Izvođač: Various Artists
Izdavač: tonefloat records
Izdanje: 2010
Trajanje: 42:51
Ocjena: 4.4/5
Album tf100 nije baš uobičajena kompilacija, a takve često proglasimo besmislenima, pa čak i lošima. Nije ni kompilacija koja bi obuhvaćala neki specifičan opus ili bend, ili pak neku izdavačku kuću/scenu/žanr određenog razdoblja. tf100 izdavača tonefloat jednokratni je album koji je ad hoc napravila hrpa štićenika spomenute izdavačke kuće. Napravili su ga za jubilarno, 100. izdanje izdavača. A skupina glazbenika koja se okupila za takav pothvat jednostavno je jedinstvena. No prvo valja napisati nešto više o samoj izdavačkoj kući tonefloat.
Tonefloat je izdavač koji većinu svog vremena i sredstava posvećuje izdavanju tzv. hi-end, dakle izuzetno kvalitetnih vinilnih ploča odabranih izvođača. Doduše, njih se navodno bira i na temelju neke žanrovske usmjerenosti, ali ona je vrlo labava, a često je pri odabiru novih »štićenika« potpuno zanemarena – u navodnicima zato što tonefloat uglavnom izdaje samo odabranu selekciju iz izvođačeve diskografije. Za bolju predodžbu nabrojit ću nekoliko njih: Steven Wilson i njegovi projekti (Porcupine Tree, No-Man, Bass Communion, Blackfield…), Anja Garbarek, Sand Snowman, Fear Falls Burning, Henry Cow, King Crimson, Robert Fripp, Theo Travis i tako dalje. Izbor je dakle izniman. A sad si zamisli da za posebnu priliku koju priprema izdavač nekoliko tih glazbenika stane zajedno i napravi već spomenuti ad hoc album. Klasificiran je donekle kao kompilacija, no daleko je od toga da to doista jest. Zapravo bi mogao biti samostalan album jer djeluje koherentno, dorađeno i, što je najvažnije, zvuči izuzetno dobro.
Za tf100 okupili su se dakle sljedeći glazbenici: Sand Snowman, Theo Travis, Steven Wilson, Moonswift, Dirk Serries, Peter van Vliet i Maarten van der Vleuten. Većinu miksanja obavio je naravno Steven Wilson, a u produkciju su bili uključeni baš svi glazbenici. Album je izašao zajedno s 109-stranom knjižicom o samom izdavaču i njegovu djelovanju tijekom prvih 100 izdanja. Projekt je, usprkos neuobičajenom djelovanju, zamišljen izuzetno ozbiljno. Štoviše – glazbenici su jubilej shvatili ozbiljno, u njemu našli neku vrstu inspiracije u samoj svrsi izdavača i stvorili izniman album. Naravno, bilo bi teško očekivati išta drugo uz takva imena.
Budući da se sam izdavač posvećuje glazbenicima koji svoju glazbu temelje na uspostavljanju nekakvog transcendentalnog ozračja, koji putem slušateljevih emocija pokušavaju pokazati svoju virtuoznost (za razliku od brzoprstih »gitarskih heroja«), i tf100 je album emocija i umne nirvane. Steven Wilson, koji na albumu sudjeluje na skladbama »like charcoal«, »trevail«, »california falling«, »pale ghostlike friend« i »song for john fahey« (dakle na pet skladbi od sedam), ionako je već etabliran glazbenik u ambijentalnim formama glazbe, što je dokazao ponajprije projektima Bass Communion i IEM, a elementi takve glazbe ionako su uvijek prisutni u njegovim radovima. Sand Snowman je svojim psihodeličnim albumima, na kojima pokazuje svu svoju gitarsku virtuoznost uz nevjerojatnu tehniku prstnog sviranja, već dokazao da je majstor stvaranja melankoličnih i mračnih atmosfera. Theo Travis je još jedno ime koje jedva treba predstavljanje – genijalni puhač koji je uz opsežnu solo karijeru surađivao s nemalim brojem glazbenika (sa Stevenom Wilsonom, Davidom Sinclairom, Anjom Garbarek, bendovima Karmakanic, Gong itd.) još je jedno ime koje spomenutom dvojcu pristaje kao orkestar glazbi Pink Floyda. Kad toj trojici dodaš još razne glazbenike koji vladaju elektroničkom stranom moderne glazbene izražajnosti, rezultat ne može razočarati. Zapravo se tf100 nekako približava albumu Wilsonova projekta Storm Corrosion, samo što nije toliko mračan. Riječ je o atmosferskoj nirvani, glazbenom liječenju mentalnih bolesti, stvaranju psihotično-umirenog svijeta kroz zvuk. Samo zamisli – glas Stevena Wilsona, isprepletanje njegove gitare s gitarom Sand Snowmana, nadopunjeno nježnom, prelijepom flautom Thea Travisa i ugodnim elektronskim zvukovima u šaptavoj pozadini. Recept za ambijentalni vrhunac.
A tf100 je upravo to. Vrhunac ambijentalne glazbe. Glazba koja djeluje bez ikakva čvrstog oslonca, sadržajnog i teorijsko-žanrovskog, koja naprosto lebdi, širi se i proteže, ali nikad ne prelazi osjećaj šapta i nježnog govora. Tiho prigovara slušateljevu uhu, uranja ga u svoju labavu apstraktnost i ne pušta – slušatelj se čak ni ne opire. A ako uzmemo u obzir da je riječ o ad hoc albumu na kojem glazbenici nisu imali puno vremena za stvaranje… to govori sve o njihovoj genijalnosti i glazbenoj vrlini koju rijetko tko posjeduje s takvom srčanošću i iskrenošću.
Postava
sand snowman – akustične i električne gitare, bas gitara, udaraljke, harmonij
theo travis – flauta, klarinet
steven wilson – vokal, električna gitara, mellotron, bas gitara, theremin, harfa, violina
moonswift – vokal, gitare, bas gitara,
dirk serries – električna gitara
peter van vliet – vokal, klavijature, programiranje bubnjeva, akustična gitara
maarten van der vleuten – glas, klavijature, programiranje
Produkcija
tf100
Popis skladbi
01. like charcoal (9:08)
02. trevail (1:28)
03. california falling (4:26)
04. pale ghostlike friend (3:59)
05. through the eyes of the duck (2:47)
06. song for john fahey (11:19)
07. murmlefish (9:36)
