Tales of Mystery and Imagination
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Alan Parsons Project, The
Izdavač: Universal Music Group
Izdanje: 1976
Trajanje: 40:46
Ocjena: 4.5/5
“Tales Of Mystery And Imagination” je prvijenac legendarnih progresivnih rockera The Alan Parsons Project, i danas jedinstvenog glazbenog projekta koji je u dobrom desetljeću svog postojanja nanizao seriju više ili manje zanimljivih konceptualno obojenih albuma i posebno u osamdesetima postao redovito ime tadašnjih radijskih valova s hitovima poput “Games People Play”, “Time”, “Eye In The Sky” te “Don’t Answer Me”.
The Alan Parsons Project su uvjerljivim miješanjem elemenata progresivnog rocka, soft rocka i pop rocka kroz godine osigurali iznimno široku bazu glazbenih sljedbenika, koji su jednako cijenili njihov smisao za pisanje bogatih simfonijskih aranžmana, za ono vrijeme nekih nekonvencionalnih zvučnih eksperimenata, kao i stalno održavanje melodičnosti te pristupačnosti. Moglo bi se reći da su gradnjom mosta između progresivnog rocka i popa u drugoj polovici sedamdesetih, kad je progresivni rock počeo gubiti na popularnosti, dali putokaz svim onim progresivnorockerskim titanima koji su se u osamdesetima počeli oduševljavati raznim pop rockerskim ili melodičnorockerskim glazbenim konceptima
Jedinstvenost ovog ambicioznog glazbenog projekta ležala je u tome što Alan Parsons, jedan od dvojice idejnih i skladateljskih voditelja projekta koji je nosio njegovo ime, nije bio glazbenik u strogom smislu te riječi, iako je povremeno znao primiti klavijature i gitaru, nego na prvom mjestu priznat producent i zvučni inženjer, koji se kao instrumentalist na TAPP albumima obično pojavljivao samo u sporednoj ulozi.
Iako je projekt nosio ime slavnog producenta, koji je na sebe prvi put skrenuo pozornost kao pomoćni zvučni asistent na klasicima The Beatles “Abbey Road” te “Let It Be”, a među najveće u svom poslu upisao se kao zvučni inženjer na klasiku Pink Floyd “Dark Side Of The Moon”, bio je zapravo plod Parsonsove ravnopravne skladateljske i konceptualne suradnje sa škotskim pjevačem, skladateljem, klavijaturistom i producentom Ericom Woolfsonom. Potonji se u vrijeme kad se prvi put susreo s Parsonsom već aktivno okušavao u skladateljskoj ulozi, ponajprije kao povremeni klavirist i pisac konceptualnog materijala, koji je želio iskoristiti za konceptualni album o djelima legendarnog američkog pjesnika i pisca jezivih priča Edgara A. Poea. Parsons je Woolfsona prije početka suradnje, između ostalog, zaposlio i kao svog menadžera te pomoćnog zvučnog inženjera i producenta.
Prema Parsonsovim riječima, njihov zajednički glazbeni projekt u koji su kroz godine uspjeli privući na suradnju lijep broj talentiranih glazbenih suradnika nastao je kao plod njegovih frustracija u vrijeme kad se kao producent morao prilagođavati nekim idejnim hirovima određenih glazbenika, koji mu nisu bili ni najmanje po guštu. Zato je želio svoj vlastiti glazbeni projekt zamisliti po uzoru na velike filmske redatelje kao što su bili primjerice Hitchcock te Kubrick, koji su uvijek bili središnje zvijezde svojih projekata, a ne glumci u njihovim filmovima.
