Izvođač: Mostar Sevdah Reunion
Izdavač: Snail Records
Izlazak: 2013
Trajanje: 62:56
Ocjena: 4/5
Bosanska duša odražava grudu na kojoj je, sva izbrazdana i skamenjena, bila bičevana oštrim, neumoljivim povijesnim zbivanjima, a vjerski rascjepkana je u rijetkim trenucima nakon krvoprolića uspijevala i mirno, spokojno, ljubavno supostojati. Nakon nedavnog bosanskog pokolja mnogi su sumnjali da će supostojanje uopće ikad biti moguće, no da se razlike može barem nakratko premostiti i zaboraviti na etničku, vjersku i kulturnu različitost, prvi su pokazali i dokazali napredni umovi, koliko ih je u Bosni i Hercegovini uopće ostalo. Mislim na umjetnike, intelektualce, pjesnike, poete, književnike i na glasnike bosanskih arabeski, melodike, melosa – na glazbene trubadure zemlje koja je tako blizu, a istodobno tako daleko. Bosanski paralelni svemir prostor je koji neki tako rado zaobilaze mislima i ne misle na njega, a nakon prekida emitiranja ratne vihre, umiranja i uništavanja spomenika, među kojima je bio i most povezivanja između lijeve i desne obale Neretve, koji se pjevao među obalama Mostara, oblaci zaborava ogrnuli su cijelu državu razdvojenog, ne, raztrojenog bosanskog političkog kotla. U zaborav su tako skliznuli i ljudi, njihove priče, osjećanja i tradicionalni napjevi, koje ste možda nekad čuli, s njima čak i odrasli, a da ne zaboravimo da smo svi griješni, pod kožom krvavi i u osjećanju, čeznuću, voljenju i predavanju možemo biti slični, novodobni trubaduri, pjevači te čuvari i njegovatelji melosa više su nego potrebni.
Važan dio mostarske duše čuvaju i muškarci sa svih vjetrova, Mostar Sevdah Reunion, koji su svoje pjesme počeli pjevati upravo u vrijeme najvećeg patnje, nakon ratne vihre prvi uspjeli nadići nepremostive razlike te zasvirati i preko otvorenih glasnica otvoriti zabravljena vrata do samog bîti svojih bosanskih srca. Bosanska duša nalik je ciganskoj, a preko sličnih melodijskih klizanja, ritmike i ovisnosti o ljepoti plesa i duboke lirike muškarci sevdaha 21. stoljeća s osam izuzetnih ploča postavili su spomenike pokretnih slika, šapata i srčanih otkucaja, koji slave grad Mostar, a ponajprije ljude, bez kojih grad ne bi bio ovakav kakav jest, odnosno kakav je bio. Mostar je grad s bogatom, ali i bolnom poviješću i paletom različitih kultura koje su supostojale, voljele se, borile, čeznule i tražile putove za bolje sutra. Bosansko-hercegovački muslimani pjevaju sevdalinke, koje su bile tipične bosanske pjesme Otomanskog carstva i rodile su se na sjecištu različitih kultura; to su ljubavne pjesme o neuslišenoj ljubavi, pjesme o željama za boljim životom i ostvarenjem snova.
A potonje trebaju pravu zvučnu kulisu, a upravo takva je zvučna kulisa koju uspijeva dočarati auditorij Pavarotti Music centra u Mostaru. Mostar Sevdah Reunion nakon turbulentnih promjena u sastavu, razdvajanja svoje biti na dvije postave s istim imenom, ali razdvojenom dušom, zaustavio se kod jedne od najprofinjenijih postava u povijesti svog postojanja. Uz idejnog voditelja Dragija Šestića ostali su i opstali izvanredni majstor akustične gitare Mišo Petrović, kojeg ritmički podupire čvrsti, a istodobno senzualni ritmičar Sandi Duraković. Ritmiku srca na trake prenosi taman dovoljno jazzistični bubnjar Senad Trnovac. S boka se čuje nježna, a istodobno strastvena violina Vanje Radonje te profinjeni dodiri klavirskih tipki, koje stenju pod prstima Gabrijela Prusine, a glas postavi daje izuzetni orator bosanskog sevdaha Nermin Alukić Čerkez. Vrata u svijet sanjarenja i ljepote ovaj put nisu zatvorili ni izuzetnim glazbenim gostima, koji si dodaju mikrofon i pločи Tales From A Forgotten City udahnjuju karakter, mostarsku dušu.
