Izvođač: Guilty Brothers Experiment, The
Izdavač: Still
Izdanje: year
Trajanje: 57.00
Ocjena: 3.5/5
Ako netko želi završiti u ludnici ili bezobzirno žudi da ga proglase monumentalno ludim, neka si odmah pusti ovaj album. Toliko glazbenog kaosa na jednoj hrpi već odavno ne pamtim! Istodobno retro, moderno i avangardno? Smutnja da je bog. A opet ne bez sadržaja.
Na neki način možemo govoriti o eksperimentalnom indie rock prvijencu. S jakom notom želje za izražavanjem vlastitog artizma, odnosno vlastitog poimanja glazbene informacije. Dečki su sigurno htjeli napraviti drukčiji album. Album koji će ih na glazbenoj karti predstaviti kao posebne i prepoznatljive. Do neke mjere im to doista i uspijeva. Ali po koju cijenu?
Album je ekstremno težak zalogaj. Neki “čvarci” mogu u probavnoj cijevi ostati i dulje nego što bi planirali. Dakle, album miriše na eksperiment koji će se svidjeti samo najzahtjevnijim slušateljima. Onima koji tražite posebno, drukčije, izdvojeno. Svježe svakako. A istodobno, naravno, sjeban.
Zamisli da Robert Smith (The Cure) zakorači u nezavisno avangardno zamišljenu glazbenu poruku. Vrišteće mahnit, jecavo visok vokal dakle je zajamčen. Blizak je boji Roberta Smitha, što znači da utjelovljuje neke specifičnosti koje ujedno predstavljaju prvo sito kroz koje se procjeđuje glazbeni karakter potencijalnih slušatelja, koje potom dijeli na obožavatelje i one koji bendu u širokom luku zaobilaze. Uz vokalni pristup zajamčena je i konotacija alternativne rock figure. Vokal se češće utječe namjernoj uporabi disonance, što učvršćuje alternativni predznak The Guilty Brothers Experiment. Vokal je preko devijantnog zavijanja često uključen u ulogu dodatnog instrumenta. Njegove vrišteće linije mogu poslužiti i za popunjavanje pozadine zvučne slike.
Instrumentalisti na vidjelo izvlače poticaje iz glazbenih djela prošlosti, osobito sastava koji su izdavali albume u sedamdesetima. U vrijeme kad je gotovo svaki album otkrivao novu glazbenu dimenziju. Tako smo svjedoci posve zgodnog kombiniranja poluton zategnutih Sabbathovskih rifova i do neke mjere eskalacija Floydovske psihodelije (skladba Musical Chairs II), koja u pogledu moderne produkcije evocira glazbeno stanje sastava od Oceansize do The Mars Volta (osobito neka rješenja u linijama kojima se utječe pjevač). Sličnosti u motivima s navedenim sastavom naime nema nikakvih. A uvodna Overture? Mogla bi se zamijeniti s nedavnom poviješću glazbenih “podvala” eksperimentalnih pionira svoje ere, od Gong do Hawkwind. Odbijeno već od prve sekunde. Vjerojatno ste dosad postali posve zbunjeni, a da biste u zbunjenosti i ostali, dodat ću i to da su pojedine pasaže podložene posve jednostavnim ritmičkim rješenjima. Preko tog lijenog bubnjanja položeno je ljuljanje na samo jednom ili dva tona koje izvlači gitara. Kad se toj kombinaciji pridruži još i vikanje vokala, dečki zahvate nešto što se na planetu pojavilo u drugoj polovici osamdesetih i zvalo se post punk rock. A u novom razdoblju posuđivanje od post punka znači samo sljedeće. Stvar, kako je utjelovljuju primjerice skladbe A Song Of Hate And Hope, Entracte te As Guilty As Possible, približava se zvučnom sadržaju indie rockera tipa The Dandy Warhols, Interpol, Editors, Killers.
