Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Cvetličarna MediaPark / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 16.12.2010
Broj posjetitelja: 1100
Prošlog su ljeta festivalima vladala velika četvorka thrash metala – Metallica, Megadeth, Slayer i Anthrax. Iako su te četiri skupine doista komercijalno najprepoznatljivije i najprodavanije u žanru thrash metala, one su (uz iznimku Slayer i Megadeth) već odavno izgubile svoju pravu misiju udarnog i ubilačkog thrasha. No srećom još uvijek postoje skupine koje unatoč dvadesetogodišnjoj karijeri i dalje sviraju thrash metal sa srcem i da, s pravim barutom. Tri od njih – Death Angel, Exodus i Kreator – udružile su se za zimsku turneju Thrashfest 2010, koja se u predbožićno vrijeme zaustavila i u Ljubljani.
Naša prva postaja bile su grčke Atene, odakle dolaze thrasheri Suicidal Angels, koji su na Thrashfestu 2010 predstavljali još uvijek aktualnu ploču, Dead Again. Grci su beskompromisno i suvereno zakoračili na pozornicu i bacili se u svoj set, ali nažalost thrash koji predstavljaju prije svega je generičan i već stotinu puta prožvakan. Dečki se na pozornici vidljivo trude, mašu kosom k’o za okladu i pokušavaju svojom opremom biti što više “old-school”, ali je njihov thrash uglavnom bezdušan i prazan. Suicidal Angels zvuče kao površno sš svih strana nabacan thrash, s najjačim utjecajem sastava Slayer i Kreator, ali kao predgrupi trima legendarnim skupinama svakako bi im se bolje uklopila neka bolja novodobna thrash skupina.
Bay Area thrash atrakcija Death Angel bila je pak sasvim druga priča od gyros thrashera Suicidal Angels. Američka postava s filipinskim korijenima više je nego oduševila na Metalcampu 2009, a 2004. je na Metelkovi odsvirala jedan od najboljih thrash koncerata koje su (pre)živjele naše pozornice. Zato je očekivanje pred njihov ovaj nastup bilo veliko i teško. No prekaljeni i energični pozornički mačkovi opravdali su i ovaj put ime jedne od većih thrash metal postava današnjice. Unatoč odlasku ključnih članova sastava (braće Papa i bubnjara Andyja Galeona) prije nekoliko godina, što je pokrenulo vijesti o zalasku i raspadu Death Angel, postava je novom pločom Relentless Retribution začepila usta nevjernicima ultra dobrim thrash albumom i dokazala da su Death Angel 2010. jači nego ikad prije. Pod budnim okom frontmena Marka Oseguede te gitarista Roba Cavestanyja i Teda Aguilara u bendu se skrasila nova ritam sekcija s pozerskim, nastupaškim basistom Damienom Sissonom (suhi ljepotan se u backstageu za nastup pripremao trbušnjacima i “dizanjem” mini utega) i topnikom Willom Carrollom za bubnjevima. Death Angel su unatoč pomlađenoj ekipi dokazali da su bend sa zavidnom kilometražom, pozorničkim iskustvom koje ide uz to, a prije svega znanjem i strašću prema odličnom thrash metalu. Nastup Amerikanaca ne bi bio isti da svaki centimetar pozornice nije držao pod kontrolom karizmatični vokalist Mark Osegueda, koji je simpatičnošču i pohvalama publici u tren oka osvojio napunjenu Cvetličarnu, a rušilačkim vokalom koji može i vrištati i thrasherski hripati i lajati, te naposljetku i fantastičnim čistim vokalom dokazao da mu godine nisu ni najmanje naštetile. Mark neviđenom energijom koja s pozornice u galonima prodire na noge digne i tako zahtjevnu publiku i moshevi su se redali jedan za drugim. Kao što su se vrtjeli metarski dreadlocksi Markove glave, tako se vrtjela i publika u “good friendly violent fun”! Ni najmanje po energetskom naboju nije zaostajao ni gitarski dvojac, koji se uz to pobrinuo i za pravu paletu unikatnih riffova i sjajnih solaža, koje su prava paša za oči i uši. Death Angel tako već energičnim, živim i punim nastupom publici ponude ono po što je došla – thrash svojstven samo Death Angel, thrash koji se ne boji jednom pokazati utjecaje punka, a drugi put usporiti tempo. Doista jedini minus nastupa Death Angel bila je ovaj put njegova kratkoća, jer smo nažalost dobili samo devet komada. No u otrovni valcer sjajno je zavrtjela setlista koju su sačinjavali novi ubojice s albuma Relentless Retribution, pomiješani s ultra nasilnim klasicima. Nažalost nedostajalo je vremena za himne Thrashers, Kill As One ili čak u cijelosti odsvirani instrumentalni EP The Ultra Violence (čiji je početak ovaj put poslužio samo kao uvod u završnu Thrown to the Wolves), ali pozor, Death Angel se u ožujku vraćaju u Ljubljanu! Obećavaju headlinerski nastup dug barem sat i pol! Do tada pak Relentless Retribution na slušalke i u “relentless revolution”!
U nastavku večeri još ćemo se neko vrijeme zadržati na kružnoj vožnji vlakićem po sanfranciskom području Bay Area. Slijeva ćete uskoro vidjeti slavni Alcatraz, a zdesna poznati Golden Gate Bridge. Ostanite na svojim mjestima i ne pružajte ruke izvan sigurnosne ograde jer vam ih mogu otkinuti Exodus sa zvjerskim thrash metalom. Ups, prekasno! Otprilike bi tako zvučao turistički vodič po planetu Exodus i točno tako je zvučao koncert tog legendarnog američkog benda, koji je uz mladu Metallicu zaslužan za rođenje te procvat i uspon thrash metala u ranim osamdesetima. Njihov kultni prvijenac Bonded By Blood izašao je 1985. i danas vrijedi za jedan od najutjecajnijih albuma žanra, a Exodus su nakon 25 godina još uvijek thrash sila koje se vrijedi bojati. Banda pod vodstvom jednog i jedinog Garyja Holta na pozornicu je dokorakala uz zvukove akustičnog uvoda prve skladbe s nove ploče Exhibit B: The Human Condition, The Ballad of Leonard and Charles, i gurnula nas u krvavu priču serijskih ubojica Leonarda Lakea i Charlesa Nga. I krv je prskala i udovi su letjeli na sve strane već pri prvom udarcu po žicama, kad se ispod pozornice zapalio apokaliptičan mosh koji nije jenjavao sve do posljednje sekunde dominacije Exodus na pozornici. Exodus su u tričetvrt sata s nevjerojatno sirovom energijom zagrizli u olujno brz thrash, krvoločne riffove i rušilačke ritmove i pokazali kako bi se osjećao kad bi zaplivao u akcelerator čestica. Ekipa Exodus 2010. je fenomenalna i ne pokazuje znakove starenja ni jenjavanja; šef Gary Holt na pozornici se preobrazi u pravu zvijer koja nemilosrdnim napadima trga žice kroz oštre riffove i agresivna pilanja, a kad mu uz bok stane brat po oružju, odlični Lee Altus, pa zajedno prošeću prstima kroz maratonske, dah oduzimajuće solaže, doista shvatiš da je dvojac Holt/Altus u ovom trenutku jedan od boljih gitarskih dueta u metalu. H-team je mrtav, živio HA-team! No Exodus se ne zaustavljaju samo na rezanju riffovima, nego te u lokvi krvi ostave i s precizno odmjerenim udarcima ritam sekcije. Fenomenalni Jack Gibson ponovno je dokazao kako se služi tempo prokletih sa šarenim bas linijama i jedinstvenim metalnim zveckanjem, a Tom Hunting opet je opravdao ime jednog od najboljih bubnjara u thrashu. Temelji VPK-a (i okolnih zgrada) ljuljali su se pod nizom razigranih i dinamičnih prijelaza, torpedirajućih bas bubnjeva i brzih te točnih thrasherskih ritmova. Rob Dukes je još od svog dolaska u Exodus jabuka razdora među fanovima, ali Rob je s Exhibit B snimio najbolji Exodus album s njim na čelu i ovaj put dokazao da i uživo postaje sve bolji frontmen, kao i vokalist, a suzdržao se čak i od seljačkih ispada. Beskompromisan i agresivno energičan nastup Rob je, odjeven u cool majicu Dead Kennedys (!), okrunio pozivom na vjerojatno najveći “wall-of-death” koji je doživjela dvorana VPK. Bend je u tričetvrt sata odjurio kroz setlistu koju su dvjema skladbama zastupale nova ploča (bez sumnje bi se bolje od Beyond the Pale uklopile Hammer and Life , Class Dismissed ili The Sun is My Destroyer), a ostatak su rušile besmrtne thrash klasike, s himnom Bonded By Blood na čelu. Doista šteta što ploče poput Pleasures of the Flesh, Fabulous Disaster i Impact is Imminent i dalje većinom ostaju nepravedno previđene. No ipak, “Exodus attack” je još uvijek brutalan, beskompromisan i da ti para gaće kao prije dvadeset i pet godina!
