Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 9. 4. 2021.
Produkcija: Aldo Lonobile
Trajanje albuma: 42.45 min
Žanr: Progressive Metal / Heavy Metal
Ocjena: 8.5/10
Sweet Oblivion je glazbeni projekt iza kojeg stoje veličine izdavačke kuće Frontiers Music Srl. Svrha mu je zaigrati na emocije sljedbenika sastava Queensryche, koji ne mogu »preboljeti« činjenicu da se zlato doba grupe kroz osamdesete, koje nekako zaokružuje album »Promised Land«, i to naravno s Geoffom Tateom na vokalu u postavi, nikada više neće vratiti.
Prvijenac projekta Sweet Oblivion, koji je izašao u lipnju 2019., donio je dovoljno posrećen glazbeni uradak koji je s jedne strane funkcionirao tako da skladbe nude vokalu Geoffa Tatea izvrsnu podršku za implantaciju onih vokalnih karakteristika koje cijelo vrijeme bude osjećaj rekreacije lika klasičnih Queensryche, a s druge strane – što je bilo nužno – na album su dodane skladateljske melodije koje takav projekt nužno moraju umjetnički udaljiti do te mjere da ga netko ne bi proglasio više-manje uspjelom kopijom Queensryche izvornosti.
To je na prvom albumu vrlo dobro uspjelo glavnom igraču, kojeg su za projekt ovlastili šefovi izdavačke kuće, briljantnom DGM gitaristu Simoneu Mularoniju. Čovjek bi očekivao da će to biti dovoljno, no u Frontiers Music Srl. misle drugačije. Željeli su nastavak. I dobili su ga. S albumom »Relentless«.
Na istoimenom prvijencu ulogu producenta preuzeo je već spomenuti vrhunski talijanski gitarist Simone Mularoni iz redova progresivnih metalaca DGM, a ovaj put ta je uloga pripala njegovu zemljaku, ništa manje talentiranom i svestrano izbrušenom glazbeniku Aldu Lonobileu (Secret Sphere, Timo Tolkki’s Avalon, Archon Angel). To je bilo nužno kako bi se novi rezultat opet mogao odmaknuti od svih usporedbi da je riječ tek o prepisivanju iz Queensryche opusa osamdesetih. Lonobile je, baš kao i Mularoni, član progresivnometalnog sastava i njegova je glazbena filozofija u tom pogledu prilično slična. Aranžmani slijede kalup projekta, no ovaj put riječ je prije o melodičnom metal albumu s povremenim, jedva zamjetnim progresivnim trikovima. Dakle, sve je opet utemeljeno na stvaranju takvog skladateljskog krajolika koji Geoffovu vokalu otvara dovoljno prostora za razvoj vokalnih melodija koje taman dovoljno queensrycheovski draže. Aranžiranje je pak takvo da će biti domaće ljubiteljima talijanskog pristupa melodičnom metalu, što konkretno znači podršku i neoklasicističkim elementima. Nadalje, cijela stvar može biti ugodna ljubiteljima koji poznaju radove skladatelja brojnih metalskih arija i opera, kao što su Magnus Karlsson i Timo Tolkki. Pogotovo što se tiče dodavanja aranžmana klavijatura. Produkcija je odlučno metalska. Gitarske fraze zauzimaju glavninu prostora u slici zvučnog krajolika.
Geoff Tate pak pjeva kao slavuj. Briljira u odličnoj vokalnoj kondiciji. Dok slušaš ovaj album, znaš da su Queensryche i Tate povezani kao ključ i brava. Jedno bez drugoga više ne mogu stvoriti onu magiju. To oličavaju novi albumi Queensryche bez Tatea i to oličavaju novi albumi Geoffa Tatea koje je objavio pod oznakom Operation Mindcrime. Najfascinantnije točke albuma su Strong Pressure, Wake Up Call te završni dio albuma s I’ll Be the One i Fly Angel Fy. To su skladbe koje u presjeku spajaju najbolje iz oba glazbena svijeta, što je bio i cilj izdavačke kuće Frontiers Music Srl. Unatoč tome, preporučio bih Geoffu da se ne okušava u pjevanju na talijanskom jeziku, jer je »smiješan«. Skladba Aria naime ima vrhunski potencijal. Samo ju je morao otpjevati talijanski vokalist ili pak Geoff osobno na engleskom.
I »Relentless« ima nekoliko iznimno snažnih točaka i grabežljivih napjeva, no svakako više ne plijeni takvom zanimljivošću kao prvijenac »Sweet Oblivion«, iako je rokada uključenih glazbenika na novom albumu potpuna. Ipak, moraju ga nužno provjeriti baš svi neutješni koji žale za zlatnim Queensryche vremenima. Geoff Tate i družina odličnih talijanskih glazbenih konopohodaca naime su se novim Sweet Oblivion albumom »Relentless« barem djelomice iskupili. I to su učinili nadasve uvjerljivo.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Once Again One Sin (4:56)
2. Strong Pressure (3:57)
3. Let It Be (3:46)
4. Another Change (4:06)
5. Wake Up Call (4:18)
6. Remember Me (3:55)
7. Anybody Out There (4:12)
8. Aria (4:48)
9. I’ll Be The One (4:48)
10. Fly Angel Fly (3:58)
Postava:
Geoff Tate – vokal
Aldo Lonobile – gitara
Luigi Andreone – bas-gitara
Antonio Agate – klavijature
Michele Sanna – bubnjevi
Uh, tole je pa boleča točka zame. Sem prvoborski die-hard fan Queensryche vse od dne, ko sem na nekdanji TV Zagreb prvič slišal Queen Of The Reich. Njihovi prvi štirje albumi so preprosto fenomenalni, pa tudi Empire je še zelo dober, čeprav je že nakazoval znake pešanja. In v prvi vrsti sem fan petja velikega Geoffa, denimo živi posnetek Take Hold Of The Flame z njihove prve japonske turneje je prav mogoče najbolje odpet rock komad v zgodovini.
Ampak prav zato je zame vse, kar je sledilo po Empire, toliko večje razočaranje. Po Hear In The Now Frontier sem jih preprosto nehal kupovati, ker je bilo preboleče. Ampak ker človek gre 2x na led, sem nabavil še Operation Mindcrime II, in se še enkrat opekel.
In kolikor mi je znano, gre čudaštvo vseh teh albumov v veliki meri pripisati prav Geoffovim idejam. Zato nisem zmogel poslušati niti enega od njegovih “solo” albumov. Tu in tam sem poslušal kakšen komad, pa me ni nič navdušilo.
Za povrhu pa tudi nisem ljubitelj produkcijskih prijemov Magnusa Karlssona. Predvidljiv je bolj kot Axel Rudi Pell, že vnaprej veš, da bo zvok sproduciran v nezgrešjivi švedsko-italijanski kuhinji, kar pogosto močno omeji vokalni pečat pevcev prvokategornikov, s katerimi dela. Še posebej, ko dela s pevci, ki potrebujejo kreativni prostor.