The Breeze: An Appreciation of JJ Cale
Autor: Jernej Vene
Izvođač: Clapton, Eric
Izdavač: Universal Music Group
Izdanje: 2014
Trajanje: 51:33
Ocjena: 4/5
Britanski gitarski heroj Eric Clapton godinama izvodi i skladbe svog glazbenog idola – J.J. Calea. Ploču The Breeze – An Appreciation of J.J. Cale snimio je s prijateljima u njegovo sjećanje. Cale je sedamdesetih godina prošlog stoljeća objavio nekoliko fenomenalnih albuma na kojima je definirao nevjerojatno profinjen i lagan zvuk, koji je istodobno bio zahtjevan i opojan. Prije svega, predstavio je tehniku sviranja prstima, koja je dugovala i američkom bluesu i countryju, a Cale ju je prenio i u svoj osebujni autorski rock. I tu priča zapravo tek zaista počinje. J.J. Cale bi, kao većina sličnih i istinskih inovatora, gotovo sigurno ostao u anonimnosti da Eric Clapton na svojim solo albumima nije obradio dvije njegove ključne skladbe, i to Cocaine i After Midnight. Suvišno je naglašavati da su to vjerojatno bili ključni hitovi zbog kojih je Clapton postao bog profinjenih, osjećajnih i razneženih gitarskih zahvata. Dok je Clapton postao Mr. Slowhand i skupljao Grammyje, Cale je putovao u svojoj prikolici i otkrivao čari divljih američkih rijeka. Producenti su ga za svaki novi album koji im je bio dužan doslovno morali loviti po američkim divljinama. No, zajedno su Grammyje dobili 2008. za zajedničku ploču The Road To Escondido. John Weldon Cale umro je u srpnju 2013. zbog srčanog zastoja. Eric Clapton ga je smatrao uzorom, a uz glazbu je cijenio i njegovu jednostavnost i smirenost.
J.J. Cale bio je za Claptona neka vrsta svjetionika. Potonji je sedamdesetih bio ovisnik o raznim štetnim supstancama. Išla mu je na živce gitara i proglašavanje nekakvim gitarskim bogom, išao mu je na živce heavy metal, buku jednostavno ne podnosi. Tražio je korijene, bazičnu glazbu bez pretenzija prema instrumentalnim eskapadama, zamršenim ritmovima i slično. J.J. Cale upravo je tih godina započinjao svoju albumsku karijeru, a prije toga je šezdesetih već objavio nekoliko malih ploča.
Na ploči The Breeze – An Appreciation of J.J. Cale Eric Clapton zvuči opušteno i neopterećeno, a u želji da prijatelju u sjećanje ostavi drukčiji pogled na glazbu, bio je možda malo premalo zagrijan. U prilog mu mogu uzeti to što se nije ponovno prihvatio nekih očitih skladbi, poput Cocaine i After Midnight, jer je bolje da je snagu usmjerio u predstavljanje drugih Caleovih djela.
Clapton je uz dopuštenje Caleove supruge Christine Lakeland prekopao po ladici s neobjavljenim skladbama, pa je tako na ploči završila Train To Nowhere, koju je izveo u suradnji s Markom Knopflerom i oklahomskim lokalnim herojem Donom Whiteom. Prvi put je objavljena i Songbird, koju pjeva country veteran Willie Nelson. Među istaknute spadaju još The Old Man And Me s Tomom Pettyjem te Magnolia s Caleova prvijenca Naturally, koju pjeva John Mayer.
Glazba je zvukom vrlo blizu pop rock albumima Erica Claptona, iako pokušava biti jednako podkožno zarazna kao Caleova, no možda glavna namjena nije ni bila takva. Ovu ploču posebnom čini sinergija između gostiju i Claptona, koji je posve nepretenciozan, ali nikako neizražajan. Caleove su skladbe njegovim dodirom dobile izraženiji popularni oblik – i to u posve pozitivnom smislu. J.J. Cale je u svoje skladbe uz osnovnu rock postavu često, ponekad posve nepredvidljivo, upletao i druge instrumente koji nisu baš u standardnom rockerskom instrumentariju.
The Breeze – An Appreciation of J.J. Cale prvotno je zamišljen kao samostalni projekt, no vrlo brzo je izrastao u širu glazbenu avanturu koja na Caleovu ostavštinu podsjeća prilično vjernim verzijama skladbi. One su doduše prilično ležerne, ali ne uvlače se pod kožu svi kao originali. S obzirom na legitimnu želju za obilježavanjem glazbene ostavštine velikog majstora američke glazbe, valja pohvaliti ulog koji su protagonist i suradnici uložili u njega. Cilj je bila i želja da se Caleova glazba približi svima koji je još ne poznaju.
Postava
Eric Clapton – vokal, gitare, dobro
Tom Petty – vokal, gitara
Mark Knopfler – gitara, vokal
John Mayer – gitara, vokal
Willie Nelson – gitara, vokal
Don White – gitara, vokal
Reggie Young – gitara
Derek Trucks – gitara
Albert Lee – gitara
David Lindley – gitara
Don Preston – gitara
Christine Lakeland – gitara, vokal
Mike Campbell – gitara
Doyle Bramhall II – gitara
Greg Leisz – pedal steel gitara
Simon Climie – klavijature, orgulje, klavir, programiranje bubnjeva, udaraljke, prateći vokal
Walt Richmond – klavijature, orgulje, klavir
Jimmy Markham, Mickey Raphael – usne harmonike
Nathan East – bas
Michelle John, Sharon White – prateći vokal
Jim Keltner, James Cruce, Jim Karstein, Jamie Oldaker, David Teegarden – bubnjevi
Satnam Ramgotra – tabla
Produkcija
Eric Clapton, Simon Climie
Popis skladbi
1 They Call Me The Breeze
2 Rock And Roll Records
3 Someday
4 Lies
5 Sensitive Kind
6 Cajun Moon
7 Magnolia
8 I Got The Same Old Blues
9 Songbird
10 Since You Said Goodbye
11 I’ll Be There (If You Ever Want Me)
12 The Old Man And Me
13 Train To Nowhere
14 Starbound
15 Don’t Wait
16 Crying Eyes