Super glazbenici, glazba i koncert, ali klinički mrtav grad (2010)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Full House / Celje / Slovenija
Datum koncerta: 04.09.2010
Broj posjetitelja: 35
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)
Uroš Planinc Group rijetki su, ako ne i jedini pravi glasnici instrumentalnog rocka u Sloveniji! Sastav iz Žalca nastupom u Celju obilježio je izlazak istoimenog studijskog prvijenca, koji se još vruće dimi jer je tek stigao ravno iz tiskarske pećnice. Deset skladbi briljantno kombiniranog gitarističkog čarobnjaštva s visokom slušljivošću, kakvu poznaje rockerska poruka ovog kvarteta predstavljena na prvijencu, za Sloveniju znači novi umjetnički iskorak. S njim smo dobili utjelovljenje slovenskog instrumentalnog rocka. A kako je Slovenija reagirala na taj događaj?
Maćehinski. Klub Full House u Celju bio je u 22.00 sata, kad je sastav zauzeo pozornicu, posve prazan. Stolce je grijalo 20 ljudi. Okupili su se najuži prijatelji, podupiratelji i “suradnici” sastava. Ostatak lokala odisao je potpunom prazninom. Tužno. Čak je i nebo od tog prizora gorko zaplakalo i izlilo novu kišnu suzu nad Celje. Kvartet u postavi Uroš Planinc (gitara), Jalen Plut (klavijature), Blaž Bizjak (bas-gitara) i Črt Krevh (bubnjevi), koji je ujedno snimio i studijski prvijenac, smješten na minijaturnu pozornicu, nije imao mnogo izbora. Dođe dan koji spada među važnije u tvom životu, a ti shvatiš da, iako je pred tobom opušten subotnji navečer, tvojih prijatelja, kolega i znanaca, koji bi ti došli barem nazdraviti rođenju albuma, nigdje ni od korova.
U takvoj situaciji ti preostaje samo jedno rješenje. Zagristi se za jezik i vratiti se biti. Pitanje: “Zašto već stojim na pozornici?” Odgovor: “Jer mi glazba znači jednu od najvažnijih stvari u životu.” Tako je postupio i kvartet! Povukao je važan potez. Prazninu prostora kluba Full House prenio je iznad uma i prepustio se sviranju i uživanju. U dobrih sat vremena servirao nam je cijeli album “Uroš Planinc Group” (RockLine recenziju pogledaj OVDJE) i potvrdio koliko je važno takvu glazbu uživati u druženju sa sastavom na pozornici. Album je za slovenske prilike fenomenalan i izaziva dosege kvalitetnijih izdanja na širem obzoru takvog glazbenog pristupa u svijetu. Tako su dečki, koji su zapravo nastupali u potpunoj “tami”, jer su svo svjetlo dobivali od projekcije isječaka poznatih filmova što su se vrtjeli na zidnom platnu iza njihovih leđa (hvala vam i za “2001: Space Odyssey”!), pokazali izvanrednu usklađenost i uigranost. Slušatelji smo dobili perfekcionistički sažetak albuma “Uroš Planinc Group” uživo, što je bilo bitno. Uroš u središnjem položaju, sa svojim razigrano iskričavim gitarskim vokalom, koji u sebi svojstvenoj kulminaciji izvrsno spaja crte Hendrixa i Satrianija, naravno je i ovaj put preuzimao apsolutnu inicijativu. Ostala trojica kompanjona na majstorski su način gradila čvrst okvir pratnje, a Jalen je povremeno proširivao Uroševe solističke eskapade, tako da je skladbama dodavao svoje. Što se zvuka tiče, jasno je da su ovakvi klubovi kao što je Full House prava zvučna zamka, odnosno “akustična” zagonetka. Ako ništa drugo, pravi je izazov kako u takvoj situaciji namjestiti bubnjeve na “sobi prijateljsku glasnoću”. To se blago i čulo (bubnjevi dakle za dlaku preglasni), no ipak cjelokupna zvučna slika nikako nije djelovala pretjerano nametljivo. Dečki su između ostalog prisutnima otkrili i da imaju profinjen glazbeni ukus te predstavili radove nekih izvođača koji su nedvojbeno važno utjecali na oblikovanje artističke slike glazbenog izraza sastava (Fletwood Mac, Santana, Jimi Hendrix, The Surfaris, Joe Satriani).
Kako god žvakao retke, doživjeli smo odličan nastup, koji bi naravno došao puno više do izražaja da su ljudi napunili klub. Sastav kao što je Uroš Planinc Group unikat je slovenskog prostora, a usudio bih se reći i svjetskog. Zato nedvojbeno zaslužuje podršku i svu pozornost matične domovine. Neka još jednom sažmem bit. Prvijencem sastava Slovenija je dobila prvi pravi monument instrumentalnog rocka. Ono što je sada najvažnije za sastav jest da mora raditi na prepoznatljivosti u prostoru i što prije početi razmišljati o nasljedniku studijskog prvijenca. S obzirom na glazbeni karakter koji utjelovljuje prvijenac, s velikom ćemo pozornošću pratiti kamo će se sastav artistički razvijati u budućnosti. Promašiti ne može. Može nas samo ugodno iznenaditi i obogatiti novim lijepim glazbenim iskustvom.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika









