Lokacija: Trst (Trieste) / Teatro Miela (Dom lučkih radnika) / Italija
Datum: četvrtak, 21. 11. 2013
Kamelot! Simfonijski power metalci, aktivni od 1991. godine, podrijetlom iz floridskog grada Tampa, prošle su godine izdali novi studijski album »Silverthorn«! Deseti po redu. I tako je došlo vrijeme za njegovu promociju i po Europi. Kamelot su oduvijek važili za internacionalnu postavu, usprkos činjenici da je njihov šef Amerikanac Thomas Yougblood. Klavijaturist Oliver Palotai živi u Stuttgartu, a novajlija u ekipi Tommy Karevik, koji je zamijenio dugogodišnjeg vokalista Roya Khana, doma je u Švedskoj. Glazbeni trag power metala opterećen simfonijskim elementima epsko bombastičnih razmjera dao je u karijeri nekoliko sjajnih albuma i još više skladbi koje djeluju u korelaciji metalne udarnosti i hipnotički zaraznih napjeva, bližih europskim nego američkim ušima. Zato Kamelot u Europi imaju konkretnu bazu glazbenih podupiratelja – obožavatelja.
U 2013. metal je sjajniji u još više podžanrovskih oblika nego ikad prije. Letvicu nadmašivanja zvučnih ekstrema »samobrutalizacije« podiže iz godine u godinu sve više i više. Power metal je danas tako u načelu »ljubav na prvi pogled«, prije svega za one koji tek otkrivaju carstvo metal glazbe. A to je ponajprije mladež stara u prosjeku 20 godina. Naravno, ima nas tu još nekoliko neumornih pristaša koji smo navučeni na pomp i melodičnu zaraznost okupljenu oko središnje vokalne figure, koja mora obavezno pjevati, a ne režati!
Kamelot su na ovu turneju poveli dva predbenda, i to norveške Tellus Requiem te nizozemske ReVamp. Tellus Requeim su nastup u Trstu otkazali, tako da je funkcija zagrijavanja publike prije nastupa Kamelot ostala isključivo na ReVamp. Oni su svojevrsni nastavak glazbene ostavštine sastava After Forever. U postavi obitava jedna od najimpozantnijih ženskih vokalnih figura kad se razgovor povede o simfonijskim power metal sastavima. Floor Jansen.
Bend je stupio na pozornicu nabijene dvorane Teatro Miela negdje oko devet sati i predstavio svoj drugi studijski album naslovljen »Wild Card«, izdan ovoga kolovoza pri Nuclear Blast Records. Nevjerojatno je bilo spoznati da je lijep dio publike nabijen u prednjim redovima vješto vladao stihovima i pratio Floor na svakom njezinu koraku. Ni pjevačica nije skrivala oduševljenje pozitivnim reakcijama publike. Tako je nekoliko puta prepustila mikrofon kar publici! Tri četvrt sata rutinske izvedbe, u kojoj su bili jasno vidljivi iskustvo i samouvjerena snaga čvrste dinamične figure Floor Jansen, koja je naravno privlačila većinu pozornosti.
Zvuk za predbend prokleto dobar! Iza razglasne mikseta bdio je nad zvukom »presvijetli« Achim Koehler, jedan od najboljih zvučnih inženjera trenutačno u Europi kad se govori o produkciji heavy metal glazbe. Čvrst i rušilački rifovski zid obiju gitara, malo manje čujne klavijature, pouzdana i čvrsta ritam sekcija. Naravno, na prvom mjestu, kao već spomenuto, izgrađena igra te suverena vokalna pojava izuzetne Floor Jansen.
Naravno, svi su ipak došli na Kamelot. Koncert je bio rasprodan već kojih tri tjedna prije. Otvorili su čak i gornji balkon. Štoviše. Maknuli su sjedala u parteru i tako dobili dragocjeni prostor za stajanje. Atmosfera je bila izvanredna. Nisam prvi put posjetio neki od koncerata u dvorani Teatrfo Miela, ali gotovo sa sigurnošću mogu potvrditi da takvog metalskog praznika u toj dvorani još nije bilo. A izvanredna posjećenost širom otvara vrata budućoj organizaciji ovakvih metal spektakala, što znači da će u budućnosti na svoje doći i hrpa slovenskih ljubitelja metal glazbe.
Kamelot su udarili pred publiku naoštrenom koračnicom nove ploče »Silverthorn« zvanom Thorn. Narod u zrak! Talijanski temperament preplavio je prizorište i od prvog do posljednjeg trenutka koncerta publika je fanatično nosila na krilima svoje heroje. Nevjerojatna je strast talijanske publike, kao i predanost u ovom slučaju. Skovali su čak i navijačku pjesmu – prepoznatljiv napjev nogometnih stadiona, naravno prilagođen opjevavanju dolaska »veličanstvenih« Kamelot u Trst! Karevik se kao novi vođa »Kamelot teatra« pokazao suverenom zamjenom za nedostajućeg Roya Khana, koji je zbog iscrpljenosti odlučio trajno napustiti sastav 2012. Ulje na vatru ubrzo na početku dolila je i Ghost Opera, silno vrelo otvaranje nastupa, a šef sastava Thomas Youngblod na nekoliko je trenutaka prekinuo, pozdravivši pritom publiku uvodnom riječju. U duet s Tommyjem Karevikom u skladbi The Great Pandemonium ušuljava se prateća pjevačica Alissa White-Gluz, dakle najljepši dio cjelokupnog pogleda na pozornicu! Bend je održavao izvanrednu atmosferu uz obilno oslanjanje na svoj klasični repertoar, koji je do danas među obožavateljima posve ponarodio. Izvanredno je bilo iskustvo suradnje publike i sastava. Pjevanje stihova, poznavanje svake skladbe. I salve oduševljenja nakon najave baladne Don’t You Cry nikako nisu htjele jenjati. Karevik je publici jeo iz ruke. Na sredini je bend lagano predahnuo, povukao se iza pozornice, a kraću solo točku na bubnjevima u tim je trenucima priložio divlji Casey Grillo.
Šou teatar preko svih granica! Režija. Sve je na pedalj proračunato. Sav pomp, svaka sekunda nastupa. Sve je jedan veliki teatar. A kad shvatiš da je uz svu tu profesionalno uštimanu »estetiku« prisutan i konkretan dosje upotrebe matrica, onda ti ta »plastika« može pokvariti zdrav ukus. Da. Bas gitara i gitara. Čudila je već činjenica da su gitare predbenda zvučale dinamičnije i življe od gitare Thomasa Youngblooda u nastavku. Klavijature su u prvoj trećini koncerta bile odlučno gurnute u pozadinu. Ništa se nije čulo što to »tamo negdje u pozadini« radi Oliver Palotai. U nastavku su tu karakteristiku popravili. No cijeli zvuk kroz nastup sastava nije bio optimalan. Rifovi su djelovali zamućeno, zapaprkano. Mogu reći da nije »disalo« kako bi trebalo. To nikako ne čudi ako se skrivaš iza matrice.
Da dojam nije pokvarila upotreba matrica, čovjek bi rekao da je bila riječ o nezaboravnom heavy metal veselju, u kojem svi zakleti čvrstim zvukovima metal distorzije, kako bi namirili dušu, ne bi tražili ništa više. Ali ostao je tračak gorkog okusa. Usprkos činjenici da je Karevik suvereno popunio Khanove cipele i da je »Silverthorn« odličan studijski domet, vrijedan umjetničkog nasljeđa tradicije svih prošlih Kamelot djela koja je obilježio odlični Khanov vokal. Za dodatak ponovno uskače u duet s Tommyjem čarobna Floor za izvedbu skladbe The Haunting, a bend predstavu dovodi do samog vrhunca u nastavku izvedbom dviju silno željenih Kamelot klasika, i to Karma te, kako se i očekivalo, završne March Of Mephisto (s Alissom i Tommyjem u duetu). Publika je bila vidno zadovoljna. I oduševljenje nije jenjavalo. Još dugo nakon koncerta ne. Na koncu, bez obzira na nepotrebno užitu dozu “plastike”, bitno je da je većina otišla kući zadovoljnih lica punih vedrine i radosti u srcima, zar ne?
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
KAMELOT:
1. Torn
2. Ghost Opera
3. The Great Pandemonium
4. The Human Stain
5. Soul Society
6. Song for Jolee
7. Veritas
8. Center of the Universe
9. Sacrimony (Angel of Afterlife)
10. When the Lights are Down
11. Rule the World
12. My Confession
13. Keyboard and Drum Performance
14. Forever
—dodatek—
15. Bass Solo
16. The Haunting (Somewhere in Time)
17. Karma
18. March of Mephisto
Continuum (taped outro)
REVAMP:
1. The Anatomy of a Nervous Breakdown: On the Sideline
2. The Anatomy of a Nervous Breakdown: The Limbic System
3. Head Up High
4. Wild Card
5. Sweet Curse
6. In Sickness ‘Till Death Do Us Part: Disdain
7. The Anatomy of a Nervous Breakdown: Neurasthenia
8. In Sickness ‘Till Death Do Us Part: Disgraced
9. Wolf and Dog
