Autor: Rok Klemše
Izvođač: Megadeth
Izdavačka kuća: Tradecraft Records
Izdanje: year_month
Trajanje: 45:14
Ocjena: 2.5/5
Ah Dave, Dave, u zadnje smo se vrijeme po čelu lupali dlanovima uglavnom zbog tvojih paranoičnih izjava o Obami, teorija zavjere i tvojih konzervativnih republikanskih gluposti. No budući da je važna glazba (»Listen to Music, Not Rumors!«), onaj kome je stvarno stalo tvoje gluposti uz malo više truda može zaobići i ignorirati. Neka onda govori glazba, rekli su Megadeth i prošlog kolovoza objavili da počinju sa snimanjem novog albuma. U veljači ove godine album, koji su snimili s producentom po imenu Johnny K u Mustaineovu studiju Vic’s Garage, dobio je ime Super Collider, a izašao je za Mustaineovu izdavačku kuću Tradecraft.
Sasvim prvi kratki izvodi iz studija, koje su objavili ranije, obećavali su dosta, jer nije manjkalo brzih i agresivnih rifova, no velike je nade vratio na zemlju prvi singl, naslovna skladba, koja u najboljem slučaju zvuči kao loš ostatak s albuma Cryptic Writings/Risk. Očajnoj, dosadnoj i radijski prijazna skladbi slijedio je Kingmaker, koji je s rušilačkom thrash energijom, dobrim rifanjem i atmosferom komada poput Headcrusher obećavao puno više. Unatoč tome, novi se album i dalje primao s rezervom, ponajprije zbog čudnog izbora producenta (Johnny K poznat je po produciranju Disturbed), Mustaineovih budalaština o gostovanju Willieja Nelsona na albumu i naposljetku zbog vijesti da će na albumu gostovati David Draiman (Disturbed, Device). Ha?
I kakav je rezultat? Glavni i najveći problem novog albuma u prvom su redu loše i jadno strukturirani komadi. Oni većinom s thrash/speed metalom nemaju baš ništa zajedničko, jer je Super Collider žanrovski najbliži hard rocku. Nije problem, i to bi se dalo lako probaviti, budući da su Megadeth u prošlosti izdali već nekoliko posve solidnih hard rock komada (Trust i sl.), ali što kad skladbe muči teška stagnacija koja nije ni “ptica ni miš”. Megadeth te cijelo vrijeme drže u iščekivanju kad će udariti stvarno dobar rif ili udarna dionica… A to se nikad ne dogodi. Gdje su dobri stari Megadeth, koji su bili poput vlakića smrti u kojem nikad nisi zaista znao što te čeka iza zavoja? To su Megadeth još uvijek bili sposobni i s novijim albumima Endgame i Th1rt3en, no četrdeset i pet minuta Super Colliderа uz rijetke je iznimke čista dosada i svakako najgore Megadeth izdanje od The World Needs a Hero, možda čak i od kontroverznog Risk. Umjesto među brzace, Megadeth nas na Super Collideru gurnu u stajaću, blatnu lokvu punu nanosa.
Brz pogled na autorstvo skladbi nagovještava vjerojatno najveći problem – Mustaine se još uvijek tvrdoglavo i grčevito drži solo autorstva. Nešto više gitarske pirotehnike i thrash energije Megadeth ovaj put pokazuju samo na Kingmaker, Built For War i The Beginning of Sorrow, kod kojih Dave autorstvo dijeli sa svojim sučlanovima. Inače većinu skladbi pogađa nedostatak raznolikijeg šetanja po vratu gitare (veliku većinu rifova čini ponavljajući tročlani ili četveročlani slijed akorada) i jednostavna usmjerenost uz vrlo prosječan, smoren nastup baš cijele četvorke. Gdje je sad Mustaineovo hvalisanje o najboljem gitaristu u sastavu do sada (Chris Broderick)? Mustaine se na Super Collideru opet poigrava komercijalnijim pristupima i jednostavnim skladbama te njima vjerojatno opet cilja na visoke plasmane na glazbenim ljestvicama. No što kad se u baš svakom komadu može naći crna točka koja se ne da previdjeti. Ako ćete tražiti tekstove koji su nekoć bili inteligentni i društveno/politički/socijalno kritični, trudit ćete se uzalud. Sve skupa zvuči kao propovijed (ne jedite drogu, pomažite prijateljima itd.), i to još uz očajne tekstove tipa »Burn baby burn, because it feels so good.« Još dalje ide Mustaine s The Blackest Crow, na kojoj su prvotno trebali gostovati Willie Nelson i/ili Miranda Lambert, a počinje čak s banjo/bluegrass/country uvodom. Nikad nisam mislio da će u jednoj rečenici upotrijebiti riječi Megadeth i banjo.
Nekoliko svijetlih trenutaka Super Collider ipak ima. Uz već spomenuti rušilac Kingmaker, tu je još agresivniji Built For War (koji inače kvari Mustaineov vokalni nastup na kojem zvuči kao prehlađena žaba), solidno središnje djelo Dance in the Rain (obećavajući komad kvari očajno Draimanovo »pjevanje«, koje zvuči kao da ga netko stišće sa strane), The Beginning of Sorrow, koji podsjeća na eru albuma Youthanasia, a album u stilu rušilačkog otvaranja na sličan način zaključuje Don’t Turn Your Back… i lijepo zaokružuje cjelinu. Komad iznenadi ponajprije “hendrixovskim Little Wing” uvodom, koji potom eksplodira u najbrže trenutke albuma i bez sumnje najbolje rifanje na albumu, uz koje ide artiljerijsko Droverovo sinkopirano bubnjanje. Za kraj Megadeth prvi put nakon 1988. (Anarchy In the UK, album So Far, So Good… So What!) nude još i obradu, ovaj put Thin Lizzy klasika Cold Sweat, koja se u Megadeth svijetu snalazi odlično i čak je jedan od boljih trenutaka albuma.
Što ti dakle ostane ako na albumu možeš nabrojiti samo tri, četiri dobra trenutka, a i to je jedan od njih već čuveni singl, drugi pak (inače odlično izvedena) obrada? Vrlo malo. Ako je to sve što (Mega?)Dave može nakon skoro trideset godina djelovanja, možda je došlo vrijeme da razmisli o mirovini. Megadeth na Super Collideru naime nisu nadzvučno brzi sudarač čestica, nego zahrđali kotač koji škripi i koji se muči vrtjeti ostarjeli i debeli hrčak.
Postava
Dave Mustaine – vokal, gitara
David Ellefson – bas
Chris Broderick – gitara
Shawn Drover – bubnjevi
GOSTI:
David Draiman – prateći vokal (6, 9)
Produkcija
Johnny K
Popis skladbi
1. Kingmaker
2. Super Collider
3. Burn!
4. Built For War
5. Off the Edge
6. Dance in the Rain
7. The Beginning of Sorrow
8. The Blackest Crow
9. Forget to Remember
10. Don’t Turn Your Back…
11. Cold Sweat (bonus; Thin Lizzy)