“Tales Of Mystery And Imagination” temelji se na Woolfsonovu konceptu, koji predstavlja razna djela iz ostavštine E. A. Poea. Među njima ističu se Gavran, Bačva amontiljada i Pad kuće Usher. Gotovo je ironično da je jedina slaba strana cijelog albuma u tome što mu samo djelomično uspijeva stvoriti mračni i tajanstveni ambijent kojim su se ponosila Poeova literarna umjetnička djela, jer na većini djela zahvaljujući modernom sintisajzerskom zvuku vrlo često zvuči više futuristički nego gotički. Njegova glazbena slika manje-više počiva na receptu kojeg će se dinamični duet držati na većini njihovih budućih albuma, što znači da sadrži niz kraćih skladbi s melodičnorockerskim nabojem, funkerskim ritmičkim pulsom, dinamičnom uporabom vokala od strane gostujućih pjevača te brojne pompozne orkestralne aranžmane. Potonji su dovoljno kompleksni da su privlačni za prog rock sladokusce, dok melodičnorockerska komponenta većine djela osigurava naklonost šire baze slušatelja, što znači da album glazbeno otvorenom slušatelju koji cijeni vrhunsku instrumentalizaciju i naprednu produkciju nije teško zavoljeti. Parsonsovu majstorsku i za ono vrijeme iznimno naprednu produkciju nije potrebno isticati, jer su u tom segmentu blistali baš svi albumi kojih se dotaknuo njegov producentski štapić.
Otvarajući instrumental “A Dream Within a Dream” najavljuje glazbeni uzorak kojeg će se držati većina budućih TAPP albuma. Postupnom izgradnjom memorabilnog, epskog motiva na sintisajzerima, koji se u nastavku albuma još nekoliko puta ponovi, slušatelja se na uvjerljiv način postupno uvodi u srž zbivanja. “The Raven” temelji se na jednoj od najpoznatijih Poeovih poetskih klasika o tajanstvenom gavranu. To je jedna od rijetkih TAPP skladbi na kojoj Alan Parsons uporabom vokodera sudjeluje i u ulozi pratećeg pjevača. Unatoč “robotskom” prizvuku koji uzrokuje uporaba vokodera, skladba ipak zaživi u svoj epskoj veličanstvenosti uz pomoć moćnih simfonijskih aranžmana na sintisajzerima te odličnog pjevanja britanskog dramskog i filmskog glumca Leonarda Whitinga. U vrijeme izlaska to je bila gotovo revolucionarna skladba, jer je bila jedna od prvih na kojoj je upotrijebljen efekt vokodera.
“The Tell-Tale Heart”, koji sadrži gostujući vokal ekscentričnog pjevača i skladatelja Arthura “boga paklene vatre” Browna (ex-Crazy World of Arthur Brown, Kingdom Come, Hawkwind), još je jedan primjerak TAPP klasike s brojnim neočekivanim instrumentalnim i ambijentalnim preokretima. Brownovu vrištanju pridružuje se zanimljiva ritmička podloga, koja podsjeća na lupanje srca. Ta dinamična skladba preko moćnih orkestralnih aranžmana cijelo vrijeme plovi između razigranih rockerskih motiva i smirenijih simfonijskih sekcija. Melankolični “The Cask Of Amontillado”, koji govori o mračnoj zavjeri uz pomoć bačve španjolskog alkoholnog pića, također se odlikuje brojnim dramatičnim orkestralnim sekcijama te oduševljavajućim pjevanjem popularnog pjevača i gitarista Johna Milesa. Potonjem su u snažnoj podršci i ”queenovski” prateći vokali.
Ulogu potencijalnog radijskog hita pak odigrava odlični melodični rocker “The System Of Doctor Tarr And Professor Fether”, koji je izašao i kao singl. Uz memorabilni gitarski riff i funkerski ritmički puls ponosi se fenomenalnim Milesovim pjevanjem, koje za vrijeme refrena pomalo naginje Ianu Gillanu (Deep Purple). U pozadini mu je dubokim vokalnim tonalitetima podrška John Harris, još jedan gostujući pjevač koji je u TAPP-u ostavio važan pečat. Tekst se odnosi na jedno od rijetkih Poeovih djela koje nije bilo srhljivka, nego komedija.
