Izdavač: UMe Music
Datum izdanja: 27.03.2020.
Produkcija: Tesla
Trajanje albuma: 66.09 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 10 / 10
Ako je osamdesete dobrano tresao fenomen glam metala, dao je i bend koji ga nije odvukao u taj smjer. Njemu se “izmigoljio” i može se pohvaliti posve samoniklom formom hard rocka, kojoj nije ni blizu. Ni Guns N’ Roses ni Cinderella, još dva apsolutna hard rock odstupanja iz druge polovice osamdesetih. Tesla, dakle. Na sceni se vrte od kraja 1981. Studijski albumi im idu sporo od ruke. Krajem osamdesetih nakon »The Great Radio Controversy« uspio im je veliki (komercijalni) pogodak, a poziciju je bend učvrstio akustičnim koncertnim dokumentom »The Five Man Acoustical Jam«, koji je izašao 1990. Da. Prije točno 30 godina. Postao je onaj Tesla dokument koji se na Billboardovoj ljestvici najprodavanijih albuma popeo na 12. mjesto i do danas ostao najbolji rezultat u karijeri benda.
Premotajmo trideset godina naprijed! Tesla su se početkom prošlog prosinca vucarali po Europi i skrenuli do Londona, gdje su se našli u famoznom studiju The Abbey Road. Da. Tamo gdje su, među ostalima, snimali albume i The Beatles. Bend je tu priliku vrlo spretno iskoristio. Da posredno obilježi 30 godina od izlaska »The Five Man Acoustical Jam«, i to tako da odsvira novi akustični koncert. Baš u prostorijama studija, a povrh svega ga je i snimio na nosač zvuka.
Jesu li Tesla u međuvremenu ostarjeli? Svakako, jer godine prolaze šutke, ali to je činjenica kojoj nitko ne bježi. Na koncertima pak isijavaju nevjerojatnu živahnost i iskričavost, kao da su još uvijek dvadesetogodišnjaci. Da je ovaj trenutak povezan s legendarnim koncertnim dokumentom od prije 30 godina, najavljuje već uvodna Comin’ Atcha Live, koja se kotrlja na “lijenom” boogie / blues ritmu i (očekivano) se u drugoj polovici točke opet prelijeva ravno u klasik The Greatful Dead Truckin’. Baš kao prije 30 godina. Naravno, vino je zrelije, koncertno mjesto drugo, a odabrana publika koja je prisustvovala ovom nastupu bila je u znatno manjem broju. Tu je još jedna obrada koja nosi izravnu vezu s »The Five Man Acoustical Jam«. Nevjerojatno posrećena Signes, koja u izvorniku pripada Kanađanima lijepo pristajućeg imena The Five Man Electric Band, kao što je odsvirana prije 30 godina na srodnom dokumentu. Isto tako je bend povezao taj 30-godišnji jubilej i sadržaj svog prvog službenog koncertnog dokumenta s klasikom The Beatles We Can Work It Out, koja postiže u ponovnoj koncertnoj izvedbi, 30 godina kasnije u studiju Abbey Road, čak veću pečatnost. Jedna od rijetkih skladbi u kojoj se Keith vokalno »ne mrgodi« i donosi izuzetno posrećen kontrast ne samo materijalu, nego pokazuje da kao vokalist, s prepoznatljivom grlenom vokalnom aurom, i bez nje nagovara jako zanosno. Suvišno je dodavati da je Keith uhvatio odličnu dnevnu vokalnu formu. Budući da je riječ o vokalnom unikatu, povrh svega »odjevenom« u akustične pastele, njegova posebnost i karizmatičnost još su više istaknute. Zvuk je izuzetno čvrst, izvedba koherentna i kompaktna, kemija i osjećaj među dečkima opet sveprisutni – zgrabi odmah, a uhvaćeno i razvijeno raspoloženje pri slušanju više puta izaziva i naježenost. Bend briljira u svojoj preciznosti i – to ni ne treba posebno naglašavati – uvijek iznova odličnim prilagodbama i rješenjima u aranžmanima akustičnog ruha. Metalni zvuk gitara fenomenalno je kontrastiran toplinom debelih, volumenoznih bas linija Briana Wheata.
Dakle. I sve tri nove skladbe (Tied To The Tracks, Forever Loving You, California Summer Song) novog i nažalost vjerojatno najslabijeg dosega sastava do danas, to jest albuma »Shock«, odjevene u akustične velove, srećom odlučno karakterno narastu i tako vrlo dobro funkcioniraju u društvu ostatka repertoara, koji je među fanovima »ponarodio«. Ovaj put posebnu radost donose svim ljubiteljima ovog unikatnog hard rock sastava akustične izvedbe skladbi Miles Away i Stir It Up s albuma »Psychotic Supper« (1991). Into the Now uvijek pali punom snagom. U svakoj verziji. Zapalila je na istoimenom albumu benda 2004., zapalila je na akustičnom albumu iz 2011. “Twisted Wires & Acoustic Sessions” i opet donosi, sa svojim megalomanskim i izrazito mračnim rifom, i ovaj put izvrstan kontrast repertoaru ovog novog akustičnog dokumenta. Pa, očito je ponestalo vremena da bend iznenadi i nekom točkom pomalo nepravedno zanemarenog, ali u svemu vrlo dobrog klasičnog Tesla albuma »Bust A Nut« (1994). A Love Song? Ne smije nedostajati i ni ovaj put ne nedostaje. Na repu koncerta, naravno. Hannon u toj točki prihvati električnu gitaru za odličan solistički začin i završni elektrificirani krešendo ovog koncertnog dokumenta!
Izvedba preuređene Paradise donosi vjerojatni atmosferski vrhunac ovog albuma (Brian Wheat prelazi na klavir). Drama teatar unutar fenomenalne verzije ove melankolične balade u atmosferama slikovito grabi i stvara krajnju i nadasve grabežljivu napetost. Ovaj put ta verzija na albumu ima ozbiljnog konkurenta u inače odličnoj baladi s “Psychotic Supper” Miles Away.
Dakle! Sjećanje na »The Five Man Acoustical Jam« živi, preliveno 30 godina unaprijed, održava se na novom albumu akustično aranžiranih slastica benda u ostvarenju »Five Man London Jam (Live at Abbey Road)«, zrelosnoj reafirmaciji. Jednostavno. To je u karijeri benda ukupno treći takav »izštekani« album i nova potvrda da Tesla vrijede kao nevjerojatno pečatan i snažan sastav kad god u bilo kojoj raspravi u središte stupi pridjev »unplugged«. Teško im je naći pravog izazivača. I u 2020.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Cumin’ Atcha Live / Truckin’
02. Tied To The Tracks
03. We Can Work It Out
04. Signs
05. What You Give
06. California Summer Song
07. Forever Loving You
08. Miles Away
09. Paradise
10. Call It What You Want
11. Stir It Up
12. Into The Now
13. Love Song
Postava:
Jeff Keith – vokal
Frank Hannon – gitara
Dave Rude – gitara, prateći vokal
Brian Wheat – bas-gitara, klavir na skladbi br. 9., prateći vokal
Troy Luccketta – bubnjevi, udaraljke