Nakon posjeta Bay Area za kraj smo obukli još i kupaće, poput balvana (Martin Strel press) bacili se u ocean i otplivali u Njemačku. Tamo nas je iz vode izvukla trećina njemačke svete trojke thrash metala, legendarni Kreator. No dah nam nisu dali uhvatiti i pod vodstvom zastavonoše njemačkog thrasha Milleja Petrozze (uz Toma Angelrippera-Sodom i Schmiera-Destruction, jasno) Kreator su nas gurnuli u sat i pol dugu nasilnu revoluciju. Violent Revolution podigla je puls kao što ga je 2001. podigla istoimena ploča koja je Kreator nakon nekoliko slabijih pokušaja u devedesetima vratila među žive vladare njemačkog thrash metala. Kreator uživo znaju djelovati pomalo statično, uz iznimku Petrozze, koji oduševljava neprestanim mahanjem kosom, super agresivnim vokalom, spretnim soliranjem i još uvijek polomljenim engleskim. No kad veliki vođa zaurla “eins, zwei, drei, vier” i Kreator te potope sve dublje, pred tobom se otvara svijet moćnih skladbi, snažnih poruka i sjajne energije kroz epske komade poput Betrayer i posebno fantastičnog Voices of the Dead s nezaboravnim refrenom. I kad su nas Kreator jednom stisnuli u svoju šaku, više nas iz nje nisu pustili. Temperatura je rasla sve više i više dok smo putovali kroz odlično sastavljenu setlistu koja ovaj put nije ostavila ravnodušnima ni stare ni nove fanove. Oči se uvijek iznova zaustavljaju na enigmatičnom i karizmatičnom Petrozzi, koji nije uzalud jedna od najpoštovanijih osobnosti thrash metala, a Mille odličnim pilanjem po žicama posve parira statičnom i hladnom Fincu Samiju Yli-Sirniöju, koji posve stoički šeće prstima po vratu gitare kroz ma kako zahtjevne solaže. Za udarnu i rušilačku snagu benda pak treba se obratiti prije svega fantastičnom bubnjaru Ventoru, koji je na podignutoj platformi sebi posve podredio baš svaki komad svog bubnjarskog seta. Kreator najviše ožive u najbržim i najagresivnijim skladbama, kojih za kraj nije nedostajalo – od obveznih Endless Pain, Pleasure to Kill i People of the Lie, pa do sjajne Coma of Souls, koja je zaključila redovni dio. No Kreator su ovaj put imali još nekoliko aseva u rukavu. Mille se na pozornicu vratio odjeven u Kreator dres i otrovao nas kugom – rušilačkom The Pestilence s kultnog Pleasure to Kill. Bilo je jasno što čeka kad je Mille visoko u zrak podigao zastavu. Vrijeme je bilo da podignemo Flag of Hate i preko nje nas je za zaključak do kraja potukao još i Tormentor. Kreator su bez sumnje popravili jako gorak okus koji su ostavili nakon posljednjeg nastupa na Metalcampu i dokazali da su nakon 25 godina djelovanja još uvijek jedan od najjačih bendova na sceni.
U Toxic Waltz smo bili Throne to the Wolves i kao da nas je tamo za ruku uhvatio još i Tormentor, pa smo okrvavljeni i u modricama odkoračali s Thrashfesta 2010 kao sretni pobjednici.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Recenzija je nastala u suradnji Rock Hard Slovenija i Rockline.
Setlista
KREATOR 1.The Patriarch(Intro) 2.Violent Revolution 3.Hordes of Chaos (A Necrologue for the Elite) 4.Phobia 5.Terrible Certainty 6.Betrayer 7.Voices of the Dead 8.Enemy of God 9.Destroy What Destroys You 10.Amok Run 11.Endless Pain 12.People of the Lie 13.Pleasure to Kill 14.Coma of Souls —dodatak— 15.Choir of the Damned(Intro) 16.The Pestilence 17.Flag of Hate 18.Tormentor EXODUS: 1.The Ballad of Leonard and Charles 2.Beyond the Pale 3.A Lesson In Violence 4.Deathamphetamine 5.Blacklist 6.Bonded By Blood 7.War Is My Shepherd 8.The Toxic Waltz 9.Strike Of The Beast 10.Good Riddance DEATH ANGEL: 1.I Chose the Sky 2.Evil Priest 3.Buried Alive 4.Mistress of Pain 5.Claws In So Deep 6.Seemingly Endless Time 7.Truce 8.River of Rapture 9.The Ultra-Violence / Thrown to the Wolves SUICIDAL ANGELS: 1.Reborn In Violence 2.Bleeding Holocaust 3.Dead Again 4.Violent Abuse 5.Beggar of scorn 6…. Lies 7.Final Dawn 8.Apokathilosis
Galerija slika