Prelijevanja iz jedne glazbene sfere u drugu neočekivana su, stvar se odvija spontano, a preokreti raspoloženja potpuno su nepredvidivi. Pritom je prednost albuma to što to preskakanje među (gotovo) glazbenim žanrovima nije “odsječeno” i bez ikakvog smisla u komponiranju. Stvar dakle zadržava kompaktnost pa straha od nepametnih poteza nekompatibilnog komponiranja, koji bi vodili u konačno stanje neslušljive glazbene fragmentacije, nema. Stvari su složene kompatibilno. Istodobno bestidno nagovještavaju da je sadržaj koji je pred nama na CD-u zahtjevan. U skladbama se ritam često lomi, a skladbe se mogu pretvoriti i u eruptivni završni “crescendo” koji slušatelja dotjera do granice prihvatljivog, kao što možemo iskusiti u skladbi Overskies Telegram. To je ujedno i daleko najeksperimentalniji trenutak albuma. Ako se probijete “normalni” (čitaj: bez moždanih oštećenja) preko njega, ispit izdržljivosti prebrodit ćete nadasve uspješno!
Album je dakle slojevit. Tome doprinosi i hrpa gostujućih glazbenika, kojima je očito više nego dopušteno da uzmu apsolutnu stvaralačku slobodu i tako album u poruci dodatno obogate i prošire. Zapravo je jedini manje zanimljiv potez na albumu njegov završetak. Nakon razvučenog progresivnog eksperimenta u skladbi Musical Chairs II slijede dvije kraće skladbe. Prva je instrumental Ôde à Lou, druga Fermeture. Od razvučene Musical Chairs II ne odstupaju ni u čemu, pa su bez problema mogle ostati uključene u spomenuti, više od 10 minuta dugi, glazbeni špageti.
Album “TGBE!” eksperimentalna je stvar. Možemo ga uvrstiti u progresivni rock. Međutim, uključuje i element alternativnog rocka. Dakle, riječ je o kombiniranju elemenata ostavštine starih sastava s dosezima modernog glazbenog rock karaktera, što se naravno osobito odnosi na produkciju. Prednost ovog albuma je u tome što je uspio predstaviti nešto drukčije, svježe i zato zanimljivo. Međutim, dečki su za to morali posegnuti za uzorima iz prošlosti. To ne donosi glazbenu revoluciju niti zadržava oznaku “avangardno”, iako se trudi zamirisati na to. “TGBE!” je dakle album za one s najdebljom kožom. Za sve koji s takvom kožom možete preživjeti i atomski rat! Slojevitost pak sastavu osigurava mnogo polazišta za glazbeno usmjerenje i izražajno profiliranje u budućnosti. A to je sigurno jedna od prednosti, osobito kad se treba brzo prilagoditi i promijeniti boju dlake na koži. Stoga će biti zanimljivo pratiti što će se ubuduće događati s The Guilty Brothers Experience! Glazbenici ovog sastava naime su vrlo kvalitetni i visoko shvaćeni za novi izazov!
Postava
Joly – bubnjevi
Bob Litter – bas gitara
Anton Chagrin – gitara, prateći vokal
Sal Jean Satin – gitara
Jason G̩ Рvokal, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Toma Venegoni – orgulje, klavijature, klavir (skladbe 1, 4 & 9)
Manu Hermia – saksofon, bansuri (skladbe 7 & 8)
Jeuc Dietrich – Hurdy Gurdy, viola (skladbe 1 & 10)
Jennifer El Gammal – trombon (skladbe 6 & 8)
Julien Vanderstichelen Rogier – vokal (skladbe 2, 3 & 6)
Jimmy Pierrot & Justin Wansart (Voltvoice) – gitare (skladba 9)
Fran̤ois Vincent Рklavijature (skladbe 2 & 5)
Valentine & Charlotte – vokal (skladba 9)
Lou – naracija (skladba 11)
Produkcija
The Guilty Brothers Experiment & Rudy Coclet
Popis skladbi
1. Ouverture
2. A Strange Valley of Exile
3. Hesitation of Icarus
4. Roses & Rue (Part. I)
5. Roses & Rue (Part. II)
6. A Song of Hate & Hope
7. Entracte
8. Overskies Telegram (Including the March of Death)
9. As Guilty As Possible
10. Musical Chairs II (After the Rain)
11. Ôde à Lou
12. Fermeture
