djetinjstvo. ‘The Widow Of Magnolia’, koja slijedi, već je gotovo suvišna i album se tu počinje odmah otezati. ‘The Pot Belied Goddess’ popovski razrjeđuje ploču s trunkom melankolije i oštrog sentimenta koji se ne odriče distorziranih gitara. Zato za sanjivost i funkadelični minimalizam brine nešto manje od dvije minute dugi glazbeni umetak, intermezzo ‘Cannonball Hands (The Tomato Parade)’, koji repetitivnim, ponavljajućim jahanjem triju tonova još povećava udarni val pjesme ‘Cannonball Hands (The Tomato Parade)’, koja prethodno čutu frazu razvija u ritmički razigran i intenzivan metalurški dvoboj gitarskih rifova s rockerskim vokalom, koji je opet weilandovski, erotičan i privlačan, ali istodobno već čut i nažalost nimalo originalan. Shematičnost koju naslućujemo može se samo još zaključiti. Pjesma ‘(((Louds’ na neki način ne iznenađuje ni najmanje. Možemo dobiti asocijacije na Freda Dursta i gotovo usiljeni bijes koji se izduvava pod pritiskom toga da dečki žele za nijansu previše puta ponoviti već čuto, u smjeru koji se, barem meni, ne sjeda baš najbolje. Ne iznenađuje ni vokalni umetak soulovskog, zemljanog crnog ženskog vokala Laure Sweeney, koji stavlja točku na i tamo gdje je svaki dodatni gram krame već mogao biti suvišan. A grami su postali kilogrami i tone…
Zapravo je Suck Out the Poison ostavila na jeziku dvostruki okus gorčine i zadovoljstva. Zadovoljstva zbog toga što su gitare napokon opet ritmične i pune. Zvuk je svakako na visokoj razini i s gledišta slušatelja koji ne sluša kritički tekstove, nego cijeni samo glazbeni učinak, kulisu, ocjena će proizvoda nedvojbeno biti pozitivna. Gorčinu pak ostavlja to što su He Is Legend nekim pjesmama htjeli jednostavno učiniti previše. Očarati pod svaku cijenu i pokazati sve što su sposobni. U istoj pjesmi biti linearan i uvjeravati da nisi dosadan imitator onih koje često zovemo Velikima. Kojima kažemo Glazbenici. Zapravo na trenutke siluju ne samo vlastitu glazbu, nego i slušatelja preko slušnih kanala, koji nakon čitanja uvodne najave očekuje gotovo pionirstvo, a dobiva samo destilat već čutog. Konstrukt praznine koji zvuči fascinantno puno. Nekako kao stoljeće u kojem živimo, zar ne?
Postava
Steve Bache – bubnjevi
Schuylar Croom – vokal
Adam Tanbouz – solo gitara
Matt Williams – bas
McKenzie Bell – ritam gitara
Produkcija
Steve Evetts
Popis skladbi
1. Dixie Wolf (The Seduction Of…)
2. Attack Of The Witch
3. Suck Out The Poison
4. Mushroom River
5. Opening
6. China White II
7. Serpent Sickness
8. Electronic Throat
9. Stampede
10. The Window Of Magnolia
11. The Pot Belied Goddess
12. Cannonball Hands (The Tomato Parade)
13. Goldie’s Torn Locks
14. (((Louds
TRAJANJE ALBUMA: 57:08