Od svih djela na albumu koja se dotiču ostavštine tragičnog američkog književnika, “The Fall Of The House Of Usher”, instrumentalno-orkestralnoj suiti podijeljenoj na pet međusobno odvojenih dijelova, još se najuvjerljivije posreći uhvatiti tamno ozračje, koje je karakteristično za Poeov klasik o staroj i tajanstvenoj kući s jezivom prošlošću. Odličan ambijent od kojeg će se mnogom slušatelju i danas dići kosa na glavi gradi se pomoću razgranatih valovanja na sintisajzerima predvođenih orkestralnim uzorcima, a tu i tamo slijedi i unos melankoličnih pasaža na akustičnoj gitari kojima se još povećava tajanstvena atmosfera. U smislu pletenja uvjerljive strukturalne veze suptilnih gitarskih harmonija i za ono vrijeme inovativne uporabe sintisajzera riječ je o jednom od rijetkih TAPP djela , koje u svim pogledima slijedi klasični progresivnorockerski duh. Na njemu je Alan uz pomoć svojih instrumentalnih drugova dokazao da je štošta naučio u svojim danima s Pink Floyd. Album se unatoč tome ne završava na mračan način, za što se pobrinula optimistično raspoložena balada “To One In Paradise” na kojoj se može diviti ponajprije odličnom pjevanju Terryja Sylvestra (ex-The Escorts, The Hollies), koje je u pozadini obavijeno očaravajućim zborskim harmonijama.
“Tales Of Mystery And Imagination” bio je u vrijeme izlaska tako reći prijelomni album unutar glazbene scene, jer je više nego uvjerljivo uspio predstaviti glazbeni koncept u kojem glavni skladatelj, izvršni producent i voditelj projekta nije bio među središnjim glazbenicima, nego je njih ponajprije usmjeravao prema vlastitim vizijama i uputama, slično kao što redatelj usmjerava glumce tijekom snimanja filma. Pritom mu je cijelo vrijeme u gotovo ravnopravnoj podršci bio Eric Woolfson, koji će u idućim godinama, nakon što otkrije svoj potencijal i svlada sramežljivost, postati središnji TAPP pjevač. Njegov zanimljiv koncept o ostavštini legendarnog književnika doduše nije uvjerljivo zaživio na svim skladbama, ali je njime uspio položiti temeljni kamen za daljnje TAPP koncepte. “Tales Of Mystery And Imagination” kao prvo poglavlje bogate i uspješne karijere, baš kao što se to obično rado događa i kod filmskih serijala, ostaje najbolji čin u priči o dinamičnom duetu i jedan od klasika progresivnog rocka s pop šarmom.
Postava
Alan Parsons – klavijature, gitara, prateći vokal, producent, zvučni inženjer, voditelj projekta
Eric Woolfson – klavijature, prateći vokal
Orson Welles – pripovjedač (samo na verziji albuma iz 1987.)
Leonard Whiting – vokal, pripovjedač
Arthur Brown – vokal
John Miles – gitara, vokal
Jack Harris – vokal
Francis Monkman – klavijature
Kevin Peek – akustična gitara
Terry Sylvester – vokal
Laurence Juber – akustična gitara
Andrew Powell – klavijature, aranžer
David Paton – gitara, bas gitara, prateći vokal
Ian Bairnson – električna i akustična gitara
David Katz – violina, dirigent
Burleigh Drummond – bubnjevi
English Chorale – prateći vokali
Bob Howes – zborski vokali
John Leach – udaraljke, prateći vokal
David Pack – Guitar
Smokey Parsons – prateći vokal
Joe Puerta – bas gitara
Daryl Runswick – bas gitara
David Snell – harfa
The English Chorale and Played Ti – zborske vokalne harmonije
Stuart Tosh – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Billy Lyall – klavir, bubnjevi, udaraljke, Fender Rhodes
Jane Powell – prateći vokal
Andrew Hurdle – bas gitara
Christopher North – klavijature
Produkcija
Alan Parsons
Popis skladbi
1. A Dream within a Dream (4:13)
2. The Raven (3:57)
3. The Tell-tale Heart (4:38)
4. The Cask of Amontillado (4:33)
5. (The System of) Doctor Tarr and Professor Fether (4:20)
Side 2
6. The fall of the House of Usher
Prelude (7:02)
Arrival (2:39)
Intermezzo (1:00)
Pavane (4:36)
Fall (0:51)
7. To One in Paradise (4:46)