Izvođač: Psycho-Path
Izdavačka kuća: Moonlee Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 4/5
Grupa Psycho-path od samih početaka 1993. važi za jednu od najjedinstvenijih grupa u Sloveniji. Ima samosvojan pristup alternativnom rocku, u kojem se posebno ističu moćni gitarski riffovi, izuzetno snažan ženski vokal i čvrsta ritam sekcija. Za njih bi se moglo reći da su pravi (ali ne tipični) predstavnici alternativnog rocka, jer na albumima i živim nastupima uvijek pripreme neko iznenađenje. Njihov velik broj sljedbenika sada je konačno dočekao novi (peti zaredom) album, koji ovog ožujka izlazi za Moonlee (ili limun?).
Prije nego što zaronim u detalje albuma “The Ass-soul of Psycho-path”, moram priznati da nisam baš neki stručnjak za grupu i alternativnu rock scenu, ali nadam se da sam dovoljno otvoren za glazbu raznih smjerova da mogu cijeniti sve što je dobro. Iako takvu glazbu ne poznajem dobro, već na samom početku albuma uočio sam sličnosti sa Sonic Youth, osobito kad je riječ o razglašenom zvuku gitara. Thurston Moore sa svojim je Sonicima bio znatno eksperimentalniji i često je pretjerivao u istraživanjima zvučnih mogućnosti gitare. Kod Psycho-path tog pretjerivanja nema. Eksperimentalni su taman toliko da ne ugroze čiste melodije i fluidnost. Sve teče kao podmazano. Glazba je iznenađujuće blaga za uši, bez obzira na to što je žestoka. Pravi melem. Sličnost sa Sonic Youth primjećuje se i u seksi zavodljivom ženskom vokalu. Slično kao Kim Gordon kod Youtha, i Melee pjeva izuzetno čulno, snažno, agresivno, a opet vrlo ženstveno.
Skladbe na albumu iznimno su raznolike, svaka je nešto sasvim posebno. Uglavnom je riječ o alternativnim hard rock pjesmama. Zatim tu je War, koji svojim gotovo metalskim riffovima podsjeća čak i na Black Sabbath. Ima i nekoliko sporijih skladbi, poput Lobo, You Are Crazy ili Goddamn Cocksucker, koja za mene osobno ima najljepšu melodiju na albumu u refrenu (a zanimljiv je, naravno, i kontrast između vulgarnog naslova i estetskog vokala).
Jedan od najvećih aduta Prekmuraca zasigurno je raznolikost koju koriste u glazbi. Sjajno znaju kombinirati žestoke, gotovo metalske trenutke i nježne dijelove. Ima puno eksperimentiranja u stilu Sonic Youth, osobito kad je riječ o zvuku gitara i nekonvencionalnim melodijama, i instrumentalnim i vokalnim. Taman kad pomisliš da si skužio Psycho-path, opet te iznenade, kao na primjer s Cookie Jar, u kojoj nastupaju samo pjevačica sa svojim specifičnim vokalom i klavir s ludom melodijom, prikladnom za neki saloon na divljem zapadu u devetnaestom stoljeću. Isto tako iznenade i s Bekkognition, u kojoj pokazuju da razumiju i skladbe sa složenijim strukturama.
Ništa kod Psycho-path nije konvencionalno. Majstori su neobičnosti i njihovu je glazbu vrlo teško smjestiti u samo jedan žanr. Već su se u prošlosti iskazali sjajnim uradcima, a ipak se čini da se neprestano poboljšavaju. Već gotovo petnaest godina su na sceni, a ne izgleda da im nedostaje zamaha i ideja. Na ovom svom petom albumu zvuče jednako svježe i izvorno kao na početku karijere. Zvuče drukčije nego prije, a opet se zna da su to Psycho-path. Drukčiji su, ali zvuk je svejedno prepoznatljiv, takav kakav su sposobni stvoriti samo Psycho-path. Veličine ove postave svjesni su i u inozemstvu. Album The Ass-soul of Psycho-path naime je producirao slavni američki producent Bobby MacIntyre, a uz njega na albumu svoj pečat ostavlja i Scott Bennett (Brian Wilson’s band, surađivao je i s Flaming Lips, The Smashing Pumpkins, Filter,…), koji je otpjevao prateći vokal i odsvirao gitarsko solo u Bekkognition.
Mislim da Slovenija uopće nije dobro svjesna kako veliki dragulj ima u Psycho-path. Postava koja već petnaest godina lomata po sceni, izdaje albume i neprestano nastupa uživo. Nastupali su već u malim zadimljenim klubovima, ali i pred višetisućnom masom. Ništa im nije strano. I primjećuje se da su na sve navikli. U svoju glazbu vjeruju i to je samopouzdanje itekako očito i važno kod postave koja želi zauvijek zadržati svježinu i slušatelje nadahnuti sve novim idejama. Možemo se samo nadati da će Psycho-path uvijek zadržati takvu glazbenu viziju i da će nas uvijek iznova služiti tako inovativnom glazbom, koja je posebno sada, u svijetu instant glazbe, itekako važna.
Postava
Melee – vokal
Jernej Šavel – gitare
Sašo Benko – gitare
Janez Žlebič – bas
Dominik Bagola – bubnjevi, klavir (Cookie Jar)
gosti:
Scott Bennett – gitara, prateći vokal (Bekkognition)
Bobby MacIntyre – vokal, udaraljke
Produkcija
Bobby MacIntyre
Popis skladbi
1. Yukio Mishima Is Real! (5:25)
2. Musical Moment (3:56)
3. Incommunicado (5:51)
4. Goddamn Cocksucker (7:49)
5. Clean Slate (4:50)
6. Lobo, You Are Crazy (4:16)
7. War (4:15)
8. Bekkognition (10:45)
9. Cookie Jar (2:56)
10. New Blood (4:57)
11. Battle Royal (7:16)