Uvertira u putovanje je zasanjani glas Hurmete Jugo, koja pjeva tradicionalnu Omere prvo gledanje – tužaljku o nesuđenoj ljubavi, koja se prelijeva u bolno otužnu pjesmu Što te nema?. Tužaljka se uvlači u dušu, koja osjeća svaki stih, svu čežnju, svu strast. Hijacinta ispod rose donosi utjehu, ali ne odnosi pitanje »Zašto te nema?«. Slavuj zapjeva oko Mostara, a zvučna kulisa uz pratnju violine donosi divno raspoloženje – Bulbul pjeva okolo Mostara hvalospjev je najljepšoj djevojci u Mostaru, pjesma divljenja začinjena erotikom: Tvoja usta sva od djula rana, / Tvoja njedra još nemilovana. Violina svojom osjetilnom nježnošću pojačava razigranost, a u četvrtoj skladbi Namka uz vatrenu gitaru i muško-ženski dijalog oboji ludu zaljubljenost. Namka je zaljubljena u pjevača Aliju, s njim bi se rado udala, no njezina je ljubav neuzvraćena, jer on je zaljubljen u Minkicu, koju će oteti… Plačuća violina crta Namkinu bol pred gorkom spoznajom da Alija nikad neće biti njezin… Topla klavijatura pak nas već vodi u tužaljku Emina – neuzvraćena iskrena ljubav prema lijepoj Emini traje do smrti i iza sebe ostavlja samo prazan jasminov vrt. Djaurko mila je utješna i topla pjesma koja ispunjava srce čežnjom za blizinom i zagrljajem. Virtuozna gitara i cvrčci nose nas u toplu mostarsku noć, gdje za Fatom čezne brižno srce… Djela Fato, djela zlato pojačava čežnju za dodirom dvaju tijela i duša. Violina slika sumrak koji dolazi s zalaskom sunca – Akšam geldi opjevava lijepo lice drage koju siromah bez snova neizmjerno, ali uzalud voli… Klavijature crtaju suze… Omere prvo gledanje srcedrapateljno otpjeva Anja Rikalo. Laku noć posljednja je skladba na albumu, oproštaj protkan vječnim pitanjima: Zašto moje srce plače? Hoće li ikad prestati plakati? Hoćeš li doći na moj grob? Kad sunce zađe, pada noć. Neka bude lagana.
Album Tales From A Forgotten City inovativan je i u glazbeni prostor donosi svježinu. Toliko strasti, melankolije, inspiracije, simbolike i nade u glazbi dugo nije bilo osjetiti. Svaka stanica u tijelu vibrira od energije uz slušanje sevdalinki odjevenih u blues. Ljepota ove drevne glazbe prožima dušu i tijelo. Bogata poezija, koja se zbog na engleski prevedenih tekstova može dotaknuti svih ljudi, u spoju vrhunskih melodija pretvara se u arhetipsku priču koju u životu doživljavamo svi. Bajke iz zaboravljenog grada poput su cvijeta koji se na slobodu probija kroz kamen – tko će ploču slušati zaronjeno, osjetit će nježnost i gorko-slatki miris tog cvijeta. A on rezonira i dolazi u suzvučje s vremenom i prostorom, a u neksusu svemira prošlost i budućnost brišu granicu. Kamen se mrvi i plače, a umjesto tvrde i čvrste metrike u slušanom ostaje sve više od šake izmičuće mekoće i sanjivosti. Zastori zaborava padaju, a iza izmaglice na obalama Neretve pred poluzatvorenim očima kliznu slike užarenih ulica, vreve, šapata, mrmljanja i poklika života davno zaboravljenih gradova i duša, ljudi. I tu sevdah, star više od 300 godina, mladenački udahne s bluesovskim, ciganskim i jazzovskim plućima, preobrazi se u glazbu cijeloga svijeta, svemira, a razlike među kulturno-politički rascjepkanim usamljenicima se smanjuju i nestaju. Pomirenje je moguće, misaoni povratak u svijet orijentalnih ljestvica i balkanskih bajki o osjećanju, čežnji, voljenju, strasti i umiranju postaju nužnost. I zbog ljepote i izmičuće metrike sevdaha 21. stoljeća.
Postava
Mišo Petrović – solo gitara
Sandi Duraković – ritam gitara
Nermin Alukić Čerkez – vokal i gitara
Marko Jakovljević – dvostruki bas, ritam gitara
Senad Trnovac – bubnjevi i udaraljke
Vanja Radonja – violina
Gabrijel Prusina – klavijature
Gostujući glazbenici:
Mehmed Velagić – harmonika
Jesenko Krpo – bas prim, mandolina i ritam gitara
Vladimir Mičković – vokal (skladbe 2 & 5)
Kristina Sulaver – vokal (skladba 4)
Anja Rikalo – vokal (skladba 9)
Dino Šoše – vokal (skladba 4)
Hermeta Jugo – vokal (skladba 1)
Produkcija
Dragi Šestić
Popis skladbi
- Intro Hurmeta
- Što te nema?
- Bulbul pjeva okolo Mostara
- Namka
- Emina
- Djaurko mila
- Djela Fato
- Akšam gledi
- Omere prvo gledanje
- Laku noć
